Slikarstvo

Uredi veze
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Slikar)

Slikarstvo (lat. pictura) jedna od osnovnih grana likovnog stvaralaštva, umijeće koje pomoću linija i boja daje na plošnoj podlozi prikaz pojava viđenih u stvarnosti. Za razliku od crteža i grafike, slikarstvo je ona umjetnost koja se izražava u prvom redu pomoću boje. Slikarstvo je likovna umjetnost budući da sliku, koja je produkt slikarstva i djelo slikara, opažamo isključivo čulom vida. Osoba koja se bavi slikarstvom se zove slikar. Slikari mogu, ali ne moraju da koriste isključivo slikarske boje. Umjetničke slike često sadrže razne predmete i/ili prirodne materijale u raznim kombinacijama.

Johannes Vermeer, Alegorija slikarstva, oko 1667., ulje na platnu, 130x110 cm, Kunsthistorisches Museum, Beč.

Slikarstvo kao tehnika[uredi | uredi izvor]

Pigment, u slikarstvu, podrazumjeva obojene čestice koje su usitnjene, suhe i u formi pudera. Pigment daje slikarskim bojama (i svim ostalim bojama ukjlučujući i boju ljudske kože i očiju) boju. Čestice pigmenta se ne rastvaraju u tečnostima ali mogu biti utopljene u tečnosti. Pigmenti se mogu naći u prirodi (u mineralima, stijenama, biljkama) a mogu biti i vještački, fabrikovani sintetičkim putem.

Medij, u slikarstvu, podrazumjeva tečnost u koju je pigment utopljen da bi se dobila slikarska boja. Tečnost može da bude voda (vodene boje), ulje (uljane boje), vosak (enkaustika) i sl. Pod terminom medij se također misli na substancu koju slikar naknadno dodaje slikarskoj boji da promjeni njene osobine. Npr. slikar može da doda određen medij slikarskoj boji da bi je učinio transparentnom ili manje reflektivnom i sl.

Ljepilo, u slikarstvu, podrazumjeva substancu koja se dodaje smjesi pigmenta i medija da bi pigment ostao pričvršćen za podlogu nakon što se medij osuši na podlozi. Medij ujedno može da bude i ljepilo kao što je to slučaj sa uljem u uljanim bojama. Vodene boje npr. sadrže ljepilo koje se rastvara u vodi. Kombinaciju ovih elemenata nazivamo slikarskim tehnikama.

Slikarske tehnike[uredi | uredi izvor]

  • Enkaustika - stara slikarska tehnika, njene boje, vezane voskom, postavljaju se metalnim štapićem na drvenu podlogu, na mramornu ili bjelokosnu pločicu.
  • Freska - tehnika zidnog slikarstva u svježem malteru, nema puno detalja i dočarava prostornost i monumentalnost.
  • Mozaik - koja se izvodi slaganjem raznobojnih kockica od kamena, glazirane keramike i obojenog stakla u malternu podlogu.
  • Akvarel - vodene boje svojom providnošću daje bojama prozračnost.
  • Tempera - označava slikarsku tehniku u kojoj boja nastaje miješanjem boje u prahu (pigmenta) s otopinom ljepila i vezivnog sredstva žumanjka ili bjelanjka jajeta, gumiarabike, smokvinog mlijeka, octa itd.
  • Gvaš - tehnika vizuelno slična temperi u kojoj se boje mješaju sa bjelom za razliku od akvarela gdje se računa na bjelinu papira i ne mješaju se sa bjelom
  • Kolaž - slikarska tehnika koja nastaje lijepljenjem različitih i raznobojnih materijala (koža, drvo, tekstil, isječci iz novina, fotografije itd.) na plohu u nastojanju da se postigne određena vizuelna i sadržajna cjelina kompozicije.
  • Pastel - boje sa voskom u štapićima, on stvara ugođaj nježnosti i ljupkosti.
  • Uljane boje - obično na platnu napetom na drveni okvir, uljane boje su pogodne za slikanje najmanjih detalja.
  • Akrilik - slikarska tehnika 20. vijeka. Slična u svojoj konačnici uljenoj tehnici ali se njeni pigmenti ne vežu uljem već vodom, što pospješuje sušenje i boje ostaju trajno svježe.
  • Vitraž - slike od komadića obojenog stakla. Slikar - staklar zvan vitrajer radi slično kao mozaičar. Ali njegovi su komadići stakla širi od mozaičerovih staklenih štapića i kamenčića. Osim toga vitrajer ih ne utiče u zid, nego uokviruje u olovne spojnice. Stavljen na prozor umjesto na zid, vitraž kroz sebe pušta sunčeve zrake i stvara najblistavije boje među svim slikarskim tehnikama.
  • Sfumato je način slikanja koje predstavlja jednu od 4 kanonske slikarske tehnike iz vremena renesanse.

Karakteriše je efekt prozirnog vela koji prekriva, tj. zamagljuje čitavu kompoziciju, a postiže se vještim izbjegavanjem oštrih obrisa i graničnih linija. Leonardo da Vinci je bio prvi umjetnik koji je afirmirao tu tehniku.

Smjerovi u slikarstvu[uredi | uredi izvor]

Poznati slikari[uredi | uredi izvor]

Najpoznatije slike[uredi | uredi izvor]

Motivi u slikarstvu[uredi | uredi izvor]

  • Akt - prikaz čovjeka bez odjeće
  • Animalizam - prikaz žive životinje, najčešće u prirodnom ambijentu
  • Autoportret - portret samog slikara
  • Figura - zamišljeni lik, kostimirani čovjek bez psihološkog izraza lica
  • Genre - prikaz iz svakodnevnog života
  • Interijer - prikaz unutrašnjeg prostora
  • Karikatura - prikaz čovjeka u groteskno - komičnom obliku
  • Marina - morski pejzaž
  • Mrtva priroda - voće, cvijeće, predmeti i mrtve životinje
  • Pejzaž - krajolik ; prikaz prirode
  • Panorama - široki prikaz naselja
  • Poluakt - prikaz gornjeg dijela nagog ljudskog tijela
  • Portret - vjerni prikaz određene osobe koji donosi i psihološku karakterizaciju lika. Postoji realističan, idealizirani i naturalistički portret.
  • Ruina - prikaz porušenog objekta
  • Veduta - djelimični prikaz ulica, trgova...

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Slikarstvo&oldid=3253109"