Acetaldehid

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Acetaldehid
(Etanal)
Skeletna structura acetaldehida
Općenito
Hemijski spojAcetaldehid
(Etanal)
Druga imenaAcet aldehid
Etil aldehid
Acetaldehid (75-07-0)
Molekularna formulaC=2
CAS registarski broj75-07-0
SMILESCC=O
InChI1/C2H4O/c1-2-3/h2H,1H3
Kratki opisBezbojna tečnost
Opor, voćni miris
Osobine1
Agregatno stanjeTečno
Gustoća0,784 g·cm−3 (20 °C)[1] 0,7904–0,7928 g·cm−3 (10 °C)[1]
Tačka topljenja−123.5
Tačka ključanja20,2
RastvorljivostRastvorljiv u svim proporcijama
Dipolni moment2,7 D; trigonalno planarni (sp2) na C1
tetraedralni (sp3) na C2
Rizičnost
NFPA 704
0
0
0
 
1 Gdje god je moguće korištene su SI jedinice. Ako nije drugačije naznačeno, dati podaci vrijede pri standardnim uslovima.

Acetaldehid – sistemsko ime etanal – je organski spoj sa formulom CH3 CHO. U nekim izvorima je obilježan kao MeCHO (Me = metil). To je jedan od važnijih, široko rasprostranjenih, prirodnih aldehida. Industrijski se proizvodi u velikim količinama.[2] [3][4]

Acetaldehid se prirodno javlja u kahvi, hljebu i zrelom voću. Biljke ga proizvode u procesima normalnog metabolizma. Takođe proizvodi i putem oksidacije etilena i smatra se da je uzrok mahmurluka, nakon obilnije konzumpcije alkohola.[5] Prisutan je u vazduhu, vodi, tlu, kao i u piću i dimu.[6]

Proizvodnja[uredi | uredi izvor]

U 2003., globalna produkcija acetaldehida je bila milion oko tona.[7] Glavni tehnološki postupak počiva na reakciji oksidacija etilena:

2 CH2=CH2 + O2 → 2 CH3CHO

Alternativno, može sa koristiti i hidracija acetilena, kataliziana solima žive, kada se formira etenol, koji se tautomerizira do acetaldehida. Ovaj industrijski put je ranije bio dominirajući.[8] Kad su potrebne manje količine, acetaldehid se može dobiti putem dehidrogenacije ili parcijalne oksidacije u kombinaciji sa dehidrogenacijom.

Može formirati i hidrogenacijom ugljik-monoksida (CO), iako taj metod nije u industrijskoj primjeni.[7]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Stoffdaten Acetaldehyd bei Celanese Chemicals. Arhivirano 17. 5. 2008. na Wayback Machine as of December 1999.
  2. ^ Alberts B. (2002)ː Molecular biology of the cell. Garland Science, New York, ISBN 0-8153-3218-1.
  3. ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-1-8.
  4. ^ Kapur Pojskić L., Ed. (2014): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, 2. izdanje. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 978-9958-9344-8-3.
  5. ^ How Hangovers Work, HowStuffWorks
  6. ^ Chemicals in the Environment: Acetaldehid (CAS No. 75-07-0)
  7. ^ a b Marc Eckert, Gerald Fleischmann, Reinhard Jira, Hermann M. Bolt, Klaus Golka “Acetaldehyde” in Ullmann's Encyclopedia of Industrial Chemistry, 2006, Wiley-VCH, Weinheim. doi:10.1002/14356007.a01_031.pub2.
  8. ^ Dmitry A. Ponomarev and Sergey M. Shevchenko (2007). "Hydration of Acetylene: A 125th Anniversary" (PDF). J. Chem. Ed. 84 (10): 1725. doi:10.1021/ed084p1725. Arhivirano s originala (PDF), 11. 6. 2011. Pristupljeno 11. 4. 2016.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]