Dadaizam
Dadaizam je umjetnički pokret[2] koji je nastao 1916. godine u Zürichu u Švicarskoj, u koji se sklanja velik broj umjetnika za vrijeme Prvog svjetskog rata. Tristan Tzara (1896. - 1963.) osnivač je i pisac prvog manifesta, a u jednoj je prigodi, nekoliko desetljeća kasnije, izjavio:
Da bi se razumjelo kako je nastao dadaizam, valja zamisliti s jedne strane duhovno stanje grupe mladih ljudi koji su se nalazili u nekoj vrsti zatvora, kakav je bila Švicarska za vrijeme Prvog svjetskog rata, i s druge strane intelektualni nivo umjetnosti i književnosti u to doba. Dakako, ratu je morao doći kraj, a poslije smo vidjeli i druge. Sve se to zbivalo u poluzaboravu koji se po navici naziva historijom. Negdje oko 1916. - 1917. činilo se da rat nikada neće završiti.
To je bio razlog za dadaističku pobunu, zagovaranje apsurda, promociju nihilizma, odbacivanje svih tradicionalnih vrijednosti. Tristian Tzara je obrazlagao potrebu osnivanja jednog takvog pokreta riječima:
Dada je nastala iz moralne potrebe, iz neutažive želje da se postigne apsolutni moral, iz dubokog osjećaja da bi čovjek, koji je u središtu svih tvorevina duha, morao potvrditi svoju nadmoć nad osiromašenim spoznajama o ljudskoj važnosti, nad mrtvim stvarima i loše stečenim dobrima. Dada je nastala iz pobune koja je u to doba bila zajednička svim mladima iz pobune koja je od pojedinaca tražila posvemašnje prihvatanje potreba svoje prirode, bez obzira na historiju, na logiku...
Prema De Michelliju:
Dadaizam teži rušenju, uništenju starih načela i zakonistosti logike, ismijava "vječnu ljepotu". Dadaizam je protiv nepokretnosti misli i određenja pojmova, Dada je i protiv Dade, pa iz toga mnogi izvode zaključak da dadaizam nije toliko protivumjetnički i protivknjiževni smjer "koliko posebno raspoloženje duha, krajnji čin antidogmatizma koji se za svoju borbu služi svim sredstvima."
Tzara odbacuje sve teorije te se izruguje i kubističkim i futurističkim "akademijama, laboratorijima formalnih ideja". Iz njegovih tekstova zrači neobična uznemirenost, nepredvidljivost. Uz Tzaru, osnivači pokreta bili su i Jean Arp, Hugo Ball, Philippe Soupault, Andre Breton, Richard Huelsenback i Louis Aragon.
Dadaizam se širi i na SAD, Njemačku i Francusku, ali se početkom 1920-ih godina aktivnost pokreta se naglo smanjuje, a na njega se nastavlja nadrealizam, njegov svojevrsni nastavak. Međutim, dadaizam uveliko utječe na stvaralaštvo brojnih književnika, slikara, muzičara (jazz, noise, punk), pa čak i u današnje vrijeme.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ https://www.moma.org/collection/terms/dada
- ↑ Tate. "Dada". Tate (jezik: engleski). Pristupljeno 28. 3. 2026.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]| Bibliotečki resursi about Dadaizam |
- Dada Companion, bibliografije, hronologija, profili umjetnika, mjesta, tehnike, recepcija
- Međunarodna dadaistička arhiva, Univerzitet u Iowi, rani dadaistički časopisi, online skenirani primjerci publikacija
- Dadart Arhivirano 8. 7. 2011. na Wayback Machine, historija, bibliografija, dokumenti i vijesti
- Dada audio snimci u LTM-u
- Njujorški dadaizam (časopis), Marcel Duchamp i Man Ray, april 1921., Biblioteka Kandinsky, Centar Pompidou (pristup online). Arhivirano 19. 5. 2022. na Wayback Machine.
- Kunsthaus Zürich, jedna od najvećih svjetskih dadaističkih kolekcija
- "Kratka historija dadaizma", Smithsonian Magazine
- Uvod u dadaizam, Khan Academy Art 1010
- Nacionalna galerija umjetnosti Izložba dadaizma 2006.
- Puni tekstovi publikacija o dadaizmu Hathi Trusta na internetu
- Kolekcija: "Dada i Neo-Dada" iz Muzeja umjetnosti Univerziteta u Michiganu. Arhivirano 19. 3. 2022. na Wayback Machine.
- Dada - pozorišni komad u režiji Jamesa Williamsa
