A Night at the Opera (Queen)
A Night at the Opera | ||||
---|---|---|---|---|
Album Queen | ||||
Objavljen | 21. novembar 1975. | |||
Snimljen | august - novembar 1975. studio Sarm i Olympic Studios, London Rockfield, Monmouthshire | |||
Žanr | rock | |||
Trajanje | 43:10 | |||
Izdavač | ||||
Producent(i) | Roy Thomas Baker Queen | |||
Hronologija albuma Queen | ||||
|
A Night at the Opera je 4. studijski album britanske rock grupe Queen, izdan 21. oktobra 1975. godine. Drugi je album pored albuma A Day at the Races koji je samostalno producirala grupa. Doživio je 4 platinasta izdanja u SAD-u i 2 u Velikoj Britaniji. Sniman je u Sarm West Studios i Wessex Studios u Londonu. Album je dobio naziv po čuvenom filmu braće Marx koji je grupa gledala tokom snimanja albuma i čiji naziv zapravo metaforički dočarava ono što je Queen htio postići ovim albumom. Obilježen je kao prekretnica i vrhunac u karijeri Queena i smatra se njihovim najboljim i najkompletnijim studijskim ostvarenjem. To je bio njihov prvi album koji je dostigao vrh na britanskoj top-listi albuma gdje se zadržao punih devet sedmica, a u SAD-u je dospio do broja 4 gdje je doživio trostruki platinasti tiraž. Ogromnom uspjehu albuma uveliko je pridonio epski singl Bohemian Rhapsody koji je izašao tri sedmice prije albuma i koji je postao njihov prvi broj 1 hit nakon što je emitiran u emisiji Top Of The Pops, postavši tako prvim videospotom u historiji moderne muzike. Pjesma je srušila sve rekorde popularnosti dotada, bila je na vrhu top-liste u Britaniji punih devet sedmica i donijela je njenom autoru Freddie Mercuryju još jednu prestižnu "Ivor Novello" nagradu. Sa ovim albumom Queen su ušli u prvu ligu rocka i započeli svoju desetogodišnju neprekidnu i sveprisutnu dominaciju svijetom rock muzike.
Album je nastajao u vrlo teškom i neizvjesnom periodu za grupu, prvenstveno jer su se pokušavali riješiti svog starog menadžmenta te se izboriti za svoju nezavisnu poziciju na muzičkoj sceni zbog čega je bio svojevrsni album "biti ili ne biti" naročito nakon što je izdavačka kuća EMI odlučila pokriti za to vrijeme enormne troškove njegovog snimanja, publiciranja i izdavanja. To je dotada bio najskuplji rock album ikad napravljen,[1] sniman u sedam različitih studija i prema Brian Mayu vjerovatno bi došlo i do raspada grupe da album nije polučio očekivane rezultate. U muzičkom smislu, Queen je ovim albumom dostigao vrhunac svoga ranog izraza, koji se čini kao svojevrsno ušće svih već ranije predstavljenih odlika i muzičkih pravaca grupe. Za razliku od prethodnih albuma ovdje je svaka pjesma dorađena i dovedena do savršenstva, a cijeli album djeluje kao impresivna i homogena cjelina, zaokružena formom "zvučnog zida", "posloženim" baroknim vokalnim dionicama i "kolažnom" produkcijom. Njihovo eksperimentisanje i miješanje različitih muzičkih žanrova na osnovni hard rock iskaz ovdje je dostiglo svoje vrhunce i Queen je napravio hrabro i ambiciozno izdanje, koje se danas smatra remek-djelom hard rocka i jednim od najboljih albuma rock općenito.
Od svog izlaska album je zadržao svoju veliku popularnost i utjecaj kod publike i kritike, a njegova najbolja i najpoznatija kompozicija Bohemian Rhapsody se smatra jednom od najboljih pjesama ikad napravljenih.[2][3] Album je uključen u listu magazina "Rolling Stone" među 500 najboljih albuma u historiji na broj 230,[4] te na liste "Classic Rock" magazina 100 najvećih britanskih albuma (broj 17)[5] i "Q Magazina" 50 najboljih britanskih albuma ikad (broj 16).[6] Godine 2006. je izabran kao deveti najbolji broj 1 album svih vremena od britanske javnosti,[7] a "Channel 4" ga je imenovao trinaestim najboljim albumom ikad.[8] Album je također uključen među 100 najboljih rock albuma po izboru internetskog portala "DigitalDreamDoor.com",[9] te na listama magazina "Kerrang!" među 100 najboljih rock[10] i heavy metal albuma[11]. Isto tako ovo je treći Queenov album u nizu koji je uključen u knjigu "1001 album koji morate čuti prije smrti" čiji popis su sastavili vodeći svjetski muzički kritičari.
Povodom 30 godina od izlaska albuma 21. novembra 2005. godine je izašlo i njegovo DVD izdanje pod nazivom Classic Albums: The Making Of A Night at the Opera koje sadrži: dokumentarni film o nastanku albuma i kritički osvrt iz serijala "Classic Albums" od "Eagle Rock Entertainmenta" sa komentarima članova grupe, producenta Roya Thomasa Bakera, novinara i drugih muzičara na prvom dvd-u, te cijelu dvd verziju albuma na drugome (originalni videospotovi za njegove singlove Bohemian Rhapsody i You're My Best Friend, te novi napravljeni i umontirani filmovi za ostale pjesme sačinjeni uglavnom od njihovih koncertnih izvedbi).
Spisak pjesama
[uredi | uredi izvor]Strana 1
- "Death on Two Legs (Dedicated To..." (Mercury) – 3:43
- "Lazing on a Sunday Afternoon" (Mercury) – 1:07
- "I'm in Love with My Car" (Taylor) – 3:05
- "You're My Best Friend" (Deacon) – 2:52
- "'39" (May) – 3:31
- "Sweet Lady" (May) – 4:03
- "Seaside Rendezvous" (Mercury) – 2:15
Strana 2
- "The Prophet's Song" (May) – 8:21
- "Love Of My Life" (Mercury) – 3:39
- "Good Company" (May) – 3:23
- "Bohemian Rhapsody" (Mercury) – 5:55
- "God Save the Queen" (trad., Arr. May) – 1:18
Pjesme
[uredi | uredi izvor]"Death on Two Legs (Dedicated To..."
[uredi | uredi izvor]Pjesmu je napisao Freddie a kao što se iz naziva može primijetiti ista je posvećena nekome te su postojala nagađanja da je Freddie na osnovu mržnje koju je osjećao prema bivšem menadžeru grupe Queen, Normanu Sheffieldu, istu posvetio upravo njemu. Iako to nikada nije priznao u javnosti, nakon saslušanja pjesme, poznavaoci Freddia su bili uvjereni da su nagađanja tačna usljed čega je Norman Sheffield pokušao i tužiti grupu Queen. Tokom izvođenja ove pjesme uživo Freddie je znao dodatno posvetiti pjesmu tako da bi nakon riječi ‘’Dedicated to’’ dodavao i riječi "a real motherfucker of a gentleman" iako je ovaj dodatak cenzurisan i izbačen sa albuma Live Killers snimljenog 1979. godine. U dokumentarcu o snimanju albuma ‘’A Night at the Opera’’ Brian May je izjavio da su članovi grupe na prvo slušanje bili iznenađeni zajedljivošću teksta pjesme. Kao i u slučaju pjesme Bohemian Rhapsody, većinu muzičkih dionica prvobitno je Freddie odsvirao na klaviru iako su to dionice za gitaru upravo da bi demonstrirao koliko je May i njegova virtuoznost na gitari potrebna grupi.
Lazing on a Sunday Afternoon
[uredi | uredi izvor]Pjesma "Lazing on a Sunday Afternoon" je još jedna pjesma s albuma koju je napisao Mercury za koju je također odsvirao klavirske dionice i otpjevao sve vokale.
"I'm in Love with My Car"
[uredi | uredi izvor]Ovo je jedna od najpoznatijih pjesama Rogera Taylora u cjelokupnom stvaralaštvu grupe ‘’Queen’’. Pjesma je u početku smatrana kao šala jer je May nakon što je preslušao demo snimak smatrao da nije dovoljno ozbiljna. Na originalnom demo snimku Taylor je odsvirao gitaru da bi na ponovnom snimanju tu ulogu preuzeo May. Vodeće vokale studijske verzije pjesme izveo je Taylor a isto to je izvodio i na koncertima uživo kad god se izvodila ova pjesma. Taylor je pjesmu napisao inspirisan svojim tadašnjim automobilom Alfa Romeo. Kada je došlo do izdavanja prvog singla albuma, Taylor je toliko bio oduševljen ovom pjesmom da je tražio od Freddia (autora prvog singla "Bohemian Rhapsody") da mu osigura prvo mjesto za pjesmu na ‘’B’’ strani albuma čime bi se pjesmi posvetila ista količina publiciteta kao i glavnom singlu albuma i kasnije će se ispostaviti jednoj od najboljih pjesama grupe ‘’Queen’’ pjesmi "Bohemian Rhapsody". Pjesma je redovno izvođena na koncertima uživo u periodu između 1977. i 1981. godine.
"You're My Best Friend"
[uredi | uredi izvor]Pjesma "You're My Best Friend" je prvi singl grupe ‘’Queen’’ koju je napisao John Deacon. Pjesmu je komponovao još dok je učio svirati klavir i to na Wurlitzer Electric Piano (kojeg je Mercury u intervju nazvao "strašni" instrument). Posvetio ju je svojoj ženi Veronici Tetzlaff. To je ujedno i prvi Deaconov singl koji se probio na top 10 najboljih.
"39"
[uredi | uredi izvor]Pjesma "'39" govori o grupi istraživača svemira koji je ukrcavaju se na ono što je, iz njihove perspektive, godinama dugo putovanja. Po povratku sa putovanja, međutim, oni shvate da je od njihovog polaska do povratka prošlo 100 godina, zbog posljedica koje proizilaze iz Einsteinove specijalne teorije relativnosti. Dok Brian May pjeva pjesmu na albumu, Freddie je istu obično pjevao na koncertima uživo. George Michael pjesmu "'39"izvodi na Freddie Mercury Tribute Concertu, održanom u aprilu 1992. godine.[12][13] Zanimljivost vezana za ovu pjesmu je ta da je pjesma "'39" ustvari 39. pjesma po redu počevši od pjesme "Keep Yourself Alive" (sa prvog albuma grupe).
"Sweet Lady
[uredi | uredi izvor]"Sweet Lady" je napisana u neobičnom rock stilu, a napisao ju je Brian May. Taylor dionicu sa bubnjevima smatra kao najtežu ikada snimljenu.
"Seaside Rendezvous"
[uredi | uredi izvor]Pjesmu je napisao Mercury, a poznata je po instrumentalnom dijelu pjesme koji počinje oko 00:51. U cjelosti je izvode Mercury i Taylor. Freddie u pjesmi imitira drvenoduvačke instrumente, uključujući i klarinet dok Taylor uglavnom imitira limene duvače instrumente, uključujući tube i trube. Tokom ovog dijela Taylor pogodi najvišu notu na albumu, C6. Mercury je odsvirao i dionicu na klaviru.
"The Prophet's Song"
[uredi | uredi izvor]Komponovao ju je May (radni naslov pjesme je bio "ljudi na zemlji"). U TV emisiji In the Studio with Redbeard, Brian je objasnio da je napisao pjesmu nakon sna u kojem je sanjao o velikoj poplavi, dok se oporavljao od bolesti,za vrijeme snimanja albuma Sheer Heart Attack. Također je naveo da je to bio izvor za još neke tekstove pjesama. On je proveo nekoliko dana stavljajući ga zajedno, a to uključuje i vokalni kanon pjeva Merkura.Vokal, a kasnije i instrumentalne Canon je producirao ranim uređaje traka kašnjenja. Pjesma je pod jakim uticajem progresivnog rock stila. Sa trajanjem od preko 8 minuta ovo je najduža pjesma grupe Queen ne računajući instrumental Untitled Hidden Track sa albuma "Made in Heaven" koja je u trajanju od 22:32. San kojeg je sanjao a koji je bio inspiracija za ovu pjesmu je bio oko Velikog potopa, a tekstovi pjesmi imaju reference iz Biblije i Noine arke.
"Love Of My Life"
[uredi | uredi izvor]Napisana je za tadašnju Freddievu djevojku Mary Austin i jedna je od njegovih najizvođenijih pjesama. Freddie svira klavir (uključujući i klasične solo dionice) i pjeva sve vokale sa zapanjujućom preciznošću. Brian svira harfu a Gibson Hummingbird akustičnu gitaru (koju je kupio u Japanu). Brian May na kraju aranžirao pjesmu tako da se može svirati na akustičnoj gitari tokom nastupa grupe. Bila je omiljena Freddieva pjesma koju je često tokom koncerata uživo u momentima prestajao pjevati prepuštajući to publici. To je posebno dobro primljeno tokom koncerata grupe u Južnoj Americi. Ta tradicija je ostala tako kada Queen i Paul Rodgers izvode ovu pjesmu tokom koncerta (pogotovo kada je izvodi sam Brian) skoro da i ne izgovaraju riječi pjesme prepuštajući to publici.
"Good Company"
[uredi | uredi izvor]Pjesmu je napisao i sve vokale otpjevao May.[14]
Pjesma je inspirisana pričom o čovjeku kojeg je otac dok je još bio mlad savjetovao da "se brine o svemu onome što naziva svojim i da se drži dobrog društva". Pjesma dalje govori o tome da se mladić u početku držao tog savjeta, družio se sa svojim prijateljima a potom se i oženio djevojkom Sally. Međutim, nakon vjenčanja, on počinje gubiti interes za svoje prijatelje. Kako stari, sve više se posvećuje svom pozivu, radeći i noću i zapostavljajući svoju porodicu. Na kraju, njegovi napori su nagrađeni, osniva svoju kompaniju i još više se posvećuje svom poslu, ne primiječujući kako ga njegova supruga ostavlja. Na kraju pjesma završava uzdahom starijeg čovjeka, zadihanog sa lulom, razmišljajući o životnim lekcijama.
"Bohemian Rhapsody"
[uredi | uredi izvor]Pjesmu je napisao Freddie Mercury. Urađena je kao rock-opera, s neuobičajenom strukturom za djelo pop-muzike. Prema tvrdnjama nekih članova benda, Mercury je razradio pjesmu u svojoj glavi i upućivao ostale članove tokom snimanja pjesme, koje je trajalo 3 sedmice. Tokom snimanja, pjesma je postala poznata kao Fredova stvar, a naslov se pojavio tek na kraju. Uprkos tome što je dvostruko duža od prosječnog singla, pjesma je postala vrlo popularna, te se smatra kao jedna od najznačajnijih rock pjesama u historiji.[15] Pjesma je izvođena na svim kasnijim koncertima grupe.
"God Save the Queen"
[uredi | uredi izvor]Brian je snimio pjesmu prije turneje grupe povodom promocije albuma Sheer Heart Attack. U kasnijoj verziji pjesme uklonio je dionicu sa klavirom i dodao nekoliko dionica gitare. Dionice na gitari potvrđuju njegovu osebujnu tehniku. Za tu tehniku sviranja gitare je izjavio da je razvijena dok je pokušavao pronaći zvuke violine svirajući gitaru.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ AllMusic - Queen[mrtav link]
- ^ "Rolling Stone: Bohemian Rhapsody". Arhivirano s originala, 29. 4. 2009. Pristupljeno 24. 4. 2012.
- ^ "Q Magazine: 100 najboljih rock pjesama". Arhivirano s originala, 13. 10. 2018. Pristupljeno 24. 4. 2012.
- ^ "Rolling Stone: 500 najboljih albuma svih vremena". Arhivirano s originala, 22. 6. 2013. Pristupljeno 24. 4. 2012.
- ^ "Classic Rock: 100 najvećih britanskih albuma". Arhivirano s originala, 15. 5. 2013. Pristupljeno 24. 4. 2012.
- ^ "Q Magazine: 50 najboljih britanskih albuma ikad". Arhivirano s originala, 13. 10. 2018. Pristupljeno 24. 4. 2012.
- ^ BBC: 100 najboljih broj 1 albuma u historiji[mrtav link]
- ^ "Channel 4: 100 najvećih rock albuma". Arhivirano s originala, 29. 4. 2009. Pristupljeno 24. 4. 2012.
- ^ "DigitalDreamDoor.com: 100 najboljih rock albuma". Arhivirano s originala, 2. 7. 2010. Pristupljeno 24. 4. 2012.
- ^ "Kerrang!: 100 najboljih britanskih rock albuma". Arhivirano s originala, 16. 1. 2017. Pristupljeno 24. 4. 2012.
- ^ Kerrang!: 100 najboljih heavy metal albuma
- ^ The Freddie Mercury Tribute Concert Ultimate Queen Retrieved 6 July 2011
- ^ Queen & George Michael – '39 (Freddie Mercury Tribute) Retrieved 6 July 2011
- ^ Queen – A Night At The Opera Arhivirano 4. 3. 2013. na Wayback Machine Retrieved 4 August 2011
- ^ Chiu, David (27. 12. 2005). "Unconventional Queen Hit Still Rocks After 30 Years". The New York Times. Pristupljeno 5. 10. 2008.