Indeks tjelesne mase

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Grafikon indeksa tjelesne mase kao funkcije tjelesne mase i visine.
Isprekidane linije predstavljaju podjelu unutar velikih klasa.[1]}}

Indeks tjelesne mase (uobičajeno BMI, od eng. Body Mass Index) ili Queteletov indeks je antropometrijski pokazatelj koji se izvodi iz tjelesne mase i visine. Definira se kao veličina koja se dobije kada se tjeleska masa (kg) podijeli sa kvadriranom tjelesnom visinom (m), a jedinstevno se izražava kao jedinica kg/m2:

[2][3][4]

Indeks tjelesne mase se može odrediti i upotrebom odgovarajuće tabele u kojoj su prikazane moguće kombinacije određujućih pokazatelja (masa i visina),[5] ili grafikonom koji prikazuje BMI kao funkciju mase i visine pomoću konture linija ili boja za različite BMI kategorije, a mogu se koristiti dvije različite mjerne jedinice.[6] BMI je pokušaj da se odredi količina osobne mase tkiva (mišića, masti i kostiju), a onda mjerena osoba kategorizirati kao pothranjena, normalne težine i gojazna (višak kilograma). Međutim, postoje i rasprave o tome gdje se na BMI skali trebaju staviti linije razdvajanja između kategorija. Prije, a i iza ovog indeksa predloženo je više načina procjene optimalne težine.[7] Uobičajeno je da razgraničenje poštuje slijedeće kriterija:

Historija i primjena studija gojaznosti[uredi | uredi izvor]

Gojaznost i BMI

Osnovu indeksa uhranjenosti je postavio Adolphe Quetelet, od 1830. do 1850. a za to vrijeme je razvio ono što je nazvao "socijalna fizika",[8] Moderni pojam "body mass index" (BMI) za odnos ljudske tjelesne težine i visine na kvadrat visine skovan je u radu objavljenom u izdanju Journal of Chronic Diseases (juli 1972.) prema Ancelu Keysu. U ovom radu, Keys je tvrdio da je ono što je on nazvao BMI je bilo;

... "ako nije u potpunosti zadovoljavajuće, barem je tako dobro kao i bilo koji drugi indeks relativne težine kao pokazatelj relativne gojaznosti". [9][10][11]

Interes za indeksu koji mjeri masno tkivo došao je sa povećanjem gojaznosti u prosperitetnim zapadnim društvima. BMI koji eksplicitno navodi Keys na odgovarajući je za populacijske studije, a neprikladan za individualno vrednovanje. Ipak, zbog svoje jednostavnosti, naširoko se koristi za preliminarnu dijagnozu.[12] Additional metrics, such as waist circumference, can be more useful.[13]

BMI se univerzalmpo izražava u kg/m2, što rezultira iz mase u kilogramima i visine u metrima. Ako se izražava u funtama i inčima, potrebna je konverzija putem faktora 703 (kg/m2)/(lb/in2). Kada se termin BMI koristi neformalno , jedinice su obično izostavljaju.

Indeks tjelesne mase se kreće od pothranjenih do gojaznih i obično se i kod djece i odraslih upotrebljava za predviđanje zdravstvenih ishoda. BMI je osobina pod uticajem i genetičkih i negenetičkih faktora, a pruža paradigma za razumijevanje i procjenu faktora rizika za zdravstvene probleme.[14]

BMI pruža jednostavnu numeričku mjeru osobne debljine ili mršavost , omogućavajući zdravstvenim radnicima objektivnije sagledavanje problemima težine svojih pacijenata. BMI je dizajniran da se koristi kao jednostavan način klasifikacije prosjeka sedentarne (fizički neaktivne) populacije, sa prosječnim sastavom tijela.[15] Za ove osobe, preporuke trenutne vrijednosti su kako slijedi: BMI od 18,5 do 25 može ukazivati na optimalnu težinu, BMI manji od 18,5 svrstava osobu u pothranjenosti, a broj od 25 do 30 može ukazivati da osoba ima višak kilograma, a broj od 30 naviše znači da je osoba gojazna.

Igrači u mnogim sportovims, kao gimnastika košarka, fudbal bejzbol i atletika imaju visoku stopu odnosa mišića i masti i mogu imati BMI koji pokazuje da su "pogrešno" visoki u odnosu na procenat masti u tijelu.

Statistička primjena[uredi | uredi izvor]

Undeks tjelesne mase ndeks je prvenstveno statistički pokazatelj, namjenjen masovnim (populacijskim) istraživanjima društvenog zdravlja, jer omogućava jednostavnu usporedbu sa medicinskim podacima u kojima se evidentiraju tjelesna visina i težina. Obično se registira u oblasti javnog zdravstva, kako bi se procjenio rizik po zdravlje u odnosu na uhranjenost stanovništva. Obično se upozorava da se prikazani BMI pokazatelj koristi samo za procjenu stupnja uhranjenosti – iako postoje i puno sofisticiraniji i pouzdaniji metodi za određivanje indeksa gojaznosti. Ipak, BMI pruža prihvatljivu statističku veličinu za procjenu (ne)uhranjenosti stanovništva. Međutim, ako se već u Ali kako se visina i težina rutinski bilježe u svim kulturama i za vrijeme različvećini tzv. „sistematskih pregleda“ i za ostale potrebe ionako mjere tjelesna visina i masa, BMI je postao najpopularniji metod zdravstvenih statističara za uspostavljanje jasnih matematičkih odnosa, s jedne strane između stvarne i očekivane tjelesne mase i težine (uhranjenosti) i njihove korelacije sa određenim bolestima, s druge, a u najširem mogućem uzorku populacije.

Praktična primjena[uredi | uredi izvor]

Indeks tjelesne mase se koristi za definiciju medicinskog standarda neuhranjenosti/pretilosti u mnogim zemljama, još od sredine 1980-tih godina, a ovaj način procjene se koristi i u statistikama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Krajem 1990-tih godina, ovj indeks je, zahvaljujuči i medijskoj podršci, postao popularani u najširim masama stanovništva, tokom ranih programa propagiranja društvenog zdravlja, koje su uglavnom sponzorirale vlade zapadnih zemalja – kao podsicaj širenju svijesti o zdravom načinu života, zdravoj prehrani i fitnesu. BMI je upotrebljiv kao statistička procjena općeg stanja organizma, jer omogućava procjenu društvenih promjena tokom određenog perioda. Ovaj jednostavan i lahko izračunljiv pokazatelj može se koristiti za evaluaciju utjecaja privrede, politike ili drugih društvenih kretanja na prehranu stanovništva.

Klinički značaj[uredi | uredi izvor]

Unatoč svim pomenutim ograničenjima upotrebe ndeks tjelesne mase u kliničkoj praksi, BMI se koristi u mnogim javnim zdravstvenim kampanjama kao približno mjerilo idealne težine, jer ga je lahko odrediti i kod kuće, primjenu sveprisutnih kućnih instumenata: osobne vage i metra.

Međutim bezuvjetno oslanjanje na BMI indeks za određivanje idealne težine može zbuniti. Za dijagnozu gojaznosti/pothranjenosti i postoje puno bolji metodi i precizniji instrumentarij, koji je na raspolaganju zdravstvenim djelatnicima. Na primjer, "skinfold" test odnosno instrument zvani kaliper, precizno mjeri debljinu potkožnog masnog tkiva (na pet antropometrijski definiranih pozicija) , na osnovu čega se dobijaju pouzdaniji i medicinski prihvatlljiviji rezultati. Za najpreciznije određivanje pretilosti koje je u kliničkoj praksi, neophodni su i "test debljine kožnih nabora" i mjerenje bioelektričkog otpora.

U slučajevima kada je pretilost/ pothranjenost) očigledna, očekivanja od BMI indeksa su ograničena. Neka istraživanja pokazuju da muškarci s BMI indeksom koji ih označava kao "blago gojazne" (25-27 za prosječnog muškarca) u stvarnosti žive dulje i zdravije od prosjeka. Greške u procjenam BMI mogu imati i historijske korijene azloge jer je klasifikacija prema BMI indeksu razvijena u doba kada su glad i pothranjenost bili puno češći nego gojaznost. U toj eri, stvarna individualna prikladnost tjelesne mase u odnosu na visinu, procjenjivana je na još neprecizniji način: idelna težina osobe (u kg) je ona koliko je tjelesna visina (u cm) veća od 100 cm.

Kategorije[uredi | uredi izvor]

Česta upotreba BMI je procijena koliko tjelesna težia osobe odstupa od onoga što je normalno ili poželjno za datu visinu osobe. Višak ili manjak težine može, u dijelu, biti objašnjen količinom masti (masnog tkiva), iako drugi faktori, kao što je mišićavost mogu i značajno uticati na BMI (vidi diskusiju dolje i gojaznost).

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) manji BMI od 18,5 se tretira kao pothranjenost, poremećaj ishrane ili drugi zdravstveni problemi, dok se BMI jednak ili veći od 25 smatra za višak kilograma, a osobe sa BMI iznad 30 se smatraju gojaznim. Ove opsege BMI vrijednosti su važeće samo kao statistički kategorije.

Kategorija BMI (kg/m2) Primjer BMI
Od Do Od Do
Vrlo ozbiljna pothranjenost 15,0 0,60
Ozbiljna pothranjenost 15 16 0,60 0,64
Pothranjenost 16 18,5 0,64 0,74
Normalna (zdrava težina) 18,5 25 0,74 1,0
Pretežak 25 30 1.0 1.2
Klasa gojaznosti I (umjerena gojaznost) 30 35 1,2 1,4
Klasa gojaznosti II (ozbiljna gojaznost) 35 40 1,4 1,6
Klasa gojaznosti III (vrlo ozbiljna gojaznost) 40 1,6

Ostali pokazatelji tjelesne mase[uredi | uredi izvor]

Prije iposlije Queteleta, pojavilo se više formula koje pokušavaju definirati odnos između "normalne" mase i pothranjenosti/gojaznosti. Nekoliko ih, osim tjelesne mase i visine, uključuje i neke druge (bitne) antzropometrijske varijable.

Indeks Formula Kategorizacija
Pinjeova (Pignet) formula
  • k = h – (m+o);

k – opća konstitucija
h – tjelesna visina (cm)
m – tjelesna masa (kg)
o – prosječni obim grudi (cm)

  • Jaka: → 20; do 5 – Piknička
  • Srednja: 21–30
  • Slaba: 31 →
Pirkeov (Pirquet) indeks
  • k= 3√10g/Si;

g – tjelesna masa (kg)
Si – sjedeća visina (cm)

Blimelov (Blümel) indeks
(integrira i standardizira dva prethodna)
  • k = (k1 x k2)/40;

(k1 – Pignetov indeks
(k2 – Pirquetov indeks

Brokin (Broca) indeks normalne tjelesne mase
  • g = α –100;

g – t jelesna masa (kg)
α – tjelesna visina (cm)

Krauzeov (Krause) indeks grudi
  • k = o2</suP/m;

o – obim grudi (cm)
m – tjelesna masa (kg)

Ginterov (Günter) indeks oblika tijela
  • k = b/o x rp/100a;

b – obim grudi (cm)
o – gornja visina (cm)
r – dužina trupa (cm) (distantia jugulopubica)
a – tjelesna visina (cm)

  • Hiperstenosomija: → 88,0
  • Stenosomija: 88,1– 96,0
  • Mezosomija: 96,1–104,0
  • Pletosomija: 104,1–112,0
  • Hiperpletosomija: 112,1 →
Lenhofov (Lenhoff) indeks
  • k = (djp x 100)/cfa;

djp – distantia jugulopubica (cm)
cfa – circumferentia abdominalis (cm

  • Astenija: → 75
Pendeov (Pende) indeks
  • k = h/o;

h – tjelesna visina (cm)
o – obim grudi (cm)

  • Normalno: od 20–25 godina:
  • Muškarci: 1,91 → veće vrijednosti: longitip
  • Žene: ←1,95 – 1,89 manje vrijednosti: brevitip:
Pendeov koeficijent tjelesne mase
  • k = h/m;

m – tjelesna masa (kg)
h – tjelesna visina(cm)

  • Normalan raspon –
  • Muškarci: 2,66–2,56

Žene: 2,89–2,76;

  • U odnosu na "normu" (mediosomija):
  • Hiposomija – hipersomija
Ketleov (Quetelet) indeks uhranjenosti,

Devenport (Davenport) – Kaupova modifikacija

  • k = m/h;

m – tjelesna masa (kg)
h – tjelesna visina (cm)

  • Mršavi: → 2,14
  • Srednje uhranjeni: 2,15–2,56
  • Gojazni: 2,57 →

Rorerov (Rohrer) indeks (uhranjenosti)

  • k = 100 m/h3;

m – tjelesna masa (g)
h – tjelesna visina (cm)

  • Mršavi: → 1,1
  • Normalni: 1,2–1,5
  • Gojazni: 1,6 →
Rifijeov (Ruffier) indeks
  • R = P – E;

P = ct – ca;
E = (h – 100) – m;
ct – obim grudi pri udisaju (cm)
ca – obim trbuha pri izdisaju (cm)
h – tjelesna visina (cm)
m – tjelesna masa (kg)

  • Osrednje: → 9
  • Dobro: 10–15
  • Vrlo dobro: 16–20
  • Izuzetno: 21 →
Demenijev (Demeny) koeficijent
  • D = vc/m;

vc – vitalni kapacitet (cm3)
m – tjelesna masa (kg)

  • Osrednje: → 4
  • Dobro: 5–7
  • Odlično: 8 →
Lorencov (Lorentz) spiroindeks (uhranjenosti)
  • k = vc/h;

vc – vitalni kapacitet (cm3)
h – tjelesna visina (cm)

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "BMI Classification". Global Database on Body Mass Index. World Health Organization. 2006. Pristupljeno July 27, 2012. 
  2. ^ Hadžiselimović R. (2005): Bioantropologija – Biodiverzitet recentnog čovjeka. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.
  3. ^ Hadžiselimović R., Ivanović B., Kušec V., Miličić J., Rudan P., Smolej - Narančić N., Šimić D., Tomazo - Ravnik T., Vlahović P. (1989): Antropološki praktikum. Antrop. dr. Jug., Posebna izdanja, Beograd - Zagreb - Titograd.
  4. ^ Hadžiselimović R., Lelo S., Šljuka S. (2016): Bioantropološki praktikum – Autorizirani repetitorijum i radna sveska. Odsjek za biologiju Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo.
  5. ^ http://www.nhlbi.nih.gov/guidelines/obesity/bmi_tbl.htm Body Mass Index Table from the National Institutes of Health's National Heart, Lung, and Blood Institute
  6. ^ http://newsimg.bbc.co.uk/media/images/42028000/gif/_42028890_bmi_gra_416x314.gif.
  7. ^ Dr Malcolm Kendrick (April 12, 2015). "Why being 'overweight' means you live longer: The way scientists twist the facts". http://www.independent.co.uk. Pristupljeno 12 April 2015. 
  8. ^ Eknoyan, Garabed (2007). "Adolphe Quetelet (1796.–1874.)—the average man and indices of obesity". Nephrology Dialysis Transplantation 23 (1): 47–51. doi:10.1093/ndt/gfm517. PMID 17890752. 
  9. ^ http://ije.oxfordjournals.org/content/early/2014/03/29/ije.dyu061.full Commentary: Origins and evolution of body mass index (BMI): continuing saga Blackburn, H, Jacobs, D Int. J. Epidemiol. (2014)doi: 10.1093/ije/dyu061
  10. ^ Jeremy Singer-Vine (July 20, 2009). "Beyond BMI: Why doctors won't stop using an outdated measure for obesity". Slate.com. Pristupljeno 15 December 2013. 
  11. ^ Keys, Ancel; Fidanza, Flaminio; Karvonen, Martti J.; Kimura, Noboru; Taylor, Henry L. (1972). "Indices of relative weight and obesity". Journal of Chronic Diseases 25 (6–7): 329–43. doi:10.1016/0021-9681(72)90027-6. PMID 4650929. 
  12. ^ "Assessing Your Weight and Health Risk". National Heart, Lung and Blood Institute. Pristupljeno 19 December 2014. 
  13. ^ "Defining obesity". NHS. Pristupljeno 19 December 2014. 
  14. ^ Fareed M, Afzal M. (2014) Evidence of inbreeding depression on height, weight, and body mass index: A population-based child cohort study. Am J Hum Biol. 26:784–795. doi:10.1002/ajhb.22599 PMID 25130378
  15. ^ "Physical Status: The Use and Interpretation of Anthropometry". WHO Technical Report Series (Geneva, Switzerland: World Health Organization) 854: 9. 1995. PMID 8594834. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]