Gregersenova mlječika

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Šablon:TaksokvirVodič za izradu taksokvira
Gregersenova mlječika
Euphorbia gregersenii
Status zaštite: Ugroženi
Sistematika
Carstvo Plantae
Divizija Tracheophyta
Razred Magnoliopsida
Red Malpighiales
Porodica Euphorbiaceae
Rod Euphorbia
Vrsta Euphorbia gregersenii
K.Malý ex Beck

Gregersenova mlječika (latinski: Euphorbia gregersenii K. Maly) je endemska biljka iz familije Euphorbiaecae: mlječike.[1]

Opis[uredi | uredi izvor]

Ova mlječika je višegodišnja biljka, sa zeljastim ili u osnovi odrvenjelim, uspranim stabljikama. Visoke su oko 25-55 cm, jednostavne ili raz­granate, mehko dlakave, obrasle brojnim, sjedećim, duguljastim li­stovima. Dugi su oko 4-4,5 cm, a široki oko 1,2-2,7 cm. Na vrhu su zatupljeni ili malo obrubljeni, cjeloviti, pri čemu su gornji uz osnovu srcasti. Lice je kod svih golo ili oskudno dlakava, a naličje rubo­vi su mehko dlakavi. Cvasti su vršne, ve­ćinom 4-5-zrakaste. Brakteje su elipsoidne ili ja­joliko duguljaste, gole - dužine 2,7-5,3, rijetko i do 6,5 cm, a široke 1,2-2,6 (ponekad i do 3,5) cm. Brakteole ispod muških cvjetova su laneetaste, ejelovite iii 1-3-dijelne, zute do svijetlozelene, dlakave.

Cvjeta u maju. Cvijetovu su jedno­domnni, u osobenim skupinama tzv. cija­tije (cyathitium), na kratkoj goloj peteljci. Duge su 1,5-2,5 mm, iznutra dlakave, a režnjevi su jednako dugi kao i cijev. Vrat tučka je dvodijelan.

Plod je čahura sa tri žutozelene plodnice, duge 2,5-3 mm. Boćno su gole, a na hrptu imaju dvorednu brada­vičastu krestu, koja se sastoji od izduženo bradavičastih čuperaka koji su pri dnu prošireni i obično međusobno srasli. Plodovi su zelenkasti ili purpurno poprskani. Sjemenke su duguljasto-okrugle ili jajolike, duge 2-2,5 mm, glatke.

Ekologija i rasprostranjenje[uredi | uredi izvor]

Optimalna staništa ove vrste su doline nekih rječica i potoka na aluvijalnom nanosu. Raste je iskljucivo na serpentinskoj podlozi. Ova mlječika je bosanskohercegovački, pretežno bosanski stenoendem. Registrirana nalazišta su: dolina Gostović potoka Kamenica i njegovih pritoka, Kamenica i Suha, Velež i Borik kod Borovnice i Tajanu. Locus classicus je u Srednjoj Bosni: dolina potoka Gostović kod Popove luke [Maly, K. ex Beck, G. 1920.).

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Šilić Č. (1990): Endemične biljke, 3. izdanje. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 86-01-02557-9.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]