Gliceraldehid
Izgled
| Gliceraldehid | |
|---|---|
| Općenito | |
| Hemijski spoj | Gliceraldehid |
| Druga imena | Glicerinski aldehid |
| Molekularna formula | C3H6O3 |
| CAS registarski broj | 367-47-5 |
| SMILES | OCC(O)C=O |
| Osobine1 | |
| Agregatno stanje | Čvrsto, kristalno |
| Gustoća | 1.455 g/cm³ |
| Tačka topljenja | 145 |
| Tačka ključanja | 140-150 °C na 0.8 mmHg |
| Rizičnost | |
| NFPA 704 | |
| 1 Gdje god je moguće korištene su SI jedinice. Ako nije drugačije naznačeno, dati podaci vrijede pri standardnim uslovima. | |

Gliceraldehid je trioza – monosaharidni šećer – sa hemijskom formulom
- C3H6O3. To je najjednostavnija molekula iz grupe aldoza, slatka, bezbojna kristalna čvrsta tvar – intermedijarno jedinjenje u metabolizmu ugljikohidrata . Imenovana je po kombinaciji glicerina i aldehida, pošto je gliceraldehid ustvari glicerin sa jednom hidroksimetilenskom grupom koja je zamijenjena za aldehid.[1][2][3][4]
Struktura
[uredi | uredi izvor]Gliceraldehid sadrži hiralni centar i zato postoji u dva različita enantiomerna oblika, sa suprotnom optičkom rotacijom:
| D-gliceraldehid (R)-gliceraldehid (+)-gliceraldehid |
L-gliceraldehid (S)-gliceraldehid (−)-gliceraldehid | |
| Fišerova projekcija | ||
| Strukturna formula | ||
| Molekulski model |
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ Laidler K. J.(1978): Physical chemistry with biological applications. Benjamin/Cummings, Menlo Park, ISBN 0-8053-5680-0.
- ↑ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-1-8.
- ↑ Hunter G. K. (2000): Vital Forces. The discovery of the molecular basis of life. Academic Press, London 2000, ISBN 0-12-361811-8.
- ↑ Nelson D. L., Cox M. M. (2013): Lehninger principles of biochemistry. W. H. Freeman and Co., ISBN 978-1-4641-0962-1.
