Magnetizacija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

U klasičnom elektromagnetizmu, magnetizacija je vektorsko polje koje izražava gustoću trajnih ili induciranih magnetnih dipolnih momenata u magnetskom materijalu. Shodno tome, fizičari i inženjeri obično definišu magnetizaciju kao količinu magnetnog momenta po jedinici zapremine.[1] Predstavljen je pseudovektorom M. Magnetizacija se može uporediti s električnom polarizacijom, koja je mjera odgovarajućeg odgovora materijala na električno polje u elektrostatici.

Magnetizacija također opisuje kako materijal reagira na primijenjeno magnetsko polje, kao i način na koji materijal mijenja magnetsko polje, i može se koristiti za izračunavanje sila koje proizlaze iz tih interakcija.

Porijeklo magnetnih momenata odgovornih za magnetizaciju mogu biti ili mikroskopske električne struje koje su rezultat kretanja elektrona u atomima, ili spin elektrona ili jezgara. Neto magnetizacija je rezultat uzvrata materijala na vanjsko magnetno polje.

Paramagnetski materijali imaju slabu indukovanu magnetizaciju u magnetnom polju, koja nestaje kada se magnetsko polje ukloni. Feromagnetski i ferimagnetni materijali imaju jaku magnetizaciju u magnetnom polju, i mogu se magnetizirati da bi imali magnetizaciju u odsustvu vanjskog polja, postajući trajni magnet. Magnetizacija nije nužno ujednačena unutar materijala, ali može varirati između različitih tačaka.

Definicija[uredi | uredi izvor]

Polje magnetizacije ili M-polje može se definirati prema sljedećoj jednačini:

Gdje je elementarni magnetni moment i je element volumena; drugim riječima, M-polje je raspodjela magnetnih momenata u dotičnom području ili mnogostrukosti. Ovo je bolje ilustrovano kroz sljedeću relaciju:
gdje je m običan magnetni moment, a trostruki integral označava integraciju po volumenu. Ovo čini M-polje potpuno analognim električnom polarizacijskom polju, ili P-polju, koje se koristi za određivanje električnog dipolnog momenta p, generiranog od strane sličnog područja ili mnogostrukosti s takvom polarizacijom
Gdje je elementarni električni dipolni moment.

Te definicije P i M kao "trenutaka po jedinici volumena" su široko prihvaćene, iako u nekim slučajevima mogu dovesti do nejasnoća i paradoksa.[2]

M-polje se mjeri u amperima po metru (A/m) u SI jedinicama.[3]

Demagnetizacija[uredi | uredi izvor]

Demagnetizacija je smanjenje ili eliminacija magnetizacije.[4] Jedan od načina da se to uradi je da se objekat zagrije iznad njegove Curijeve temperature, gdje toplotne fluktuacije imaju dovoljno energije da prevaziđu interakcije razmjene, izvor feromagnetskog reda, i unište taj red. Drugi način je da se izvuče iz električne zavojnice kroz koju prolazi naizmjenična struja, stvarajući polja koja se suprotstavljaju magnetizaciji.[5]

Jedna od primjena demagnetizacije je uklanjanje neželjenih magnetnih polja. Na primjer, magnetna polja mogu ometati elektronske uređaje kao što su mobilni telefoni ili kompjuteri, kao i strojnu obradu tako što će reznice prianjati za svoje roditelje.[5]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ C.A. Gonano; R.E. Zich; M. Mussetta (2015). "Definition for Polarization P and Magnetization M Fully Consistent with Maxwell's Equations" (PDF). Progress in Electromagnetics Research B. 64: 83–101. doi:10.2528/PIERB15100606. Arhivirano s originala (PDF), 17. 10. 2020. Pristupljeno 15. 10. 2023.
  2. ^ C.A. Gonano; R.E. Zich; M. Mussetta (2015). "Definition for Polarization P and Magnetization M Fully Consistent with Maxwell's Equations" (PDF). Progress in Electromagnetics Research B. 64: 83–101. doi:10.2528/PIERB15100606. Arhivirano s originala (PDF), 17. 10. 2020. Pristupljeno 15. 10. 2023.
  3. ^ "Units for Magnetic Properties" (PDF). Lake Shore Cryotronics, Inc. Arhivirano s originala (PDF), 26. 1. 2019. Pristupljeno 10. 6. 2015.
  4. ^ "Magnetic Component Engineering". Magnetic Component Engineering. Arhivirano s originala, 17. 12. 2010. Pristupljeno 18. 4. 2011.
  5. ^ a b "Demagnetization". Introduction to Magnetic Particle Inspection. NDT Resource Center. Arhivirano s originala, 14. 2. 2014. Pristupljeno 18. 4. 2011.