Amblem

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Wiltonov diptih (c. 1395–99) sa anđelima koji na lijevoj strani prsa nose amblem Bijelog jelena, lični amblem engleskog kralja Ričarda II .
Porodični amblem Kuće El, iz stripa o Supermenu

Amblem je apstraktni ili reprezentativni slikovni znak, obilježje, znamenje ili simbol koji predstavlja koncept neke ideje, pojma, poput moralne istine, alegorije ili osobe, poput kralja ili sveca.[1]

Amblemi nasuprot simbola[uredi | uredi izvor]

Kuća napuljskog princa u Pompejima - amblem na sjevernom zidu trpezarije.

Mada se riječi amblem i simbol često koriste kao sionimi, treba imati na umu da je amblem uzorak koji se koristi za predstavljanje neke ideje, pojedinca ili apstrakcije, poput božanstva, plemena, nacije, vrline ili poroka.

Amblem se može nositi ili koristiti na drugi način kao identifikaciona značka ili bedž. Naprimjer, u Americi se policijske značke odnose na njihov lični metalni amblem, dok njihovi utkani amblemi na uniformama identificiraju pripadnike određene jedinice. Prava ili metalna školjka, amblem Apostola Jakova, našiven na šeširu ili odjeći, predstavljao je srednjovjekovnog hodočasnika u njegovo svetište u Santiago de Composteli. U srednjem vijeku mnogi su sveci na freskama i drugim slikama predstavljeni amblemima: točak ili mač je predstavljao <i>sv.<span typeof="mw:Entity" id="mwMg"> </span>Katarinu</i>, svinja i malo zvono <i>sv. Antuna Pustinjaka</i>. Amblemi se također nazivaju i atributima, posebno u umjetničkim prikazima kada ih nosi ili im je u blizini neki svetac. Kraljevi i druge važne osobe vrlo često su uzimali lične grbove ili ambleme koji su bili različiti od njihove porodične heraldike. Najpoznatiji ovakvi primjeri su amblem sunca koji je koristio Luj XIV. kralj Francuske, daždevnjaka Fransoa I. kralj Francuske, vepra Ričarda III. kralja Engleske, Bosanski ljiljan (Lilium bosniacum) Tvrtka I kralja Bosne i sferni astrolab Manuela I kralja Portugala. U petnaestom i šesnaestom stoljeću postojala je moda započeta u Italiji za izradu velikih medalja s portretnom glavom na aversu i amblemom na naličju, koji bi se davali prijateljima i kao diplomatski pokloni. Mnoge ovakve medaljone je izradio Pisanello, italijanski slikar i medaljer kasne gotike, čiji medaljoni važe za najranije i najfinije primjerke ove umjetnosti.

Simbol, s druge strane, na konkretniji način, zamjenjuje jednu stvar drugom:[1]

"Veliki jedu male", politički amblem iz knjige amblema, 1617

Ostala terminologija[uredi | uredi izvor]

Totem je posebno životinjski amblem koji izražava duh klana. Grbovi u heraldici poznati su kao umeci. Lav "passant", koji hoda podignute desne prednje šape dok su ostale na zemlji služi kao amblem Engleske, a lav "rampant", prikazan u profilu sa uspravno podignutim prednjim šapama, kao amblem Škotske.

Ikona je od slika (izvorno religiozne slika) koja je konvencionalno standardizirana. Logotip (logo) je nelični, sekularni znak, obično pravnog lica.

Amblemi u historiji[uredi | uredi izvor]

Od 15. stoljeća izrazi amblem (emblema; od grčki: ἔμβλημα, što znači "reljefni ukras") i amblematura su termini arhitektonske tehnike. Oni znače ikonoslikarski oslikani, nacrtani ili skulpturalni prikaz nekog koncepta, pojama ili ideje pričvršćene na kuće i pripadaju, poput natpisa, arhitektonskim ukrasima (ornamentima). Otkako je objavljena knjiga De Re Aedificatoria (1452., Deset knjiga o arhitekturi), [8] autora Leona Battiste Albertija (1404. – 1472.), po uzoru na Arhitekturu, rimskog arhitekte i inženjera Vitruvija, amblemi su povezani s egipatskim hijeroglifima i smatraju se izgubljenim univerzalnim jezikom.  Stoga amblemi pripadaju renesansnom znanju o antici, koje uključuje ne samo grčku i rimsku antiku već i egipatsku, što dokazuju brojni obelisci iz 16. i 17. stoljeća, sagrađeni u Rimu.

Objavljivanje Emblemate autora Andrea Alciatoa, talijanskog pravnika, prve knjige o amblemima 1531. godine u Augsburgu, pokrenulo je fascinaciju amblemima što je trajalo dva stoljeća i dotaklo većinu zemalja zapadne Europe.[4] "Amblem" se u ovom smislu odnosi na didaktičku ili moralizatorsku kombinaciju slike i teksta koja ima za cilj da čitatelja uvuče u samoreflektivno ispitivanje vlastitog života . Komplikovane asocijacije amblema mogu prenositi informacije kulturno informisanom posmatraču, što je karakteristika umetničkog pokreta iz 16. veka zvanog manirizam.

Francis Quarles je 1635. godine predstavio popularnu kolekciju amblema koja je doživjela brojna izdanja, a svaki amblem sačinjen je od parafraze iz odlomka Svetog pisma, izraženog ukrašenim i metaforičnim jezikom, nakon čega slijede odlomci hrišćanskih teologa, a završava se epigramom od četiri reda. Oni su bili praćeni amblemom koji je predstavljao simbole prikazane u pratećem odlomku.

Amblemi u govoru[uredi | uredi izvor]

Amblemi su određene geste koje imaju određeno značenje. Ta su značenja obično povezana sa kulturom u kojoj su uspostavljena. Korištenje amblema omogućava da se ljudi međusobno sporazumiju na neverbalni način: pojedinac koji maše rukom prema prijatelju kaže "zdravo", a da ništa nije izustio.[5]

Amblemi nasuprot znakovnom jeziku[uredi | uredi izvor]

Iako se znakovni jezik koristi pokretima ruku za neverbalno sporazumijevanje, ne treba ga miješati s amblemima. Jezik znakova sadrži lingvistička svojstva, slična onima koja se koriste u verbalnim jezicima, i koristi se za cjelovituo sporazumijevanje.[6] Jezička svojstva su glagoli, imenice, zamjenice, prilozi, pridjevi itd. . .[7] Za razliku od znakovnog jezika, amblemi su nejezički oblik komunikacije. Amblemi su pojedinačni gestovi kojima je namijenjena kratka neverbalna poruka drugom pojedincu.

Amblemi u kulturi[uredi | uredi izvor]

Amblemi su povezani s kulturom u kojoj su uspostavljeni i subjektivni su prema toj kulturi. Na primjer, znak napravljen oblikovanjem kruga palcem i kažiprstom koristi se u Americi kao neverbalni izraz za "OK", u Japanu za "novac", a u nekim zemljama južne Evrope može imati seksualnu konotaciju.[8] Nadalje, znak za palac u Americi znači "dobar posao", ali u nekim dijelovima Bliskog istoka znak za palac znači nešto uvredljivo.[9]

Vidi također[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Drysdall, Denis (2005). "Claude Mignault of Dijon: "Theoretical Writings on the Emblem: a Critical Edition, with apparatus and notes (1577)". Pristupljeno 29. 5. 2009. Cite journal zahtijeva |journal= (pomoć)

Dalje čitanje[uredi | uredi izvor]

  • Emblematica Online. Univerzitet Illinois u biblioteci Champaign Urbana. 1.388 faksimila knjiga amblema.
  • Moseley, Charles, Stoljeće amblema: Uvod u renesansni amblem (Aldershot: Scolar Press, 1989)

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Oxford English Dictionary (OED2). United Kingdom: Oxford University Press. 1989. ISBN 0-19-861186-2.
  2. ^ "The History of the Emblems". 14. 3. 2006. Pristupljeno 29. 5. 2009. History of the emblems of the International Red Cross: An account of this organisation's need to adopt an emblem to represent itself, and the factors which led to it eventually adopting a second (the red crescent) and third (the red crystal).
  3. ^ "Macmillan Dictionary". Macmillan Publishers. 2009. Pristupljeno 29. 5. 2009. macmillandictionary.com entry for "skull and crossbones"
  4. ^ Barker, William; Mark Feltham; Jean Guthrie (26. 10. 1995). "Alciato's Book of Emblems: The Memorial Web Edition in Latin and English". Pristupljeno 29. 5. 2009. This page states that "Andrea Alciato's [Emblemata] had enormous influence and popularity in the 16th and 17th centuries".
  5. ^ Burgoon, Guerrero, Floyd (8. 1. 2016). Nonverbal Communication (1st izd.). Pearson Education, Inc. str. 432. ISBN 9780205525003. Pristupljeno 12. 4. 2017.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  6. ^ Res, Brain (2009). "Distinguishing the Processing of Gestures from Signs in Deaf Individuals: An fMRI Study". Brain Res. 1276: 140–50. doi:10.1016/j.brainres.2009.04.034. PMC 2693477. PMID 19397900.
  7. ^ Youn, Hyejin. "On the Universal Structure of Human Lexical Semantics" (PDF). PMID 26831113. Pristupljeno 4. 5. 2017. Cite journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  8. ^ Seal, Bernard (20. 8. 2012). Academic Encounters Level 4 Student's Book Reading and Writing: Human Behavior. Cambridge University Press. ISBN 9781107602977. Pristupljeno 4. 5. 2017.
  9. ^ "What Hand Gestures Mean In Different Countries". Busuu Logo. Pristupljeno 5. 5. 2017.

Vanjske veze[uredi | uredi izvor]

  • Camerarius, Joachim (1605) Symbolorum & emblematum - digitalni faksimil knjige amblema, sa web stranice biblioteke Linda Hall