Josip II, car Svetog rimskog carstva

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Josip II
Car Svetog Rimskog Carstva
kralj Mađarske, Češke, Hrvatske i Slavonije
nadvojvoda Austrije; vojvoda Tešina
Joseph II by Tröndle.jpg
Vladavina 1765 - 20. februar 1790
Prethodnik Franjo I
Marija Terezija
Nasljednik Leopold II
Supružnik Izabela Marija Parmska
Marija Josipa Bavarska
Djeca Marija Terezija; Marija Kristina
Dinastija Habsburg-Lotaringija
Otac Franjo I, car Svetog Rimskog Carstva
Majka Marija Terezija Austrijska
Rođenje 13. mart 1741
Beč, Austrija
Smrt 20. februar 1790
Beč, Austrija

Josip II (13. mart 1741 - 20. februar 1790) bio je car Svetog Rimskog Carstva, kralj Njemačke ("Rimljana"), Ugarske, Hrvatske, Češke, te vladar ostalih habsburških posjeda.

Vladavina s majkom[uredi | uredi izvor]

Rođen je kao treće dijete i prvi sin cara Franje I i carice Marije Terezije. Rođen je za vrijeme Rata za austrijsko naslijeđe, dok se njegova majka borila za svoje pravo da vlada Habsburškom monarhijom. Nazvala ga je po svetom Jospiu, kojem se molila za sina tokom trudnoće, iako je njena majka, Elizabeta Kristina od Braunschweig-Wolfenbüttela, insistirala da mu se da ime Karlo Franjo, po djedu i ocu.

Carsku je krunu naslijedio po očevoj smrti, 1765. godine, ali je de facto vlast dijelio sa majkom. Josip i Marija Terezija su imali različite poglede po pitanju upravljanja ogromnim carstvom, što je često vodilo do neslaganja i prepirki. Odnos između Marije Terezije i Josipa bio je komplikovan zbog razlike u njihovim ličnostima. U usporedbi s Marijom Terezijom, Josip je bio intelektualno superiorniji, ali majčina dominanta ličnost je često izazivala Josipovo povlačenje. I Josip i Marija Terezija su često prijetili da će abdicirati prilikom svojih prepiranja. U Josipovom interesu je bilo da ona ostane na prijestolju do svoje smrti, jer je tako imao nadređenog kojeg je mogao okrivljavati za svoje neuspjehe, te je tako izbjegavao preuzimanje odgovornosti za svoje postupke.[1]

Josip je sebe smatrao prosvijetljenim apsolutistom, te je održavao kontakt sa ruskom caricom Katarinom II, koju Marija Terezija nije podnosila. Sinu je prepustila apsolutnu kontrolu nad vojskom po smrti grofa Leopolda Josepha von Dauna.[2] S ministrima je isplanirao podjelu Poljske uprkos protivljenju Marije Terezije, koju ju je uvjerio da je već kasno odbaciti planove.

Samostalna vladavina[uredi | uredi izvor]

Tek je 1780. godine smrt dominantne majke Josipu dala punu vladarsku moć. Njegova je vladavina obilježena brojnim reformama. Pri kraju svoje vladavine morao je povući gotovo sve osim one o vjerskoj toleranciji i o pravima kmetova. Nakon posjete Francuskoj i mnogim njenim pokrajinama, upoznajući nove načine života poput republikanstva, odlučio da i u svojoj državi provede neke demokratske reforme. Ukinuo je smrtnu kaznu i bezuspješno pokušao razoriti Osmanlijsko carstvo.

Ženio se dva puta, Izabelom Marijom Parmskom i Marijom Josipom Bavarskom. S prvom suprugom je imao dvije kćerke koje je nadživio, a s drugom nije imao djece. Naslijedio ga je brat, Leopold II.

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Dawson Beales, 183-184.
  2. ^ Crankshaw, 268, 271.

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Browning, Reed: The War of the Austrian Succession Palgrave Macmillan 1995 ISBN 0-312-12561-5
  • Crankshaw, Edward: Maria Theresa, Longman publishers 1969
  • Dawson Beales, Derek Edward: Joseph II: In the shadow of Maria Theresa, 1741-1780


Prethodnik:
Franjo I
Vojvoda Tešina
17651766
Nasljednik:
Marija Kristina i Albert
Car Svetog Rimskog Carstva
17651790
Nasljednik:
Leopold II
Prethodnik:
Marija Terezija
Kralj Ugarske, Hrvatske, Češke, Lodomerije i Galicije; nadvojvoda Austrije
17801790


Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: