Amerikanac u Parizu (film)

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
'Amerikanac u Parizu'
An American in Paris poster.jpg
Originalni poster za film
Režiser Vincente Minnelli
Producent Arthur Freed
Scenarist(i) Alan Jay Lerner
Uloge Gene Kelly
Leslie Caron
Oscar Levant
Georges Guétary
Nina Foch
Eugene Borden
Noel Neill
Muzika Conrad Salinger
Žanr mjuzikl, romansa
Kinematografija Alfred Gilks
Montaža Adrienne Fazan
Datum izlaska 11. novembar 1951.
Trajanje 113 minuta
Jezik engleski
Budžet 2.7 miliona$
Ukupna zarada 4.5 miliona $ [1]

Amerikanac u Parizu je američki mjuzikl snimljen 1951. u produkciji MGM-a inspirisan orkestralnom kompozicijom Georgea Gershwina iz 1928. Glavne uloge tumače Gene Kelly, Leslie Caron, Oscar Levant, Georges Guétary, i Nina Foch. Radnja filma se dešava u Parizu, a režiju je uradio Vicente Minnelli prema scenariju Alana Jaya Lernera. Muziku je komponirao George Gershwin, po stihovima njegovog brata Ire, s dodatnom muzikom Saula Chaplina, muzičkog urednika. Priča filma je ispresijecana plesnim tačkama u koreografiji Genea Kellyja i Gershwinovom muzikom. U filmu se pojavljuju sljedeće pjesme i kompozicije: "Imam ritam", "Ja ću izgraditi stepenice prema raju", "'S Wonderful", i "Naša ljubav je ovdje da ostane". Vrhunac filma je "Amerikanac u Parizu", 16-minutni balet u kojem plešu Kelly i Caron. Sam balet je koštao više od 500,000 dolara. Jerry Mulligan (Gene Kelly), je američki veteran Drugog svjetskog rata, sada je veseli emigrant u Parizu koji pokušava napraviti karijeru kao slikar. Njegov prijatelj, Adam (Oscar Levant), je koncertni pijanist koji jedva sastavlja kraj s krajem i koji je dugogodišnji saradnik francuskog pjevača, Henrija Baurela (Georges Guétary). [2]

Radnja[uredi | uredi izvor]

Amerikanac Jerry Mulligan, bivši vojnik i slikar koji je ostao u Parizu nakon Drugog svjetskog rata, voli svoj život umjetnika koji se bori za opstanak i živi na Lijevoj obali. On je prijateljski sa svojim susjedima, a posebno sa lokalnom djecom i ciničnim amerikancem Adamom Cookom, koncertnim pijanistom koji živi od stipendije. Jednog dana, kad je Jerry posebno bio pao nisko sa novcem, on odlazi na Montmartre i postavlja improvizovanu izložbu nekih njegovih djela, u nadi da će prodati nešto turistima. Imao je vrlo malo uspjeha sve dok se Milo Roberts, američka bogata nasljednica koja živi u Parizu, nije zadivila njegovim slikama i kupuje dvije slike. Pošto nije imala dovoljno gotovine kod sebe, ona poziva Jerryja u svoj hotel kako bi uzela novac. Jerry pokazuje malo entuzijazma prema njenom automobilu kojeg vozi njen lični šofer i prema skupoj hotelskoj sobi, ali prihvata pozivnicu za zabavu koju ona priređuje te noći. Kada se on vratio, provokativno odjevena Milo otkriva mu da je zabava samo za njih dvoje. Misleći da ona želi žigola, Jerry se ljuti i želi da joj vrati novac za njegove slike, ali uvjerava ga da je ona mecena i samo želi da mu pomogne. Njegov ponos se ponovo vraća, i Jerry je poziva na večeru, ali samo ako odu u kafe koji on može priuštiti. Ona predlaže jazz klub u Montmartreu, gdje oni razgovaraju o svojim životima i njegovim slikama.

Georges Guétary, Oscar Levant i Gene Kelly - scena iz filma

Dok Milo pleše s Tommyjem Baldwinom, prijateljem kojeg ona slučajno susreće u klubu, Jerry, kojeg je privukla lijepa djevojka koju je spazio za susjednim stolom, načuje njeno ime, Lise Bourvier, i poziva je, praveći se da je poznaje. Nakon što je uspio da izvede ljutitu Lise na plesni podij, Jerry dobiva njen telefonski broj od jedne od njenih drugarica. Posmatrajući sve ovo, Milo je povrijeđena, i prigovara Jerryju dok su se vraćali nazad u hotel. On joj odgovara po izlasku iz auta da ne želi da ima išta s njom. Sljedećeg jutra, Jerry telefonira Lise u parfumeriji u kojoj radi i pita je da izađe s njim. Ona ga oštro odbija i kaže mu da je više ne zove. Nekoliko trenutaka kasnije, Milo se pojavljuje u Flodairu, Jerryjevom kafeu iz susjedstva, i izvinjava se za njen ispad prethodne noći. Opet insistirajući da je ona zainteresirana samo da pomaže njegovo stvaralaštvo, poziva ga na ručak da upozna trgovca umjetninama kojeg ona pozna. Jerry se slaže da se nađu kasnije, i zatim odlazi u parfumeriju da vidi Lise.

Nakon što ubjeđuje sredovječnog američkog gosta u odabiru parfema, Lise sa zadovoljstvom pristaje da se nađe sa Jerryjem u 9:00 sati te noći u kafeu u blizini rijeke Seine. Nepoznato Jerryju, u Lise je zaljubljen popularni zabavljač iz muzičke dvorane, Henri Baurel, bliski prijatelj Adama i čovjek koji je bio njen staratelj kada su joj roditelji poginuli u ratu. Henri debitira sa novom numerom te noći i želi da Lise bude u publici. Iako je Lise rastrgana, sastaje se sa Jerryjem te večeri, a dok hodaju duž rijeke Seine, njih dvoje počinju da se zaljubljuju jedno u drugo. Kad Lise odjednom shvata da je 11:00 sati, ona žurno odlazi nakon što je pristala da se nađe sa Jerryjem ponovo u subotu. U pozorištu, Henri ne shvaća da je Lise propustila njegovu tačku i predstavlja je američkom impresariju Johnu MacDowdu, koji želi da vodi Henrija na turneju po Americi. Uz pretpostavku da ga Lise voli onoliko koliko on nju voli, Henri predlaže da se uzmu, i da idu zajedno u Ameriku. Sljedećeg dana, kada Milo poziva Jerryja, on odbacuje Adamovu sugestiju da on postaje zarobljenik. Kasnije, kada Milo odvodi Jerryja u studio koji je ona iznajmila za njega i obavještava ga da je dogovorila sve za izložbu, on se ljuti, ali pristaje da radi naporno samo ako ona obeća da će mu dopustiti da joj sav novac vrati nazad. Tokom sljedećih nekoliko sedmica, Jerry neprestano slika, naglašavajući ljude i znamenitosti Pariza, često koristeći Lise kao svoj model.

Nina Foch - scena iz filma

Jednog dana, dok su se Lise i Jerry vozili u taksiju, oni govore o tome koliko malo znaju o međusobnim životima i shvataju da su oboje bili dvosmisleni. Kasnije, u Flodairu, Jerry govori Adamu o Lise, a kada on spominje njeno ime, Adam se zakašljava pijući kahvu, znajući da je ona mlada žena koju voli Henri. Kada Henri stiže, on i Jerry govore o zaljubljenosti, a Adam nervozno pokušava promijeniti temu i nada se da niko neće spominjati imena njihovih odabranica. Henri uvjerava Jerryja da mora reći svojoj djevojci koliko je voli, tako da kad se Jerry kasnije susreće sa Lise, on joj otkriva svoje osjećaje. Iako ona osjeća isto, Lise priznaje da ulazi u brak sa Henrijem jer je voli, a ona mu duguje svoj život. Duboko povrijeđen, Jerry onda kaže da poznaje jednu ženu koju ne želi da izgubi. Nakon što se rastaju, Jerry žuri prema stanu Milove, strastveno je ljubi po prvi put i pita je da ide sa njim na zabavu studenata umjetnosti koja se održavala te noći. Na toj zabavi, Jerry pleše sa Milom, praveći se da je sretan, ali nakon što su se susreli sa Henrijem i Lise, Jerry priznaje Milo da je zaljubljen u Lise. Milo tada odlazi, nakon čega Jerry izlazi na balkon, gdje se pridružuje Lise. Ona kaže da se ona i Henri vjenčavaju sljedeći dan, ali prije povratka na zabavu ona mu priznaje da joj je bolno biti u njegovoj blizini a ne dodirnuti ga. Sakriven od Lise i Jerryja, Henri je pušio cigaretu u blizini i čuo je sav razgovor. Bez ijedne riječi, on je odvodi sa zabave, dok očajan Jerry fantazira o Lise i zamišlja kako pleše s njom kroz cijeli Pariz. Nedugo nakon toga, on se začudio kada je začuo sirenu automobila i ugleda Lise koja se vratila s Henrijevim autom. Dok Jerry trči niz Montmarte, Lise mu juri u susret. Zaljubljeni se grle i odlaze niz stepenice ruku pod ruku. [3]

Uloge[uredi | uredi izvor]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Oskari[uredi | uredi izvor]

Zlatni globus[uredi | uredi izvor]

BAFTA[uredi | uredi izvor]

Film nije osvojio nijednu nagradu BAFTA ali je imao jednu nominaciju za najbolji film

Ostale nagrade[uredi | uredi izvor]

  • Alan Jay Lerner - najbolji scenarista - nagrada Udruženja američkih pisaca [1]

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

  • Gene Kelly je prikazao film Crvene cipele rukovodiocima MGM-a kako bi ih nagovorio da finansiraju plesne filmove.
  • Cyd Charisse je otkrila da je bila trudna tokom priprema za snimanje pa je bila zamijenjena sa Leslie Caron.
  • Ovaj film je izabran u Nacionalni filmski registar pri Kongresnoj biblioteci, 1993.
  • Nakon što su Arthur Freed i Ira Gershwin postigli sporazum tokom njihove sedmične igre bilijara, filmska prava na George Gershwinovo djelo "Amerikanac u Parizu - Tonska pjesma za orkestar" otkupljeno je za 158,750 američkih dolara, a Ira je dobilo 56,250 dolara kao konsultant za pisanje novih tekstova za pjesme koje koriste.
  • Došlo je do prekida u snimanju nakon 1. novembra 1950, nakon čega je Gene Kelly počeo uvježbavati koreografiju za balet. Za to vrijeme do 6. decembra dok snimanje završne scene nije bilo nastavljeno, Vincente Minnelli je završio režiju još jednog filma - Očeve male dividende.
  • Irene Sharaff je dizajnirala stil za svaku od baletnih sekvenci seta, odražavajući različite francuske impresionističke slikare: Raoul Dufy (Place de la Concorde), Edouard Manet (Tržnica cvijeća), Maurice Utrillo (Pariška ulica), Henri Rousseau (Vašar), Vincent van Gogh (Place de l'Opera), i Henri de Toulouse-Lautrec (Moulin Rouge). Za izgradnju pozadine je trebalo šest sedmica, zajedno sa 30 slikara koji radili bez predaha.
  • Prema Leslie Caron, njena uvodna plesna tačka, koja je uključivala zavodljiv ples sa stolicom, neki cenzori su to smatrali previše sugestivnim.
  • Ovo je bio filmski prvijenac za Leslie Caron.
  • Za 17 - minutnu plesnu tačku na kraju, trebalo je mjesec dana da se snimi. To je koštalo pola miliona dolara.
  • Gene Kelly je otkrio Leslie Caron tokom odmora u Parizu, gdje ju je vidio dok je nastupala u baletu.
  • Leslie Caron je patila od neuhranjenosti tokom Drugog svjetskog rata i nije bila naviknuta na strogi raspored snimanja filma. Zato što se brzo umarala, ona je bila u mogućnosti da radi samo svaki drugi dan.
  • Oscar Levant, bio je više pijanist nego glumac, i potpisao je da glumi u filmu jer je zapravo bio prijatelj Georgea Gershwina.
  • Uprkos protivljenju Genea Kellyja koji je htio da snima na lokacijama u Parizu, film je snimljen u MGM studiju u Kaliforniji, na ukupno 44 seta izgrađenih za film. Navodno bilo je teško za studio da osigura aranžmane ili lokacije za snimanje. Dvije snimke su iz Pariza, ali one ne uključuju Kellyja.
  • Scena baleta skoro da je bila izbačena zbog toga što je snimanje kasnilo, ali glavni iz MGM studija Louis B. Mayer podržavao je Arthura Freeda, Vicentea Minnellija i Genea Kellyja u obustavljanju izlaska filma jer je predosjećao da film neće biti toliko vrijedan bez te scene.
  • Iako je Vincente Minnelli smatran kao jedini zaslužni režiser filma, on je ponekad bio zauzet oko njegovog razvoda od Judy Garland i drugih režiserskih projekata, ostavljajući Genea Kellyja da preuzme njegove režiserske dužnosti.
  • Scena u kojoj Gene Kelly u pidžami pleše i pjeva "Zaljubljen sam u tebe", je bila snimljena, ali nije uspjela ući u konačni rez. Kelly je snimio sličnu scenu s pjesmom "Ja samo sanjam o tebi" za njegov sljedeći filmski mjuzikl, Pjevanje na kiši, ali i to je također bilo odbijeno.
  • Scena sna Oscara Levanta može biti da je posvećena Busteru Keatonu. U uvodnoj sceni The Play House, Keaton je također igrao svaku ulogu – bio je dirigent, svaki član orkestra, pomagač na pozornici, svih devet glumaca na pozornici, i svaki član publike.
  • Producent Arthur Freed je htio Marge Champion da glumi u ovom filmu, ali u to vrijeme Champion nije htjela prekinuti svoju plesnu tačku sa suprugom Gowerom Championom. Zato je ubijedila Freeda da bi on trebao da ubaci francusku djevojku umjesto nje.
  • Glavni razlog da je Gene Kelly predložio Leslie Caron kao glavnu žensku ulogu, jeste taj što je osjećao da ovom filmu treba "prava" francuska djevojka koja bi igrala Lise, a ne američka glumica.
  • Djelo izvedeno u sceni sna Oscara Levanta je treći stavak, Allegro agitato, iz Klavirskog koncerta u F-duru Georgea Gershwina. Ovaj stavak je najkraći iz tog koncerta. [1]

Kritike[uredi | uredi izvor]

... Jedna od najvažnijih sila u naletu popularnosti mjuzikla u kasnim 1940-im i ranim 1950-im, kako na ekranu tako i iza scene, bio je Gene Kelly. Njegova dva najbolja filma Amerikanac u Parizu, i Pjevanje na kiši, tokom godina, postali su simbolom Zlatne ere MGM mjuzikla. Amerikanac u Parizu snimljen je u čast Georgea Gershwina. Iako je kompozitor umro 14 godina prije objavljivanja filma, njegovi otisci prstiju vide se posvuda. Iako nijedna od kompozicija nisu originalne i više su ponovljene interpretacije Gershwinovih djela ("Imam ritam", "Naša ljubav je ovdje da ostane", "S Wonderful"), film pametno isprepliće razne Gershwinove radove s početka 20. vijeka. 17-minutna finalna scena, nudi najsilovitiji i najtrajniji utisak o filmu. Film je više o raspoloženju, plesu i pjevanju, nego o radnji i likovima. Spada u kategoriju slabih oskarovaca. Na mnogo načina, ovo je generalna proba za Pjevanje na kiši, koji je izašao 1952. Ironično, iako su mnogi kritičari tvrdili da je Pjevanje na kiši među najboljim (ako ne i najbolji) među holivudskim mjuziklima, tokom 50-ih smatralo se da je bio inferioran prema Amerikancu u Parizu. Ustvari, Pjevanje na kiši uglavnom je bilo ignorisano na dodjeli Oscara 1953. Amerikanac u Parizu bio je drugi film u boji koji je osvojio Oscara za najbolji film (nakon filma Prohujalo s vihorom). Možda najbolja stvar koja se može reći o ovom filmu je da je direktno doveo do stvaranja filma Pjevanje na kiši. Bez ovog prethodnog, ne bi bilo ni ovog potonjeg. Gene Kelly i dalje ostaje jedan od najboljih i najtalentiranijih zvijezda iz Zlatne ere mjuzikla i Amerikanac u Parizu predstavlja ga u najboljem izdanju. Film bi trebao biti zapamćen po svom kvalitetu, a ne po svom upitnom trijumfu osvajanja Oscara.

James Berardinelli

[4]

... Za svakoga ko voli velike, raskošne, MGM mjuzikle, ovo je jedan od njihovih najboljih. Zavisno o tome koliko vam se sviđa pjevanje i ples, "Amerikanac u Parizu" ili će vas oduševiti ili će vam biti dosadan. Ja sam našao da sam se zabavljao uz muziku i dosađivao sa ostatkom filma, tako da ću zauvijek biti zahvalan komandi za "Dalje" na mom daljinskom upravljaču. Jako dobra je stvar da su Gerwshin i Kelly toliko dobri.

John J. Puccio, Movie Metropolis

[5]

Reference[uredi | uredi izvor]

</references>

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz:
  1. ^ http://www.imdb.com/title/tt0043278/?ref_=sr_1