Arheološki lokalitet Desilo (Hutovo blato)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Arheološki lokalitet Desilo nalazi se u sklopu Parka prirode «Hutovo blato», općina Čapljina, Bosna i Hercegovina. To je jedinstven submediteranski močvarni prostor smješten unutar tipičnog ambijenta hercegovačkog krša. Lokalitet je nazvan po vrelu Desilo, jednom od brojnih vrela i jezera koje nastaju na ovom prostoru zahvaljujući masi podzemnih voda rijeke Trebišnjice. S ukupnom površinom od oko 2 ha i dubinom koja na pojedinim mjestima doseže i 10 m, Desilo je, kao vodeni kuk, duboko zavučeno između brda Lokalitet se sastoji od gradine, nekropole i podvodnog arheološkog dijela.

Istraživanja[uredi | uredi izvor]

Podvodni dio[uredi | uredi izvor]

Prvo stručno podvodno istraživanje lokaliteta Desilo provedeno je u 1972. u suradnji s podvodnim arheolozima i konzervatorima iz Muzeja grada Šibenika. Pretražena je površina od 2500 m² muljevita dna. U blizini su pronađeni ostaci drvenog čamca monoksila, izrađenog od izdubljenog hrastova debla i dvije skupine amfora udaljene jedna od druge oko 20m, na dubini od 8 do 10 metara. Amfore su tipološki određene kao tip Lamboglia 2 i prema njima je lokalitet datiran u II i I stoljeće p.n.e. Za čamac je utvrđena starost od 450 godina (srednjovjekovni). Na cijelom lokalitetu nije pronađen niti jedan primjerak srednjovjekovne keramike.

Tom prilikom su u jezerskom pijesku registrirane dvije skupine amfora udaljene jedna od druge oko 20m, kao i srednjovjekovni čamac monoksil4. Iako se zbog važnosti nalazišta tom prilikom inzistiralo na njegovoj zaštiti, na tomu se nije ustrajalo. Devastacije su bile česte (posebno u periodu posljednjih ratnih događanja na ovim prostorima) i sigurno su lokalitetu nanijele veliku štetu Nova istraživanja provedena su 2007. i 2008. godine. Financijska sredstva za realizaciju istraživanja osiguralo je Ministarstvo kulture i sporta Federacije Bosne i Hercegovine. U istraživanjima su sudjelovali Fakultet filozofskohumanističkih znanosti Sveučilišta u Mostaru (prva faza, 2007.), Nevladin centar za edukaciju i istraživanje iz Mostara (druga faza 2007. i treća faza 2008.), Hrvatski restauratorski zavod iz Zagreba, Centar za balkanološka istraživanja ANUBiH, Ronilački klub Neretva iz Mostara, a projekt je potpomogla i firma Solvej iz Mostara. Voditelj projekta bila je Snježana Vasilj sa Filozofskog Fakulteta u Mostaru, a voditelj podvodnih zaštitnih istraživanja bio je Mario Jurišić sa Hrvatskog restauratorskog zavoda.

U najdubljem istraženom sloju, koji je pripadao ranom bronzanom dobu, pronađena je keramika koja pripada Cetinskoj kulturnoj grupi, što potvrđuje i analiza drveta pilona izvađenog iz nasipa. Taj prahistorijski horizont pod vodom je dio kopnenog dijela s gradinskim naseljem i nekropolom, jer u prahistoriji jezero nije postojalo. To dokazuje arhitektura pronađena na 6 m dubine u samom izvoru.

Starijem i mlađem željeznom periodu, pripadaju pronađena bronzana sjekira sa dvostrukim visokim zaliscima podunavskog tipa i željezno listoliko koplje.

Antičkom periodu pripadaju ostaci dva ilirska broda s teretom amfora, žigovi radionica na obodima amfora tipa Lamboglia 2.[1]

Nekropola[uredi | uredi izvor]

Nekropola smještena je u podnožju gradinskog naselja − oko 300 m zapadno od jezera. pri čemu je otkriven grob od kamenih ploča. Radi se o tumulu koji je inače poznat kao uobičajen način sahranjivanja na ovim prostorima od ranog bronzanog doba pa do uspostave rimske vlasti. Konstrukcija tumula je oblika elipse, izgrađenog od kamenja nepravilnog oblika od 20 do 80 cm. Uz samu konstrukciju nađeno je više fragmenata amfora kakvi se u većim količinama nalaze i na terasama gradinskog naselja. Na više mjesta nađeni su tragovi gareži i paljevine. Na otkopanom dijelu nekropole, otkriveno je ukupno 18 grobnih cjelina sa 24 skeleta, a dio je bez skeleta. [1]

Zaključak[uredi | uredi izvor]

U Desilu je dosad registrirano oko 1300 nalaza. Istraživanja pokazala su kontinuitet naseljavanja od ranog bronzanog doba, preko željeznog doba i vremena ilirskog plemena Daorsa, do vremena rimske dominacije i kasnoantičkog razdoblja. Potpuna i tačna kulturno-historijska interpretacija još uvijek ostaje otvorena. Razlozi su:

  • nestručno vađenje nalaza iz vode, uglavnom amfora, i njihov smještaj po privatnim zbirkama
  • neprestana devastacija lokaliteta (izgradnja HE Čapljina sa jezerom, izgradnja puteva i stambenih objekata, poljoprivredni radovi).
  • U toku istraživanja došlo je do razlaza među učesnicima istraživanja. Od tada je nejasna sudbina lokaliteta, vlasništvo nad nalazima i interpretacija rezultata. Na lokalitetu Desilo danas ne postoje ni obične table koje obilježavaju mjesto, nema putokaza, trava oko jezera je zarasla, a nema ni planiranih turističkih info punktova.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • V. ATANACKOVIĆ, - Arheološko nalazište na području Hutova blata, Hercegovina – časopis za kulturno i istorijsko nasljeđe, Mostar, 1981.
  • N. CAMBI, - Amfore kasnorepublikanskog doba i njihova produkcija u Dalmaciji. Posebna izdanja Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine 95, knjiga 27, Sarajevo, 1991
  • Snježana Vasilj – Igor Miholjek: Izvještaj o II fazi podvodnih arheoloških radova na lokalitetu Desilo u Bajevcima – Hutovo blato, arhiva HRZ-a, Zagreb, 2008
  • Vesna Zmaić, Igor Miholjek - Podvodno arheološko istraživanje lokaliteta Desilo – Hutovo blato, Odjel za podvodnu arheologiju Zagreb

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b "SNJEŽANA VASILJ: Istraživanje grobne humke na lokalitetu Desilo u Hutovom Blatu - preliminarno izvješće". Godišnjak centra za balkanološka ispitivanja ANUBIH, Knjiga XXXVII, 45 – 78. Pristupljeno 9. 2. 2016. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]