Borovnica

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Za druga značenja, pogledajte Borovnica (čvor).
Šablon:TaksokvirVodič za izradu taksokvira
Borovnica
Illustration Vaccinium myrrtillus0.jpg
Sistematika
Carstvo Plantae
Divizija Magnoliophyta
Razred Magnoliopsida
Red Ericales
Porodica Ericaceae
Rod Vaccinium
Vrsta Vaccinium myrtillus

Borovnica (latinski: Vaccinium myrtillus) biljka je iz porodice Vaccinium. Spada u vrstu divljeg voća i značajan je dio u ishrani nekih vrsta divljači. Cvjetovi su hemafrodični, to jest sadrže i tučak i prašnike (muške i ženske organe potrebne za razmnožavanje). Pčele mogu da pomognu oprašivanju, ali nisu neophodne. Borovnica je u mogućnosti da opraši samu sebe.

Plodovi borovnice na grmu
Cvijet borovnice
Zreo plod borovnice

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Borovnica je maleni višegodišnji grm. Neki primjerci mogu opstati i do 15 godina. Naraste od 10-60 cm, rijetko do 90 cm. Ima zeleni korijen, koji izbija iz rizoma. Listovi su joj od 1-3 cm dugi, ovalni ili eliptični. Listopadna je biljka, novi listovi izbijaju krajem aprila i početkom maja, a opadaju krajem septembra do oktobra. Biljka cvjeta u maju i junu, a plodovi sazrijevaju u julu i augustu. Plod je plavo-crna boba, sočna i sa mnogo sjemenki. Borovnica voli kiselo zemljište. Može da raste i na nadmorskim visinama i preko 2000 metara.

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Plodovi borovnice su veoma hranjivi, jer su bogati željezom i vitaminima. Najčešće se koristi za spravljanje čajeva, sokova i marmelada. Ljekoviti dijelovi biljke su i listovi, plodovi i korijen, koji se sabiru prije sazrijevanja plodova i suše se na sjenovitom i zračnom mjestu. Plodovi se sabiru ljeti, nakon sazrijevanja, a suše se na suncu.

Primjena u narodnoj medicini[uredi | uredi izvor]

Borovnica
Hranjiva vrijednost po 100g
Energija 176 kJ
Ugljikohidrati 7,4 g
Šećeri 0
Vlakna 4,9 g
Masnoće 0,6 g
Polinezasićene 0,4 g
Bjelančevine 0,6 g
Voda 84,8 g
Vitamin A ekviv. 6.0 μg (1%)
Vitamin B6 0.1 mg (8%)
Vitamin C 30.0 mg (50%)
Vitamin E 1.9 mg (13%)
Kalcij 13 mg (1%)
Željezo 0.7 mg (6%)
Magnezij 2.0 mg (1%)
Fosfor 13 mg (2%)
Kalij 73 mg (2%)
Natrij 1 mg (0%)
Cink 0.1 mg (1%)
Procenti su relativni u odnosu na američke preporuke za dnevne potrebe odraslih osoba.
Source: Deutsche Gesellschaft für Ernährung e. V. - DGE

Primjena borovnice u narodnoj medicini je vrlo široka. Mladi listovi kao čaj koriste se protiv proljeva, katara, stomačnih grčeva, kašlja i šećerne bolesti. Plodovi se upotrebljavaju protiv šuljeva/hemoroida, neredovne stolice, nadimanja, lošeg apetita i nametnika u crijevnom traktu.

Zrele i svježe borovnice su odlično pomoćno i dijetalno sredstvo kod problema sa jetrom, te problema sa žuči i žučnih puteva. Borovnica pokazuje i neke druge ljekovite karakteristike. U narodnoj medicini koristi se kao ljekovito sredstvo kod akutnih i hroničnih oboljenja želuca i probavnog trakta. Zbog prijatnog ukusa često se daje djeci za probleme ove vrste. Preporučuje se kod svih hroničnih dijareja.

Listovi borovnice u narodnoj medicini se koriste za snižavanje šećera u krvi (Diabetes mellitus). Osobina lista borovnice da snižava šećer u krvi naučno se pripisuje sadržaju antocijanin glikozida.

Ljekovite indikacije borovnice[uredi | uredi izvor]

Insuficijencija jetre, insuficijencija žuči. Enteritis, dijareja, dizenterija, dijareja kod djece, ateroskleroza, problemi sa cirkulacijom, dijabetes (listovi).

Preporučeno je borovnicu koristiti u svježem stanju, u količini koliko se može pojesti bez pretrpavanja. Sviježe iscijeđen sok od borovnice je također vrlo preporučljiv.

Hemijski sastav[uredi | uredi izvor]

Osnovni hemijski sastojci zrelih plodova borovnice su, šećeri, tanini, vitamini B i C. Plod sadrži i karotin, mirtilin (mirtilin hlorid) od kojeg potječe boja ploda, te albuminoid, pektin, mineralne soli, masna ulja i proteine. Plod borovnice također sadrži organske kiseline kao što su: limunska, jabučna, bezojeva, oksalna. U listovima borovnice ima više tanina nego u plodovima. Tanini koji se mogu naći u listu su: arbutin, antocijanovi glikozidi, neomirtilin. Ostali sastojci lista su cerilni alkohol, nekoliko organskih kiselina, eterska ulja, vitamin C i drugi.

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]

  • Wilfort, R. Ljekovito bilje i njegova upotreba, Zagreb, 1974.
  • Vasa Pelagić, Pelagićev Narodni Učitelj, 1888.
  • Dr. Enes Hasanagić, Ljekovito bilje i jetra, Svjetlost, Sarajevo, 1984.
  • Dr. Jovan Tucakov, Lečenje biljem, Vulkan izdavaštvo, 2014.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]