Minimalizam

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Primjer minimalizma - Vila Panza u Varese, Italija

Minimalizam ili Minimalna umjetnost (1960-1975), je umjetnički pokret koji odbacuje u umjetnosti, komentarisanje društva, lični izraz umjetnika, narativne elemente ili aluzije na historiju, politiku ili religiju. Zasniva se na stvaranju predmeta, slika i skultura čija je vrijednost isključivo estetskog karaktera.

Minimalisti su ograničili svoje djelovanje na manipulaciju elemenata kao što su boja, tonovi, oblici, linije i tekstura. Prvi koji je koristio pojam minimalizam bio je kritičar David Burlyuk u izložbenom katalogu umjetnika Johna Grahama na izložbi slika koja je održana u Dudensing galeriji u New Yorku, 1929. godine. Kasnije, 1960-ih godina, to ime je dobio cijeli jedan pokret. Još neki nazivi za minimalizam su: ABC umjetnost i reduktivizam. Ovaj pokret je rezultat reakcije na pretencioznost apstraktnog ekspresionizma i vuče korijene iz pop umjetnosti, kubizma i konceptualne umjetnosti, a glavna inspiracija mu je ruska avangarda ili konkretnije, suprematizam Kazimira Maljeviča.

Minimalizam je nastao u SAD-a, a glavni pokretač je umjetnik Frank Stella. Njegova izložba pod nazivom "Crne slike" (eng. Black Paintings), održana 1959. godine u Muzeju moderne umjetnosti grada New Yorka (MoMA), je bila nadahnuće mnogim umjetnicima koji su počeli da napuštaju apstraktni ekspresionizam. Glavni historijski događaj pokreta bila je izložba, održana 1966. godine u New Yorku, pod imenom Osnovne strukture ("Primary Structures").

Preciznost zajedno sa geometrijom i ponavljajućim dekorativnim šemama, ravnim i jednolično obojenim površinama sa čistim i nemiješanim bojama, glavne su odlike minimalizma. Osnova su geometrijske, racionalne šeme, a industrijski materijali se koriste za uklanjanje dokaza "ručnog rada" umjetnika. Spoljašnji izgled predmeta je glavni estetski kvalitet minimalizma.

Minimalizam kao pokret želi da posmatrač uživa umjetničko delo bez ometanja kompozicije, tema i ostalih elemenata iz tradicionalne umjetnosti. Materijali i način na koji je djelo predstavljeno su ujedno i sama njegova stvarnost ili tematika i također razlog samog postojanja. Minimalizam ne predstavlja nikakvu drugu simboliku osim onoga što se može vidjeti u samom djelu. Boja se ne koristi za izražavanje osjećanja nego za ograničavanje prostora. Apstraktni odnosi između različitih elemenata trebaju da navedu gledaoca na razmišljanje i ujedno su i sama srž tematike. Odbacuje se ideja iz tradicionalne umjetnosti da umjetnost treba da bude lični izraz umjetnika. Iako postoji dosta toga emotivnog i podsvjesnog u minimalizmu, umjetnik minimalista odbacuje osećanja kao princip stvaralaštva umetničkog djela i smatra da je reakcija na djelo od strane gledalaca od glavne važnosti.

Minimalizam ispituje prirodu umjetnosti i njeno mjesto u društvu. Iako su neki kritičari smatrali da je minimalizam umjetnost koja će slabo uticati na dalji razvoj savremene umjetnosti, ne mogu se negirati posljedice i uticaji koje je ostavila na teoriju i praksu postmodernizma.

Umjetnici minimalisti[uredi | uredi izvor]

  • Carl Andre
  • Donald Judd
  • Kelly Ellsworth
  • Robert Morris
  • Ad Reinhardt
  • Robert Smithson
  • Frank Stella
  • Sol Lewitt
  • Walter De Maria


Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: