Ediakaran

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Sekcija i globalna granična tačka stratotipova, koja formalno označava donju granicu sistema (i perioda) ediakaran, koja se nalazi u planinama Flinders, u Južnoj Australiji. "Zlatni nokat" (tačka ograničenja) je bronzani disk u sredini sloja na dnu slike. Cilindrične perforacije u slojevima odgovaraju uzorcima uzetim za paleomagnetnu analizu.

Ediakaran je dio geološke skale, treći i posljednji geološki period ere neoproterozoika. Počinje prije otprilike 635 miliona godina, a završava prije oko 542,0 ± 1,0 miliona godina (slijedi ga kambrij). Datiranje je postavljenio na temelju stratigrafskih kriterija. Imenovan je prema nazivu određujućeg ležišta u pplaninama Ediacara.[1][2] Njegov status službenog geološkog perioda potvrdila je Međunarodna unija geoloških nauka (IUGS). 2004. Godine.[3][4]

Sekcijski tip je Flinders Ranges u Južna Australija. Preklapa se, ali kraći je od „Vendijskog perioda“ ili „vedskog“, imena koje je predložila Rusija.

Živi svijet[uredi | uredi izvor]

U ovom periodu je možda porijeklo prvih životinja, prije otprilike 570 miliona godina, a poznat je po svojoj "edijakaranskoj fauni". To su fosili višećelijskih organizama s diferencijacijom poznatih tkiva koja nisu dvojbena. Još uvijek nisu bili razvili oklope ili kosture i teško je protumačiti njihov odnos sa sadašnjim ili čak kasnijim organizmima kambrijske eksplozije. Najčešće vrste nalikuju segmentiranim crvima, listovima, diskovima ili nepomičnim vrećama. Postoje naučnici koji vjeruju da ti fosili mogu predstavljati i primitivne beskičmenjake koji su bili preci modernih životinja, kao organizme koji nisu prave životinje, izumrli organizmi od kojih nije ostalo potomstvo. Budući da fosili ne pokazuju mnogo o svom položaju u evolucijskoj liniji, njihovo porijeklo i hustorija možda nikada neće biti otkriveni. Opisano je više od 100 rodova edijakarana, uključujući Kimberella, Aspidella, Dickinsonia, Charnia, Cyclomedusa, Spriggina, između ostalih. Postoje mnoge teorije o identitetu tih organizama. Rečeno je da su to primitivne životinje, eukarioti koji nisu životinje, protistički divovi i sl.

Paleogeografija[uredi | uredi izvor]

Tokom ediakarana, svi su se kontinenti grupirali u jedan superkontinent, Panotija koji je vjerovatno postojao od prije otprilike 600 miliona godina do otprilike 540 miliona godina. Prije Panotije, prethodni globalni superkontinent bio je Rodinia, koji je fragmentiran prije oko 800 miliona godina. Dislokacija Rodinije dovela je do rađanja okeana Pantalasa (ili Paleo-Pacifika) i osam kontinenata koji će se kasnije ponovo sresti u superkontinentnoj Panotiji.[5] Prije 540 miliona godina, samo nakon 60 milijuna godina svog formiranja, Panotija je fragmentirana na superkontinent Gondvana i tri mala kontinenta, Laurentia, Sibirija i Baltika. Na kraju paleozoika kontinenti će se ponovo sastati i formirati Pangeu, posljednji superkontinent..

Moguće potpodjele[uredi | uredi izvor]

Od 2004. godine Pododbor za stratigrafiju ediakarana Međunarodne komisije za stratigrafiju proučava mogućnost formalne podjele ediakarana na dvije ili tri serije i pet ili šest podova, koristeći biostratigrafske, ali i geohemijske i geohronološke markere, zbog poteškoće u dobijanju biostratigrafske skale s fosilima koji pokrivaju cijeli ediakaranski sistem, koji bio globalno podesiv. Već postoje pomaci koji će biti u stanju definirati dvija kata, drugi – SES (akronim druge etape ediakarana) i posljednja jedinica TES (terminalna etapa ediakarana), međuprodukti dogovora su i dalje nejasni.[6]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Global Boundary Stratotype Section and Point (GSSP) of the International Commission of Stratigraphy.
  2. ^ Tabla estratigráfica internacional, 2010
  3. ^ Knoll, A.H., Walter, M.R., Narbonne, G.M., Christie-blick, N. (2004). "A new period for the geologic time scale" (PDF). Science. 305 (5684): 621–622. Arhivirano s originala 29. 9. 2007. Pristupljeno 29. 9. 2007.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link) CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  4. ^ Ogg, J.G. (2004). "Status of Divisions of the International Geologic Time Scale" (PDF). Lethaia. 37 (2): 183–199. Arhivirano s originala (PDF), 7. 5. 2020. Pristupljeno 5. 5. 2007.
  5. ^ Trond H (2003). "The Rodinia jigsaw puzzle". Science. 300 (5624): 1379. doi:10.1126/science.1083469. PMID 12775828.
  6. ^ Xiao, S.; Narbonne, G. M.; Zhou, C.; Laflamme, M.; Grazhdankin, D. V.; Moczydlowska-Vidal, M. y Cui, H. (2016) «[https://web.archive.org/web/20170105084711/http://episodes.org/index.php/epi/article/view/103886/75050 Arhivirano 5. 1. 2017. na Wayback Machine Towards an Ediacaran Time Scale: Problems, Protocols, and Prospects|url=http://episodes.org/index.php/epi/article/view/103886/75050 Arhivirano 5. 1. 2017. na Wayback Machine |date=20170105084711 }}». Episodes, 39(4): 540-555

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]