Dermatoglifika

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Dermatoglifi prsta sa grevenovima i papilarnim naborima
Dermatoglifi na tabanima magota

Dermatoglifika (od grč. δέρμα – derma = koža + γλύφω – glif = rezbarenje, urezivanje) je naučno istraživanje otisaka prstiju, za razliku od površno sličnih pseudonaučnih „gledanja u dlan“ (hiromantija).

Dermatoglifi se također odnose na stvaranje prirodnih grebenova i njihovih konfiguracija na određenim dijelovima tijela, kao što su dlanovi, prsti (šake i nožni) i tabani. Ovo su područja na kojima dlaka obično ne raste, a ti grebeni omogućavaju pojačanje poluge pri skupljanju predmeta ili bosonogom hodanju. Istovremeno, imaju značajnu ulogu u amortizaciji pritiska na tvrdu površinu i u funkcioniranju čula dodira.

Razvoj i genetički faktori[uredi | uredi izvor]

Glavni elementi analize dermatoglifa u otisku prsta

Kod ljudskog embriona počinju se diferencirati u šestoj i sedmoj sedmici intrauterinog života, na određenim područjima dlanova i tabana, a potpuno se oformljuju u 21. sedmici plodonošenja. Između ostalog, kao fenomen koji prati rast i diferencijaciju i ukupni razvoj, oni mogu biti i pokazatelji zbivanja u ranom intrauterinom dobu. To im daje posebnu važnost u studijama razvojne morfologije i medicinske patologije. Izvorno formirani dermatoglifi ostaju nepromijenjeni tokom cijelog života, jer nisu podložni uticajima vanjskih faktora, izuzev traumatskih oštećenja. Ta pojava i njihova individualno-ekskluzivna specifičnost, odavno su im dali značaj osnovnog pokazatelja za utvrdjivanje identiteta (jer se čak i monozigotni blizanci po nekim detaljima njihove konfiguracije međusobno razlikuju). Ipak, zbog visoke intraparske korelacije upotrebljavaju se i kao jedna od dodatnih metoda za određivanje zigotnosti. Genealoške studije su takođe dokazale primjenljivost izučavanja dermatoglifa u određivanju konsagviniteta (krvnog srodstva) i roditeljstva. Populacijske studije pokazuju da određena svojstva dermatoglifa mogu biti jedan od genetičkih markera u proučavanju međupopulacijskih sličnosti i razlika odnosno njihovih mogućih faktora.

Rezultati populacijskogenetičkih istraživanja dermatoglifa na blizancima, kojima su obuhvaćene familije sa hromosomskim anomalijama, pokazuju da se najvjerojatnije radi o poligenskom svojstvu, pri čemu u adiciji efekata gena sa više lokusa nema dominacije. Genetička analiza dermatoglifa otežana je zbog varijabilnosti u konfiguraciji papilarnih linija i njihovih svojstava, kako međuindividualno, tako i po pojedinim ekstremitetima i prstima iste osobe.

Područja kože sa epidermskim grebenom nemaju dlaka ni žlijezda lojnica, ali posjeduju niz znojnih žlijezda, čiji se izvodni kanali otvaraju duž grebenova. Posmatranjem male površine dlana, mogu se uočiti nizovi paralelnih grebenova u kojima se uočavaju promjene njihovog smjera. Osobine dermatoglifa jednog malog područja zovu se mimitije, a čine ih: otok, kratki greben, prsten (zaton), češljasta formacija i završetak epidermnog grebena. Između epidermskih grebenova mogu se vidjeti uske strukture, koje samo rijetko mogu imati pore; to su sekundarni grebenovi i izostavljaju se pri brojanju (sem ako nemaju pore). O šarama dermatoglifa govori se u slučajevima diskontinuiteta paralelnog toka epidermalnih grebenova.

U izvještaju iz 2009. Nacionalna akademija nauka SAD ispitivala je naučnu osnovu koja se temelji na dermatoglifima zbog oslanjanja discipline na subjektivne usporedbe umjesto na zaključke iz naučnog metoda.[1]

Historija[uredi | uredi izvor]

Početak naučnog proučavanja papilarnih grebena ruku i nogu označen je radom Jana Evangelistea Purkyněa, 1823.[2] Do 1858. godine Sir William Herschel, drugi Baronet, dok je bio u Indiji, postao je prvi Europljanin koji je shvatio vrijednost otisaka prstiju za identifikaciju. Sir Francis Galton proveo je opsežno istraživanje važnosti uzoraka kožnih i grebenih pokazujući njihovu postojanost i napredujući u nauci o identifikaciji otisaka prstiju u svojoj knjizi „Otisci prstiju“ (Fingerprints) iz 1892. godine ,

U 1893., Sir Edward Henry objavljuje je knjigu Klasifikacija i upotreba otisaka prstiju (The classification and uses of fingerprints) koja je označila početak moderne ere identifikacije otisaka prstiju i osnova je za ostale klasifikacijske sisteme.

Zatim su 1929. Harold Cummins i Charles Midlo M.D. zajedno s drugima objavili su utjecajnu knjigu Otisci prstiju, dlanova i stopala (Fingerprints, Palms and Soles), bibliju o području dermatoglifike. A 1945. godine Lionel Penrose, inspiriran radovima Cumminsa i Midla-a, proveo je vlastita dermatoglifska istraživanja u sklopu svojih istraživanja Downovog sindroma i drugih urođenih medicinskih poremećaja.

U 1976., Schaumann i Alter objavili su knjigu Dermatoglifika u medicinskim poremećajima (Dermatoglyphics in Medical Disorders) koja sažima nalaze dermatoglifskih obrazaca u bolesnim poremećajima.

Godine 1982., Seltzer i suradnici proveli su studiju na pacijentima oboljelim od karcinoma dojke i zaključili da prisustvo šest ili više vijuga na prstima žene ukazuje da je pod visokim rizikom za karcinom dojke.

Iako proučavanje dermatoglifa ima određenu pomoćnu vrijednost u dijagnozi genetički uzrokovanih sindroma (vidi primjere u nastavku), nema dovoljno dokaza koji bi ukazivali na postojanje bilo kakve vrijednosti njihovih obrazaca za dijagnozu bolesti ili za utvrđivanje osjetljivosti na bolest.

Dermatoglifika i genetička stanja[uredi | uredi izvor]

Dermatoglifi, kada su u korelaciji sa genetičkim abnormalnostima, pomažu u dijagnozi kongenitalne malformacije, pri samom rođenju ili ubrzo nakon toga.

  • Klinefelterov sindrom: višak lukova (lučne konfiguracije grebenova na jagodicama prstiju) na prstu 1, češće ulnarne petlje na 2, ukupno manji broj vijuga, donji broj grebenovaa za petlje i vrtloge u odnosu na kontrolu i značajno smanjenje ukupnog broja grebenovaa na prstima.[3]
  • Sindrom mačijeg plača (Cri du chat) (5p–): nenormalni dermatoglifi, uključujući jedan poprečnu brazdu na dlanu i [[wikt: triradiusi u položaju t' na obje šake,[4] prema višestrukim studijama povezani su sa 92% pacijenata.[5]
  • Kongenitalno sljepilo: početni podaci ukazuju na prisustvo abnormalnih triradijusa.[6]
  • Naegeli–Franceschetti–Jadassohnov sindrom: pacijenti nemaju dermatoglife bilo koje vrste.[7]
  • Noonanov sindrom: povećana učestalost vrtloga na vrhovima prstiju; aksilarni triradijus t, kao u Turnerovom sindromu, češće je u položaju t' ili t" nego u kontrolama.[8] Povećana je incidencija poprečnih brazda na dlanovima.
  • Trisomija 13 (Patau sindrom): višak lukova na vrhovima prstiju i pojedinačne poprečne brazde na dlanu kod 60% pacijenata.[9] Pored toga, haluksni fibulski lukovi imaju tendenciju da formiraju obrasce "S".[10]
  • Trisomija 18 (Edwardsov sindrom): 6–10 lukova na vrhovima prstiju i pojedinačne poprečne brazde na dlanu kod 30% pacijenata.
  • Trisomija 21 (Downov sindrom): pogođeni imaju oblik otisaka prstiju s uglavnom sa ulnarnim petljama i poseban ugao između triradijusa a t i d ('adt ugao'). Ostale razlike uključuju jednu poprečnu dlanovnu brazdu na dlanu ("majmunska brazda") kod 50% pacijenata, u hipotenarnim (potpalačnim) i interdigitalnim područjima,[11] i nizak broj grebenova duž srednjih digitalnih linija, posebno na malim prstima, što odgovara skraćivanju prsta kod osoba sa Downovim sindromom.[12] Manje je varijacija dermatoglifskih obrazaca između ljudi s Downovim sindromom nego u kontrolama,[13] i dermatoglfni obrasci mogu se koristiti za utvrđivanje povezanosti s urođenim srčanim manama kod osoba sa Downovim sindromom ispitivanjem broja grebenova lijeve šake broja s greškom minus broj grebenova desne i broja grebena na petom prstu lijeve šake.[14]
  • Turnerov sindrom: prevladominacija vrtloga, premda učestalost uzorka ovisi o posebnosti hromosomskih abnormalnost.[15]
  • Rubinstein-Taybijev sindrom: prevladavanje širokih palca, nizak srednji broj grebenova i obrasci otisaka prstiju koji se pojavljuju na interdigitalnim područjima.[16]
  • Shizofrenija: broj grebenova A-B općenito je manji nego u kontrolama.[17]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Sciences, National Academy of. "Strengthening Forensic Science: A Path Forward". National Academy of Sciences. Pristupljeno 29. 12. 2016.
  2. ^ Grzybowski, Andrzej; Pietrzak, Krzysztof (2015). "Jan Evangelista Purkynje (1787-1869): first to describe fingerprints". Clinics in Dermatology. 33 (1): 117–121. doi:10.1016/j.clindermatol.2014.07.011. ISSN 1879-1131. PMID 25530005.
  3. ^ Komatz Y, Yoshida O (1976). "Finger patterns and ridge counts of patients with Klinefelter's syndrome (47, XXY) among the Japanese". Hum Hered. 26 (4): 290–7. doi:10.1159/000152816. PMID 976997.
  4. ^ Kajii, Tadashi; Homma, Takemi; Oikawa, Kiyoshi; Furuyama, Masayuki; Kawarazaki, Takashi (1. 2. 1966). "Cri du chat syndrome". Archives of Disease in Childhood. 41 (215): 97–101. doi:10.1136/adc.41.215.97. PMC 2019529. PMID 5906633.
  5. ^ Rodriguez-Caballero, Ángela; Torres-Lagares, Daniel; Rodriguez-Perez, Antonio; Serrera-Figallo, María-Ángeles; Hernandez-Guisado, José-María; Machuca-Portillo, Guillermo (2010). "Cri du chat syndrome: A critical review". Medicina Oral Patología Oral y Cirugia Bucal: e473–e478. doi:10.4317/medoral.15.e473.
  6. ^ Viswanathan G, Singh H, Ramanujam P (2002). "Dermatoglyphic analysis of palmar print of blind children from Bangalore". J. Ecotoxicol. Environ. Monit. 12: 49–52. and excess of arches on fingertips.Viswanathan G, Singh H, Ramanujam P (2002). "[Dermatoglyphic analysis of fingertip print patterns of blind children from Bangalore.]". J. Ecotoxicol. Environ. Monit. 12: 73–75.
  7. ^ Lugassy, Jennie; Itin, Peter; Ishida-Yamamoto, Akemi; Holland, Kristen; Huson, Susan; Geiger, Dan; Hennies, Hans Christian; Indelman, Margarita; Bercovich, Dani; Uitto, Jouni; Bergman, Reuven; McGrath, John A.; Richard, Gabriele; Sprecher, Eli (oktobar 2006). "Naegeli-Franceschetti-Jadassohn Syndrome and Dermatopathia Pigmentosa Reticularis: Two Allelic Ectodermal Dysplasias Caused by Dominant Mutations in KRT14". American Journal of Human Genetic. 79 (4): 724–730. doi:10.1086/507792. ISSN 0002-9297. OCLC 110008768. PMC 1592572. PMID 16960809.
  8. ^ Rott H, Schwanitz G, Reither M (1975). "[Dermatoglyphics in Noonan's syndrome (author's transl)]". Acta Genet Med Gemellol (Roma). 24 (1–2): 63–7. PMID 1224924.
  9. ^ Schaumann, Blanka; Alter, Milton (1976). Dermatoglyphics in Medical Disorders. Berlin, Heidelberg: Springer Berlin Heidelberg. str. 166–167. ISBN 9783642516207. OCLC 858928199.
  10. ^ Hodes, M E; Cole, J; Palmer, C G; Reed, T (1. 2. 1978). "Clinical experience with trisomies 18 and 13". Journal of Medical Genetics. 15 (1): 48–60. doi:10.1136/jmg.15.1.48. PMC 1012823. PMID 637922.
  11. ^ Rajangam S, Janakiram S, Thomas I (1995). "Dermatoglyphics in Down's syndrome". J Indian Med Assoc. 93 (1): 10–3. PMID 7759898.
  12. ^ Mglinets V (1991). "[Relationship between dermatoglyphic variability and finger length in genetic disorders: Down's syndrome]". Genetika. 27 (3): 541–7. PMID 1830282.
  13. ^ Mglinets V, Ivanov V (1993). "[Bilateral symmetry of the dermatoglyphic characteristics in Down's syndrome]". Ontogenez. 24 (3): 98–102. PMID 8355961.
  14. ^ Durham N, Koehler J (1989). "Dermatoglyphic indicators of congenital heart defects in Down's syndrome patients: a preliminary study". J Ment Defic Res. 33 (4): 343–8. doi:10.1111/j.1365-2788.1989.tb01485.x. PMID 2527997.
  15. ^ Reed T, Reichmann A, Palmer C (1977). "Dermatoglyphic differences between 45,X and other chromosomal abnormalities of Turner syndrome". Hum Genet. 36 (1): 13–23. doi:10.1007/BF00390431. PMID 858621.
  16. ^ Padfield, C. J.; Partington, M. W.; Simpson, N. E. (1. 2. 1968). "The Rubinstein-Taybi syndrome". Archives of Disease in Childhood. 43 (227): 94–101. doi:10.1136/adc.43.227.94. ISSN 0003-9888. OCLC 104040715. PMC 2019897. PMID 5642988.
  17. ^ Fañanás, L; Moral, P; Bertranpetit, J (juni 1990). "Quantitative dermatoglyphics in schizophrenia: study of family history subgroups". Human Biology. 62 (3): 421–7. ISSN 0018-7143. OCLC 116604541. PMID 2373511.

Dopunska literature[uredi | uredi izvor]

  • Galton, Francis (2005) [1892]. Finger prints. Mineola, N.Y.: Dover Publications. ISBN 9780486439303. OCLC 938614032.
  • Henry, Edward (1974) [1900]. The Classification and Uses of Fingerprints. New York: AMS Press. OCLC 6935150.
  • Herschel, William J. (2012) [1916]. The origin of finger-printing (Illustrated izd.). Fairford, Glos.: Echo Library. ISBN 140687793X. OCLC 820457422.
  • Cummins, Harold; Midlo, Charles (1976) [1943]. Finger prints, palms, and soles : an introduction to dermatoglyphics. South Berlin, Mass.: Research Pub. Co. ISBN 0486207781. OCLC 2816894.
  • Schaumann, Blanka; Alter, Milton (1976). Dermatoglyphics in Medical Disorders. Berlin, Heidelberg: Springer Science+Business Media. ISBN 9783642516207. OCLC 858928199.
  • Seltzer, Murray H.; Plato, Chris C.; Engler, Peter E.; Fletcher, H. Stephen (septembar 1982). "Digital dermatoglyphics and breast cancer". Breast Cancer Research and Treatment. 2 (3): 261–265. doi:10.1007/BF01806940. ISSN 0167-6806. OCLC 113016715. PMID 7150782.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]