Franjo I, kralj Francuske

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Franjo I
Kralj Francuske
Vladavina1. januar 151531. mart 1547.
PrethodnikLuj XII
NasljednikHenrik II
Krunidba25. januar 1515.
Supružnik
Djeca
DinastijaValois
OtacKarlo, grof Angulema
MajkaLudovika, vojvotkinja Overnje
Rođenje12. septembar 1494.
Smrt31. mart 1547.

Franjo I (francuski: François Ier; 12. septembar 1494 – 31. mart 1547) bio je kralj Francuske iz dinastije Valois koji je vladao od 1515. do svoje smrti. Bio je sin angulemskog grofa Karla i Ludovike Savojske. Naslijedio je svog rođaka i punca Luja XII koji je umro bez muškog nasljednika.

Kao veliki mecena, pokrenuo je francusku renesansu privlačenjem mnogih italijanskih umjetnika koji su radili na dvorcu Chambord, uključujući i Leonarda da Vincija. Tokom Franjine vladavine došlo je do velikih kulturnih promjena u Francuskoj, širenja humanizma i protestantizma, i početka francuskog istraživanja Novoga svijeta. Jacques Cartier i drugi su osvojili mnoge teritorije u Americi i utrli put ekspanziji Francuskog kolonijalnog carstva.

Zbog svoje uloge u razvoju i promicanju standardizovanog francuskog jezika, postao je poznat kao "le Père et Restaurateur des Lettres" ("otac i obnovitelj pisma"). On je također poznat kao "François au Grand Nez" ("Franjo veliki nos") i "Roi-Chevalier" ("vitez-kralj") zbog njegovog ličnog angažmana u ratovima protiv njegovog velikog rivala, Svetog rimskog cara i kralja Španije Karla V.

Prateći politiku svojih prethodnika, Franjo je nastavio Italijanske ratove. Pošto je Karlo V naslijedio burgundsku Holandiju i prijestolje Španije, Francuska je geografski bila okružena Habsburškom dinastijom. Njegovi pokušaji sticanja podrške engleskog kralja Henrika VIII u borbi protiv Karla V su bili neuspješni. Nakon toga, formira Francusko-Osmanlijski savez sa sultanom Sulejmanom Veličanstvenim protiv Habsburške dinastije. Ovo je bio kontroverzan potez jednog kršćanskog kralja u to vrijeme.

Rani život i nasljedstvo[uredi | uredi izvor]

Bio je sin angulemskog grofa Karla i Ludovike Savojske, te brat Margarete Angulemske. Naslijedio je 1515. svog rođaka i punca, Luja XII, koji nije gajio simpatije prema njemu. Umjesto normalnog početka pripreme za buduću vladavinu, Luj XII je osamnaestogodišnjeg Franju poslao u rat. Nešto prije dolaska na prijestolje, Franjo je oženio Lujevu kćerku Klaudiju, koja je tek bila naslijedila svoju majku Anu kao vojvotkinja Bretanje.

Odmah po stupanju na francusko prijestolje bez obzira na prijašnja lična neslaganja s prethodnikom on nastavlja njegov nerealan san o osvajanju Italije. Francuskoj se na tom putu ispriječio Karlo V, car Svetog Rimskog Carstva, kralj Španije i vladar današnjeg Beneluksa. S obzirom na novčani i ljudski potencijal protivnika ovaj rat je bilo nemoguće dobiti. Na kraju tokom rata i sam Franjo I je pao u zarobljeništvo. Kako bi uspio iz njega izaći zamijenio se sa svojom djecom koja provode nekoliko godina kao taoci kralja Španije. Otkup njihove slobode postaje financijska katastrofa za državu. Njegovi pokušaji za sticanje podrške engleskog kralja Henrika VIII u borbi protiv Karla V su bili neuspješni. Cijela njegova vladavina samo s izuzetkom oružanih primirja je provedena u borbi protiv svog vječitog rivala. Ovaj rat će se nastaviti i tokom života njegovog nasljednika.

Pred sam kraj života Franjo I sklapa savez s Osmanskim carstvom protiv Habsburgovaca. Ovaj savez će ostat na snazi tokom sljedećih 250 godine.

Bio je istaknuti zaštitnik renesansne umjetnosti.

Par godina prije njegove smrti umro mu je najstariji sin, Franjo III, vojvoda Bretanje, tako da ga je na kraju neočekivano naslijedio preživjeli sin Henrik II.

Djeca[uredi | uredi izvor]

Djeca kralja Franje I i kraljice Klaudije su bili:

Godine 1530. oženio je Eleonoru Austrijsku, sestru svog najvećeg neprijatelja, cara Karla V, i udovicu portugalskog kralja Emanuela I. S njom nije imao djece. Franjo je imao nekoliko značajnih ljubavnica, među kojima je navodno bila i Mary Boleyn.


Prethodnik:
Luj XII
Kralj Francuske
15151547
Nasljednik:
Henrik II