Posljednji kineski car

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
'Posljednji kineski car'
The Last Emperor filmposter.jpg
Originalni poster za film
Režiser Bernardo Bertolucci
Producent Jeremy Thomas
John Daly
Scenarist(i) Mark Peploe
Bernardo Bertolucci
Enzo Ungari
Uloge John Lone
Joan Chen
Peter O'Toole
Ruocheng Yiing
Victor Wong
Dennis Dun
Ryuichi Sakamoto
Muzika David Byrne
Ryuichi Sakamoto
Cong Su
Žanr drama, biografija
Kinematografija Vittorio Storaro
Montaža Gabriela Cristiani
Datum izlaska 18. decembar 1987.
Trajanje 163 minute
Jezik engleski
Budžet 23 miliona
Ukupna zarada $108.9 miliona $

Posljednji kineski car biografski je film snimljen 1987. o životu Puyija, posljednjeg kineskog cara, čija je autobiografija bila osnova za scenarij koji su napisali Mark Peploe i Bernardo Bertolucci. Film je napravljen u nezavisnoj produkciji Jeremyja Thomasa, a režirao ga je Bertolucci; distribuirao ga je Columbia Pictures 1987. Puyijev život opisan je od njegovog dolaska na tron kao dječaka, pa sve do njegovog zatvaranja i političke rehabilitacije od strane kineskih komunističkih vlasti. Glavne uloge tumače John Lone, Joan Chen, Peter O'Toole, Ruocheng Ying, Victor Wong, Dennis Dun, Ryuichi Sakamoto, Maggie Han, Ric Young, Vivian Wu i Chen Kaige. To je bio prvi dugometražni film za koji su producenti dobili odobrenje od kineske vlade da snimaju u Zabranjenom gradu u Pekingu. Osvojio je 9 Oscara, uključujući i one za najbolji film i režiju. [1]

Radnja[uredi | uredi izvor]

Dolazak. Vlak dolazi na stanicu u sjevernoj Kini. Godina je 1950. Vojnici su posvuda. Vlak je zatvorski i svi koji se voze u njemu su ratni kriminalci.

Zatvorenici su ugurani u staničnu zgradu da bi čekali. Nakon kratkog vremena, četiri zatvorenika iznenada ustaju, skupljaju se po sobi, i u znak poštovanja liježu ničice pred dobro odjevenim čovjekom u naočalama (John Lone). Čovjek kojeg obožavaju gleda oko sebe nelagodno. Stražari odvode četiri poštovaoca daleko od njega. Čovjek odlazi u kupatilo i zaključava vrata za sobom. Nakon što je napunio umivaonik sa toplom vodom on reže vene te ih uranja u vodu. Kratko vrijeme kasnije zatvorski upravnik (Ruocheng Ying) dolazi do vrata kupatila. Pošto su zaključana guverner lupa na vrata i u više navrata viče: "Otvorite vrata!" Unutar kupatila, zatvorenik gleda svoju krv koja se širi umivaonikom. Čovjekovo ime je Pu Yi. On je posljednji car Kine.

Car Kine, 1908. Buka guvernerovog lupanja i galame prebacuje Pu Yi u mislima u vrijeme, 42 godina ranije, kad su vojnici u sličnim okolnostima zahtijevali ulazak na njegovo porodično imanje. Po naredbi carice Cixi Dowager, tri godine starom Pu Yi (Richard Vuu) je naređeno da ide u Zabranjeni grad, sjedište vlasti i prebivalište kineskih careva. Dok dječak jeca, Pu Yi majka (Dong Liang) ga predaje medicinskoj sestri, Ar Mo (Jade Go), rekavši: "Moj sin je tvoj sin." Kada je povorka stigla u Zabranjeni grad, Pu Yi i njegov otac (Basil Pao) bili su prisutni na samrtnoj postelji umiruće carice. Njen posljednji službeni akt je bio proglasiti dječaka da bude nasljednik prethodnog cara, koji je umro tog istog dana. "Mali Pu Yi. Odlučila sam da ćeš ti biti novi gospodar Deset hiljada godina. Ti ćeš biti Sin Neba." S tim riječima, carica Dowager umire. Pu Yi se okreće svom ocu i pita ga hoće li ići kući. Bez odgovora, njegov otac se poklanja pred svojim sinom. Ubrzo, Pu Yi sjedi na carskom tronu u Dvorani Vrhovne Harmonije. Pošto se carski pečat utisnuo na dokumentu o proglašenju, Pu Yi izlazi iz dvorane i ulazi u ogromno dvorište iza. Hiljade državnih službenika i kućnih sluga su se poredali u redovima u dvorištu, i na trgu. Na zvuk ritmičkih napjeva i naredbi, svi oni se klanjaju novom caru u naizgled beskrajnim redovima poklanjanja. Kad su završili i tišina je napokon zavladala, zvuk cvrčka dospio je do Pu Yi ušiju. Visoki tutor (Victor Wong), uzima cvrčka i kaže: "Ah vidi i on je došao da se pokloni Vašem Veličanstvu, sada on može biti carev cvrčak.?.." Kasnije, dječak car je u društvu carskih eunuha. Oni ga kupaju i zabavljaju dok carski liječnik (Zhendong Dong) provjerava njegovu stolicu. Ar Mo stiže i Pu Yi joj leti u naručje govoreći: "Ja želim ići kući!" Te noći Pu Yi i Ar Mo su u krevetu zajedno. Ona pjeva mu uspavanku.

Neuspjelo samoubistvo. Sjećanje na Ar Mo-inu uspavanku je prekinuto od strane zatvorskog guvernera. On šamara Pu Yi. "Gdje sam ja?" Pu Yi pita dok leži na podu kupatila. "U Narodnoj Republici Kini," guverner ljutito odgovara. Pu Yi-jev pokušaj samoubistva nije uspio. Zatvorenici su prevezeni kamionima do Sekretarijata javne bezbjednosti u pritvorskom centru u Fushun. Oni su dobili sitne potrepštine i saopštena su im pravila ponašanja. Dok Pu Yi sjedi na daskama kreveta u svojoj ćeliji kasnije taj dan, njegov brat, Pu Chieh (Guang Fan), stiže.

Braća, 1914. Scena njegovog brata vraća Pu Yi u sjećanje. U njemu, osam godina star Pu Yi (Tsou Tijger) je posjećen od svoje porodice. Iako ih on nije vidio od njegove krunidbe, Pu Yi ne izgleda jako zainteresiran i ali ga Visoki tutor opominje. Kao sedam godina star Pu Chieh (Henry Kyi) klanja se bratu, Pu Yi bezosjećajno prelazi preko njega, pozivajući Ar Mo da ga prati, i prilazi svojoj majci. Sasvim površno, on pita o njenom zdravlju, a kada je podigla veo, priznaje da joj se ne sjeća lica. Njihov otac ignorira Pu Chiehov uzvik "Papa!" i naglo odlazi. Pu Chieh je ostavljen u Zabranjenom gradu da služi kao pratilac svoga brata. Kasnije, dva dječaka imaju manju svađu koja vodi do otkrića. Svađa je bila oko toga da li Pu Chieh može da nosi žutu boju koja je rezervisana za cara. Kada Pu Chieh govori bratu da on nije car više, i da ima novi car, Pu Yi pokušava osporiti njegovu tvrdnju te naređuje eunuhu (Liangbin Zhang) da popije zdjelu zelene tinte. Nakon dosta pauze i sa puno strepnje on pije tintu, ali Pu Chieh ne prihvaća to kao dokaz te i dalje insistira. On vodi brata na vrh novosagrađenog zida koji dijeli sjeverni stambeni dio od ostatka Zabranjenog grada. Pu Chieh pokazuje na čovjeka koji se vozi u automobilu i viče: "On je predsjednik republike." Pu Yi je uzdrman. Kad je došao na ulicu, on pita Visokog tutora da li je on još uvijek car. Visoki tutor odgovora: "Vi ćete uvijek biti car unutar Zabranjenog grada, ali ne i vani." "Vani", on nastavlja "Kina je sada republika, s predsjednikom." Tražeći utjehu, Pu Yi pokušava pronaći Ar Mo, ali ona je nestala. Rečeno mu je da je poslata daleko u zdraviju klimu.

Zatvorska orijentacija. Pu Yi i Pu Chieh, zatvorenici broj 981 i 920, zajedno sa stotinama drugih ratnih zatvorenika su se okupili u zatvorskom dvorištu. Zatvorski guverner im drži govor. Od njih se očekuje da se suoče sa istinom i da pišu autobiografije u kojima će da priznaju sve svoje zločine. U svojoj kancelariji nakon orijentacije, zatvorski guverner otvara paket da bi otkrio knjigu pod nazivom Sumrak u Zabranjenom gradu, koju je napisao Reginald F. Johnston. On se zadržava na sredini knjige i počinje sa čitanjem.

Obrazovanje, 1919. Reginald Johnston (Peter O'Toole) ulazi u carsku službu kao učitelj tokom nemira 1919 koje je predvodio studentski pokret pod nazivom 4. maj. Godine raspusnosti su ostavile petnaest godina starog Pu Yi (Tao Wu) u neznanju, naivnog, i dosta arogantanog. Johnston odmah shvata da ako želi da ima utjecaj na njega on mora biti carev prijatelj, a ne njegov podanik. Pu Yi koristi Johnstona kao njegovog jedinog izvora za prave informacije o životu izvan Zabranjenog grada. Johnston daje Pu Yi bicikl sa kojim car pokušava pobjeći. Kada to ne uspijeva, Pu Yi pokušava bijeg preko krova i ponovo ne uspijeva. Kada Johnston otkriva da dječaku trebaju naočale, on prijeti da će objaviti tužne činjenice o carskom zatočeništvu i prisiljava lorda Chamberlaina da dopusti da car nosi naočale.

Brak, 1922. Vlada odlučuje da Pu Yi treba biti u braku. Pokazuje mu se niz slika maloljetnih princeza ali samo je vlada ta koja će odabrati caricu. Pu Yi, međutim, odlučuje da odabere dvanaest godina staru Wen Hsiu (Jun Wu) kao svoju drugu ženu. Nakon ceremonije vjenčanja, on sjedi na krevetu s Wan Jung (Joan Chen), carica koja je odabrana za njega. On sklanja veo koji pokriva njeno lice i unatoč tome što je starija od njega - ona je prekrasna.

Svjedočenje. Zatvorski guverner prestaje čitati. Pu Yi je izveden iz njegove ćelije i doveden u sobu gdje treba da prizna svoje zločine. Rečeno mu je da prvo napiše svoje ime. Budući da mu je dao samo kredu, on piše svoje ime na podu. Njegov ispitivač (Ric Young) utvrđuje osnovna pravila, a zatim pita Pu Yi zašto on misli da je u zatvoru. Pu Yi odgovora da u svojoj autobiografiji tvrdi da je on nevini posmatrač kineske novije historije. Ispitivač figurativno baca njegovu autobiografiju nazad u lice. On zahtijeva ozbiljno priznanje. Pisar (Hongchang Yang) je spreman da zabilježi njegovo svjedočenje. Zatvorski guverner je ušao i sjedi na stražnjem dijelu sobe za ispitivanje.

Priznanje, 1923. Pu Yi počinje svoje priznanje. Sjeća se da je sjedio na zlatnoj fotelji zalažući se za reforme. On siječe svoj rep kose koji označava Manchu dominaciju, a čin rezanja se donedavno smatrao izdajničkim. Tada smjenjuje lorda Chamberlaina i predlaže reviziju carskih skladišta. Te noći su eunusi spalili skladišta kako bi spriječili otkrivanje njihovih krađa. Sljedeći dan, Pu Yi izbacuje eunuhe sa dvora uz pomoć republikanskih vojnika. Pu Yi završava svoje "priznanje" i zuri u svoje ime na podu. Zatvorski guverner pita ga o japancima. Oni su svi jako željeli da znaju kako i kada je Pu Yi otpočeo prijateljstvo sa japancima.

Protjerivanje iz Zabranjenog grada, 1924. Pu Yi nastavlja svoj ​​iskaz. Carska porodica igra tenis u dvorištu. Pucnji su se začuli u daljini. Odjednom, dvorište je ispunjeno vojnicima ratnog vođe Feng Yuxianga. Jedan od njegovih kapetana (Xu Tongrui) daje carskoj porodici jedan sat da napuste Zabranjeni grad. Oni odlaze u prinudno izgnanstvo na imanje njihovih predaka. Johnston sugerira da bi on mogao srediti azil u britanskoj ambasadi. Nakon što Pu Yi po prvi put u šesnaest godina ostavlja ono što mu je predstavljalo zlatom okovani zatvor, on je miran ali vrlo prestrašen. Carska porodica odlazi automobilom dok je petobojna republikanska zastava podignuta iznad Zabranjenog grada.

Objašnjenja. Ispitivač ističe da oni nisu otišli u britansku ambasadu, ali su umjesto toga otišli u japansku ambasadu. Pu Yi objašnjava da su japanci bili spremni pomoći, da su oni imali cara skoro njegove dobi, i da, budući da je on mandžurijskog porijekla, mnogi Kinezi ga smatraju strancem. On izlaže ove činjenice da bi objasnio zašto je carska porodica otišla živjeti u japansku koncesiju u Tientsinu. On dalje objašnjava da ga nisu plaćali japanci, i da je morao platiti svoj ​​put u Tientsin prodajom porodičnog blaga, i da je sanjao da ode na Zapad.

Noćna ptica, 1927. Pu Yi provodi opušten život u Tientsinu. To je bio kosmopolitski grad s velikom međunarodnom zajednicom. Na plesnoj zabavi, odjeven u smoking Pu Yi pjeva pjesmu Am I Blue? u pratnji jazz banda. On završava pjesmu, i pridružuje se plesačima. Odrasla Wen Hsiu (Vivian Wu), njegova druga supruga, pleše s amerikancem dok Masahiko Amakasu (Ryuichi Sakamoto), Pu Yi-jev japanski pokrovitelj i zavjerenik, samo posmatra. Dok plešu, Pu Yi i Wan Jung raspravljaju gdje žele živjeti. Ona favorizira Monaco, ali njemu se više sviđa San Francisco. Ona pita da li oni ovaj put stvarno odlaze. Amerikanac koji je plesao sa Wen Hsiu vidi carski par i pita ko su oni. Wen Hsiu ih identificira kao Henry i Elizabeth. Dok su se vozili do svog prebivališta u japanskoj ambasadi nakon zabave, Wen Hsiu najavljuje da želi razvod. Henry joj se ruga rekavši da se niko ne može razvesti od njega. Ubrzo nakon što su stigli u rezidenciju Wen Hsiu odlazi i nikada se više nije vratila. Kasnije te večeri Eastern Jewel (Maggie Han) stiže. U svojoj spavaćoj sobi, ona i Elizabeta se upuštaju u razgovor, a zatim Eastern Jewel vadi lulu sa opijumom. Dok priprema lulu, ona ležerno objašnjava da radi kao špijun za japansku obavještajnu službu. Elizabeth joj se naivno povjerava. Ona se također brine o Henryju i njegovom odnosu s japancima. Henry je poslao svog brata, Pu Chieh, na vojnu akademiju u Tokyo. Henry oslovljava Eastern Jewel kao "rođaku". On je još uvijek tužan zbog odlaska Wen Hsiu. Eastern Jewel obavještava Henryja o nedavnim oskvrnućim grobova njegovih predaka u Manchu od strane vojnika Kuomintanga. Henry ostaje bez riječi.

Pitanja. Ispitivač pita Pu Yi da li je on sarađivao s japancima prilikom transformacije Mandžurije u marionetsku državu, pod nazivom Manchukuo. On ističe da je Pu Yi stigao u Mandžuriju mjesec dana nakon japanskog osvajanja. Kada Pu Yi izjavljujje da je on bio otet, zatvorski guverner se miješa u razgovor. Guverner pita Pu Yi da li se sjeća g. Johnstona.

Zbogom, 1931. Pu Yi pokušava da se sjeti dana kada je Johnston napustio Kinu da bi se vratio nazad u Englesku. Nakon njihovog rastanka, Henry Pu Yi gleda iz automobila kako Johnston korača do rampe gdje će čekati na brod. Mali kineski orkestar svira Auld Lang Syne na tradicionalnim kineskim instrumentima.

Kontradikcije. Zatvorski guverner odbacuje izjave Pu Yi. On uzvraća na njegovu tvrdnju da je otet čitajući naglas kontradiktorne citate iz Johnstonove knjige. Pu Yi naziva Johnstona lažljivcem i ističe da je njegov stari učitelj napustio Kinu godinu dana prije navodne otmice. Na odobrenje ispitivača, zapisničar otvara vrata i poziva Pu Yi-evog bivšeg sobara, koji je također zatvorenik. Ispitivač nastavlja ističući da je, u svojoj autobiografiji, sobar napisao da je pakovao Pu Yi-evu prtljagu dan prije "otmice" njegovog gospodara. Imajući dvije kontradiktorne izjave u vidu ispitivač uzvikuje: "Ove dvije priče se ne uklapaju, zar ne?" Kada sobar pokušava da se izvine, ispitivač ljutito baca knjige na njih.

Prilika, 1932. Pu Yi se sjeća istinitih događaja oko svoje "otmice". Iako je za Elizabeth bilo očito da ga Japanci koriste, Henry tvrdi da ima nasljedno pravo da vlada Mandžurijom. On mora pronaći način da iskoristi japance. "Tu ne može biti Manchukuo bez mene", tvrdi on. "Kina mi je okrenula leđa", rekao je bijesno.

Car Manchukua, 1934. Prizor njegove slike na naslovnoj strani magazina Time prenosi Pu Yi nazad u Mandžuriju. Japanci su odlučili da, nakon što je služio kao šef države za posljednje dvije godine, Henry Pu Yi će sada biti car Manchukua. Henry stiže na svoju krunidbu i nosi tradicionalne haljine dinastije Qing. U prisustvu japanskih uglednika, on se klanja na četiri strane kompasa. Eastern Jewel čestita Elizabeth. "Ti si carica opet," radosno uzvikuje. Ona tada oduševljeno povjerava Elizabeti da imaju plan da bombarduju Šangaj. "Mrzim Kinu", ona govori novoizabranoj carici. "Ja mrzim tebe", Elizabeth ljutito odgovara. Dok orkestar svira Straussov valcer, Elizabeth se ne pridruže plesačima. U neposrednoj blizini, Henryev brat, Pu Chieh, upoznaje svoju ženu, japansku princezu Hiro Saga, sa raznim velikodostojnicima. Pu Chieh nosi svečanu japansku uniformu. Njegova supruga je trudna. Kada je Henryju rečeno o ekscentričnom ponašanju njegove supruge, on napušta sastanak s Vrhovnim zapovjedništvom te se suočava sa njom. Elizabeth mu govori da je on slijep za realnost svoje situacije, da je ustvari Amakasu najmoćniji čovjek u Manchukuo.

Ropstvo. Povratak u zatvor, guverner prati Pu Yi dok dominira nad svojim podanicima u zatvrou. Oni su ga služili u Zabranjenom gradu, a oni ga i dalje služe u zatvoru. Guverner naređuje Pu Yi da se preseli u drugu ćeliju, kako bi se malo smekšao.

Dobro došao kući, 1935. Pu Yi se u mislima vraća u Mandžuriju. On se vraća iz Tokija. Odjeven u vojnoj odori, pregleda svoje trupe i upoznaje se sa pukovnikom Yoshiokaom (Fumihiko Ikeda). Iza pukovnika stoji gospodin Amakasu. Pukovnik je razoružao imperijalne stražare. On obavještava Henryja da je bilo mnogo promjena koje su napravljene dok je on bio odsutan. Henry gura pukovnika u stranu i ulazi u svoju palatu. On traži premijera ali mu je rečeno da je premijer podnio ostavku i preselio se u manastir daleko od grada. Pod zastavama Japana i Manchukuo, car Henry Pu Yi vodi sastanak vijeća. Pred njim stoji edikt koji čeka potpis da se imenuje Chang Chinghui kao novi premijer. On odbija potpisati i umjesto toga započinje idealistički govor o uzajamnom poštovanju, ravnopravnosti i nezavisnosti. Nakon spomena imena "Mandžurija," Amakasu je tako žestoko reagovao da se njegova stolica srušila kad je ustao. Kad je Henry pokušavao nastaviti, ostatak japanske delegacije ustaje i odlaze iz sale. Zatim, kad car Manchukuo ponovo pokušava da nastavi govor, Chang Chinghui naglo ustaje i slijedi ostale. Oni okreću leđa svom caru. Henryjeva vlada je ignorisana od strane japanaca, dok je bio u posjeti Tokiju. Henry zatiče praznu Vijećnicu, što doživljava jako emocionalno. On se vraća u novi Zabranjeni grad koji je sam izgradio. Na državnoj večeri nakon katastrofalne sjednice Vijeća, Elizabeth govori mužu da je trudna i da je otac mandžurijskog porijekla. Tada pukovnik Yoshioka i gospodin Amakasu ulaze. Yoshioka nosi edikt koji je Henry odbio potpisati na sastanku Vijeća. Henry ponovo odbija da ga potpiše. Amakasu insistira da Manchukuo mora platiti troškove okupacije, da japanska blagotvorna zaštita nije data zbog samilosti. Amakasu je ubijedio Henryja da potpiše dokument kojim se imenuje Chang Chinghui kao premijer.

Marionete, 1935. Elizabeth rađa, ali liječnik (Jiechen Dong) ubija dijete otrovnom injekcijom. U međuvremenu, Amakasu nadzire Henryja dok potpisuje edikt kojim se japanski jezik proglašava službenim u školama. Nakon potpisivanja, liječnik ulazi i govori Henryju da je beba rođena mrtva. Henry trči da vidi Elizabetu na odlasku, ali slično njegovom pokušaju bijega iz Zabranjenog grada, vojnici zatvaraju vrata čim se pojavio. Sa balkona drugog sprata, Amakasu i Eastern Jewel gledaju tužnog Henryja kako ide nazad u palatu.

Posljedice. Zatvorenici su u zatvorskoj dvorani. Dokumentarac prikazuje japanske bombardere. Počinje s riječima: "Manchukuo je sada čvrsto u našim rukama, i japanci skoro da kontrolišu većinu Sjeverne Kine. Dokumentarac zatim nastavlja hroniku kinesko-japanskog rata počevši od 1937. pa sve do zločina počinjenih od strane japanskih snaga. Kada Pu Yi vidi svoju sliku u dokumentarcu, on se diže sa stolice i, gleda prestravljen dok film prikazuje nagomilana tijela žrtava japanskih bioloških eksperimenata provedenih u Manchukuo te zatim slijede scene prerade i potrošnje opijuma. Hapšenje, 1945. Zvuk emisije o predaji japanskog cara Hirohita vraća Pu Yi nazad kroz prošlost. Eastern Jewel sjedi pored radija. Ona sluša Hirohitovu izjavu o predaji kao u transu, ali se utom čuje pucanj. Amakasu je izvršio samoubistvo. Manchukuo palata je evakuirana nakon što se Elizabeth vraća iz progonstva. Ona pljuje u lice japanskim vojnicima. Henry se priprema da zajedno sa pukovnikom Yoshiokom pobjegne iz Mandžurije pred nadolazećim ruskim vojnicima, ali Henry oklijeva. On se vraća i prati Elizabeth. On gleda kako ona pljuje na leš Amakasua. Avion namijenjen za bijeg se zagrijava. Pukovnik Yoshioka, Henry, i Henryjevi ministri se ukrcavaju. Yoshioka čuje pucnje u daljini i gleda kroz staklo i vidi ruske padobrance kako slijeću na zemlju. Oni su uskoro zarobljeni.

Odgovornost. Zatvorski guverner napušta kancelariju i ulazi u zatvorsku zgradu. Zatvorenici igraju ping-pong, svi osim Pu Yi koji njeguje svoj cvjetnjak. Dok obrađuje zemlju, guverner se zaustavlja i gleda ga. Guverner ga kritikuje što je priznao zločine za koje nije mogao znati, kao što su biološki eksperimenti. Kad ga je pitao zašto je potpisao svaku optužbu protiv njega, Pu Yi odgovara: "Bio sam odgovoran za sve." "Vi ste odgovorni samo za ono što vi lično radite!" guverner mu uzvraća. On nastavlja: "Sav svoj ​​život ste mislili da ste bili bolji od svih ostalih. Sada mislite da ste najgori od sviju!" Pozivajući se na njegov pokušaj samoubistva na željezničkoj stanici Pu Yi kaže: "Ti si spasio moj život da bi me napravio lutkom u svojoj igri." On ostavlja kantu za zalijevanje, okreće se i odgovara guverneru: "Vi ste mi spasili život jer sam koristan za vas." Zapanjen da Pu Yi još uvijek ne cijeni vrijednost običnog života guverner ga pita: "Je li to tako strašno, da se bude koristan?"

Reformisan, 1959. Zatvorenici su poredani u horu i pjevaju. Oni završavaju pjesmu i sjedaju. Snimatelj snima film. Zatvorski guverner je na pozornici i preko mikrofona proziva Pu Yi. Kad je krenuo prema pozornici, on čuje zatvorskog službenika koji čita proglas kojim se oslobađa iz zatvora. On mu predaje dokument i, dok je se rukovao sa guvernerom on mu kaže: "Vidiš? Ja ću živjeti u zatvoru duže od tebe." Oni se toplo osmjehuju jedan drugome dok se aplauz prolama.

Sloboda, 1967. Pu Yi izlazi iz Pekinškog botaničkog vrta gdje radi kao baštovan. Po prvi put u svom životu on je slobodan u ovih zadnjih sedam godina. Smije se puno. Na putu do svoje kuće vozi se biciklom i zaustavlja se na otvorenom tržištu. Njegov brat, Pu Chieh, je tu. Ulicom maršira velika grupa mladih ljudi kao na paradi. Oni nose transparente i slike predsjednika Maoa. Grupa od dvanaest harmonikaša predvodi. Mladi ljudi skandiraju i mašu malim crvenim knjigama. Oni su Crveni garda. U sredini je bila grupa revizionista a među njima je bio Pu Yi-jev bivši guverner iz zatvora! Pu Yi ide do njega i govori stražaru da ovo mora da je greška, da je to dobar čovjek. Gardista govori Pu Yi da se gubi. "Ali, šta je on učinio?" Pu Yi pita. "On je bio optužen" mladić odgovara. Gardista se unosi u lice guvernera. "Priznajte svoj ​​zločin", uzvikuje zapovjedniči. "Nemam ništa priznati," odgovara bivši zatvorski guverner. Pu Yi-jev bivši isljednik je tada bio prisilljen da se klanja više puta. Pu Yi pokušava da razgovara sa Crvenom gardom, ali oni ga bacaju na zemlju. Dok Pu Yi leži na asfaltu, zatvorenici su otjerani dalje. Njihovo mjesto na ulici sada zauzimaju zastave koje nose čete školskih djevojčica. Djevojčice marširaju i pjevaju patriotske pjesme. Pu Yi odlazi sa ulice i posjećuje Zabranjeni grad. Skoro je vrijeme zatvaranja. Sjenke se protežu preko dvorišta ispred dvorane Vrhovne harmonije. On ulazi u zgradu u kojoj je davno boravio. Čudno, on je sam. Gleda na svoj bivši prijesto, a zatim korača preko ukrasnog užeta koje razgraničava liniju do koje javnost smije da ide. "Stop!" mali dječak viče. "Ne smijete dalje!" Kada dječak pita ko je on, Pu Yi odgovara: "Bio sam kineski car". Kad ga je pitao kako to dokazati, Pu Yi se penje stepenicama do prijestolja i uzima kavez cvrčaka. On pruža kavez dječaku i on silazi niz stepenice i otvara ga. Tada se okreće i pita Pu Yi šta je to, ali Pu Yi nestaje. Dječak ide nazad uz stepenice i gleda okolo, a zatim zuri u kavez koji drži u rukama. Cvrčak izlazi iz kaveza i penje se na dječakovu košulju.

Naslijeđe, danas. Turistički vodič svira modernu verziju Yankee Doodle Dandy dok vodi grupe američkih turista u sobu sa prijestoljem. Ona objašnjava da je to soba u kojoj su kineski carevi bili krunisani. "Posljednji car koji je ovdje bio krunisan bio je Aisin Gioro Pu Yi, ona izjavljuje "On je tada imao samo tri godine. Umro je u 1967." [2]

Uloge[uredi | uredi izvor]

[2]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Oscari[uredi | uredi izvor]

BAFTA[uredi | uredi izvor]

Zlatni globus[uredi | uredi izvor]

"David di Donatello"[uredi | uredi izvor]

  • Najbolja fotografija - Vittorio Storaro
  • Najbolji kostim - James Acheson
  • Najbolja režija - Bernardo Bertolucci
  • Najbolja montaža - Gabriella Cristiani
  • Najbolji film
  • Najbolji producent - Jeremy Thomas, Franco Giovale, Joyce Herlihy
  • Najbolja scenografija - Ferdinando Scarfiotti, Bruno Cesari, Osvaldo Desideri
  • Najbolji scenarij - Mark Peploe, Bernardo Bertolucci
  • Najbolji sporedni glumac - Peter O'Toole

Nagrada Udruženja italijanskih filmskih novinara[uredi | uredi izvor]

  • Najbolji režiser - Bernardo Bertolucci
  • Najbolja montaža - Gabriella Cristiani
  • Najbolja scenografija - Ferdinando Scarfiotti

Ostale nagrade[uredi | uredi izvor]

  • Gabriella Cristiani - najbolja montaža - nagrada Američkih filmskih montažera
  • Najbolji strani film - nagrada Japanske filmske akademije
  • Vittorio Storaro - najbolja fotografija - nagrada Društva filmskih kritičara Bostona
  • Vittorio Storaro - najbolja fotografija - nagrada Društva britanskih fotografa
  • Najbolji strani film - nagrada César
  • Bernardo Bertolucci - najbolja režija - nagrada Udruženja režisera SAD-a
  • Bernardo Bertolucci - specijalna nagrada za filmske zasluge - Evropska filmska nagrada
  • David Byrne, Cong Su, Ryûichi Sakamoto - najbolja filmska muzika - nagrada Grammy
  • Najbolji strani film - nagrada Njemačke filmske akademije
  • Najbolji strani film - nagrada Hochi
  • Najbolji strani film - nagrada "Joseph Plateau"
  • Najbolji strani film - nagrada "Kinema Junpo"
  • Vittorio Storaro - najbolja fotografija
  • David Byrne, Ryûichi Sakamoto, Cong Su - najbolja muzika - nagrada Udruženja filmskih kritičara Los Angelesa
  • Vittorio Storaro - najbolja fotograija - nagrada Udruženja filmskih kritičara Los Angelesa
  • Vittorio Storaro - najbolja fotograija - nagrada Kruga filmskih kritičara New Yorka
  • Najbolji strani film - nagrada "Sant Jordi"

[2]

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

  • Henry Pu-Yi-ev mlađi brat, Pu Chieh, i Li Wenda, koji su pomogli Pu Yi napisati svoju autobiografiju, dovedeni su da sudjeluju kao savjetnici na filmu.
  • Budističke lame koji se pojavljuju u filmu nisu smjeli biti u kontaktu sa ženama, pa su zaposlili muške pomagače da im pomognu da se oblače.
  • Italijanski kuhar je zaposlen da kuha za međunarodnu filmsku ekipu. On je sa sobom donio 22,000 flaša italijanske mineralne vode, 204 kilograma italijanske kahve, 250 litara maslinovog ulja i preko dvije tone tjestenine.
  • Za vrijeme snimanja osiguranje je bilo tako jako, da kad je Peter O'Toole jednog dana zaboravio svoju propusnicu, bio je odbijen na ulazu.
  • Dvije hiljade vojnika obrijali su glave kako bi igrali kraljevske zastavnike. Njima je bilo rečeno da to učinite za svoje oficire koji su ih uvjerili da je to izraz prijateljstva prema italijanima i britancima. Oni su dobili bonus od 3.5 dolara.
  • Bernardo Bertolucci je predložio film kineskoj vladi kao jedan od dva moguća projekta - drugi je bio "La hotela Humaine" od Andréa Malrauxa. Kinezi su više voljeli ovaj projekat, i nije bilo nikakvih ograničenja na sadržaj.
  • Zabranjeni grad koji se prostire na 250 hektara, sagrađen je početkom 15. vijeka, s visokim zidovima debelim 15 metara , pružalo je izvrsnu zvučnu izolaciju za snimanje filma - iako su kineske ekipe nenaviknute na snimanje filmova sa zvukom uživo.
  • Budući da nije bilo dozvoljeno voziti se privatnim automobilima, čak i Peter O'Toole je bio ograničen na korištenje bicikla za lični prijevoz.
  • Jeremy Thomas je sam uspio sakupiti 25 miliona dolara proračuna za njegovu nezavisnu produkciju.
  • Tokom snimanja krunidbene scene u Zabranjenom gradu, kraljica Elizabeta II je bila u Pekingu u državnoj posjeti. Kineske vlasti su dali prioritet snimanju filma, tako da ona nije bila u mogućnosti posjetiti Zabranjeni grad.
  • Ruocheng Ying, koji je igrao guvernera u filmu, bio je u to vrijeme potpredsjednik Odjela za kulturu u Narodnoj Republici Kini.
  • Bernardo Bertolucci je dugo pregovarao sa Seanom Conneryjem da dobije ulogu Reginalda Johnstona. Connery je na kraju uvjerio režisera da ponudi ulogu nekom drugom.
  • Većinu vanjskih i unutrašnjih scena u Henry Pu-Yi-evoj palati tokom njegovih godina kao marioneta japanskog cara, snimljene su na carskom dvoru u Changchunu, gdje je pravi Pu Yi živio od 1934. do 1945. Dvorac je sada muzej.
  • Prvi film iz Bertoluccijeve "orijentalne trilogije", nakon čega slijedi Sklonište pod nebom i Mali Buddha.
  • Kada se Johnston trebao ukrcati na brod za Englesku 1931., prozor za prodaju karata se vidi u pozadini sa natpisom radnog vremena napisanom pojednostavljenim kineskim slovima. Kina se prebacila na pojednostavljena slova nakon što su komunisti došli na vlast 1949., s namjerom da poboljša pismenost.

[2]

Kritike[uredi | uredi izvor]

... Sve što sačinjava život Pu Yi je promašaj. Sve osim jedne stvari: ideja da jedan ljudski život može imati beskonačnu vrijednost ...

Roger Ebert

... Prostranstvo vremena je ispunjeno s prostranstvom vizuelne ljepote za koju se osjeća da je apsolutno prava za priču ...

Lisa Schwarzbaum, Entertainment Weekly

... Filmska biografija Bernarda Bertoluccija o caru Pu Yi je zapanjujuća, zanosna i upečatljiva. To je čuveni film koji je osvojio devet Oscara - nagrade u svakoj kategoriji su potpuno zaslužene ...

Urban Cinefile Critics

... Priča o dječaku koji je bio odgojen da vjeruje da je božanstvo i čovjeka koji uči da postane jednostavan čovjek okružen prevrtljivom historijom Kine ...

Sean Axmaker, Seanax.com

... Jedan od najvećih kino filmskim ostvarenja kombinovan sa redateljskom epskom vizijom i vrhunskom tehnologijom da bi se kreiralo vizuelno remek-djelo. Sa restauracijom Criteriona, ovaj film je vrijedan pamćenja ...

Arthur Ryel-Lindsey, Slant Magazine

... Storarova fotografija, Scarfiottijev dizajn i lokacije nas zavode u ovu ležerno urađenu odiseju koja pokriva 50 godina života cara Pu Yi u dobi od tri godine pa sve do njegovog kraja ...

Film4

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ http://movies.amctv.com/movie/1987/The+Last+Emperor
  2. ^ a b c d
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: