Apstraktna umjetnost

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Kazimir Maljevič, Crni kvadrat, 1913., ulje na platnu, 79,4x79,4 cm, Moskva

Apstraktna umjetnost je pravac u modernoj likovnoj umjetnosti sa početka 20. vijeka koja je težila čistom izražavanju oblika, linija i boja i tematskoj neodređenosti.

Od svih stilova moderne umjetnosti, apstrakcija je izazvala najviše otpora kod publike. Dok je svijet još uvijek bio zaokupljen materijalnom egzistencijom i nije imao ni vremena, niti je vidio smisla za istraživanje čistog duha i emocija, umjetnici su svojom vidovitošću (franc. avangarde - prije svih), nalik naučnim vizijama budućnosti (koje su se kasnije pokazale ispravnim) išli ispred publike. Umjetnici se približavaju motivu želeći oslikati njenu bit, a produkt toga su slike kao da su slikane "iznutra". U tom pokušaju umjetnik se udaljava od predmetnih motiva i ostaju mu samo čiste likovne vrijednosti (linija, boja, kontura, kompozicija …). Slika je postala prikaz unutrašnjeg stanja duha i duše i ne "predstavlja" ništa (ne teži tome da izigrava bilo šta iz opipljivog svijeta).

Historija nastanka[uredi | uredi izvor]

Iako se neki elementi apstrakcije daju naslutiti kod P. Cézannea, G. Seurata, C. Moneta, H. Matissea i fovista, prvu apstraktnu sliku naslikao je Vasilij Kandinski 1910. god.

Apstraktne tendencije se javljaju kod italijanskih futurista G. Balle i U. Boccionija, ruskih slikara M. F. Larinova i N. S. Gončarova (rajonizam), te Čeha F. Kupke (muzikalizam) i francuskih slikara R. Delaunaya (orfizam). Pod utjecajem orfizma M. Russel i S. Mackdonald Wright osnivaju sinhronizam. Najradikalniji ruski umjetnik Kazimir Maljevič utemeljuje suprematizam; kipar Vladimir Tatljin je osnovao konstruktivizam, a Aleksandar Rodčenko stvara non-objektivizam. Holanđani Piet Mondrian i Theo van Doesburg su osnovali neoplasticizam. Za vrijeme 1920-ih iskristalisali su se svi važni pravci apstraktne umjetnosti koji će se razvijati do sredine 1940-ih. Umjetnosti Kandinskoga i Mondriana pridružuju se Paul Klee i umjetnici Bauhausa J. Itten, Joseph Albers, ruski konstruktivisti Naum Gabo, El Lisicki i dr. Nakon Drugog svjetskog rata apstraktno slikarstvo se istovremeno razvija u Evropi, i SAD-a, gdje se javlja posebna struja - apstraktni ekspresionizam slikara Jacksona Pollocka.

Apstrakcija - podjela[uredi | uredi izvor]

Apstrakcija nije nešto neprirodno. Npr. mikroskopske slike ne nalikuju ničemu stvarnom, što u prirodi možemo vidjeti golim okom, one se čine "apstraktnima" iako prikazuju najkonkretniju stvarnost – samu materiju. Neke avionske fotografije, ili još više satelitski i svemirski snimci, toliko sliče apstraktnim slikama da bismo ih mogli međusobno zamijeniti. Neke apstraktne slike su čak izrazile osjećaj bestežinskog stanja, jer na njima ne postoji više "gore" i "dole" (što im je javnost najviše zamjerila) – decenijama prije nego su ga astronauti doživjeli u svemiru. I kao što priroda stvara nepravilne, krivudave i zavijene oblike, posebno u organskim materijama, te pravilne, geometrične, kristalične oblike, posebno među mineralima, tako se i dvije glavne struje apstraktnog slikarstva, prema njihovim vizuelnim osobinama zovu: organskom i geometrijskom apstrakcijom.

Organska apstrakcija[uredi | uredi izvor]

Organska apstrakcija se javlja kao proizvod odvažnih kubističkih istraživanja u djelima rusa Vasilija Kandinskog oko 1910. godine, a traje u raznim oblicima sve do današnjih dana. On slika svoje slike kao da pravi muzičke kompozicije, te ih tako i naziva – impresijama, improvizacijama ili doslovno kompozicijama. To su improvizacije (prepuštene samo mašti i osjećajima) eksplozivnih i turbulentnih kompozicija boja i poteza. Njegove slike apsolutno su ne-predmetne (engl. non-objective art), dakle – apstraktne. Kandinsky je napisao i jedno od temeljnih djela o apstraktnom slikarstvu: O duhovnom u umjetnosti (Minhen, 1911. godine). Kasnije prelazi na geometrijsku apstrakciju (U plavom).

Geometrijska apstrakcija[uredi | uredi izvor]

Kazimir Maljevič, Supermatizam, ulje na platnu, 1915.
Theo van Doesburg, Studija za kompoziciju - Krava, 1917., ulje na platnu, 37,5x63,5 cm, MoMA, New York

Istovremeno kad se u raznim evropskim središtima osjeća avangardno kretanje koje se i to najekstremnije javlja i u Rusiji. Brojni se umjetnici koji tada djeluju žele svojim idejama pridružiti Oktobarskoj revoluciji koja ih kasnije odbacuje jer u umjetnosti traže prvenstveno propagandu.

Geometrijsku apstrakciju osnovao je Kazimir Maljevič, a slika koja najodlučnije prekida sa tradicijom je njegov Crni kvadrat na bijelom polju (1913.) kojim iskazuje da je kontrast osnova umjetnosti. Godine 1915. objavljuje manifest "Od kubizma do suprematizma" u kojem se zauzima za nadmoć (supremaciju) čistog osjećaja u umjetnosti. On teži dostići savršenu harmoniju oblika i boja nepredmetnim slikama, kompozicijama crta i osnovnih geometrijskih likova: kvadrata, kruga i trokuta. Jednostavno, definisao je "'suprematizam"' kao vrhunac, izvanrednost umjetnosti u apstrakciji. Maljevič zastupa čistunski stav i krajnji minimalizam u likovnom izrazu. To je bila prva škola apstraktnog slikarstva. Njegova najodvažnija slika bila je "Bijeli kvadrat na bijelom polju". Suprematizam je pokrenuo i odgovarajući pokret u kiparstvukonstruktivizam.

Nasuprot ratnom pustošenju Prvog svjetskog rata Piet Mondrian se oslanja na razum, geometriju i matematiku, te teži krajnjoj jednostavnosti. On od prirodnog motiva dolazi do apstraktne kompozicije, koju sistemski razvija do čiste geometrijske apstrakcije, poznate pod nazivom "neoplasticizam" (ili De Stijl, po nazivu holandskog magazina koji je propagirao nove ideje). Ova koncepcija konstruktivne umjetnosti znatno je utjecala na "Bauhaus", moderni dizajn i arhitekturu općenito. Konstrukcije njegovih slika svode se na odnose ravnih crnih crta i pravougaone plohe sa tri osnovne boje - (crvenom, žutom i plavom). On je majstor nesimetrične ravnoteže, a strogost njegovog plošnog slikarstva isključuje svaku vezu sa stvarnošću i prostornošću, pogotovo sa subjektivizmom ekspresionizma.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  • Opća i nacionalna enciklopedija, I. Knjiga A-Ar, Večernji List d.d., Zagreb, 2005. str. 274.-275.
  • Radovan Ivančević, STILOVI RAZDOBLJA ŽIVOT I, Profil, Zagreb, 2001. god. str. 25.
  • dr. Jadranka Damjanov, LIKOVNA UMJETNOST 1, Školska Knjiga – Zagreb, 1997. god.
  • H. W. Janson, ART HISTORY, Thames & Hudson, London, 1997. god.
  • Laurie Schneider Adams, A HISTORY OF WESTERN ART, McGraw Hill, New York, 2001.
  • Werner Haftmann, MALEREI IM 20. JARHUNDERT, Prestel-Verlag München, 1965. god.


Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: