Jaka interakcija


U nuklearnoj fizici i fizici elementarnih čestica, jaka interakcija, također nazvana jaka sila ili jaka nuklearna sila, jedna je od četiri poznate fundamentalne interakcije. Ona ograničava kvarkove u protone, neutrone i druge hadronske čestice, a također veže neutrone i protone stvarajući atomska jezgra, gdje se naziva nuklearna sila.
Većina mase protona ili neutrona rezultat je energije jake interakcije; pojedinačni kvarkovi daju samo oko 1% mase protona. U rasponu od 10−15 m (1 femtometar, nešto više od radijusa nukleona), jaka sila je približno 100 puta jača od elektromagnetizma, 106 puta jača od slabe interakcije i 1038 puta jača od gravitacije.[1]
Njena posljedica je i privlačenje između nukleona (protona i neutrona), tzv. rezidualna jaka nuklearna sila koju prenose mezoni. Njen domet iznosi oko [2]:
Jaka sila je sila koja drži atome na skupu, odnosno drži energiju koja je pohranjena u jezgru atoma. Jaka sila je drugim riječima lijepilo koje čini atome stabilnim.
To je najmoćnija sila u prirodi. Jača je od elektromagnetne i zbog nje se protoni drže zajedno u jezgrama atoma. Djeluje samo na vrlo malim udaljenostima. Kod teških atoma jezgra se raspada jer je elektromagnetska sila koja razdvaja čestice istog naboja ukupan zbroj sila svih prisutnih protona i nadjačava rezidualnu jaku nuklearnu silu koja djeluje samo na susjedne čestice (protone ili neutrone) i drži ih skupa. Neutroni su ovdje samo posrednici koji onemogućavaju direktan kontakt između protona.[3]
U kontekstu atomskih jezgri, sila povezuje protone i neutrone zajedno kako bi formirala jezgro i naziva se nuklearna sila (ili preostala jaka sila).[4] Budući da je sila posredovana masivnim, kratkoživućim mezonima na ovoj skali, zaostala jaka interakcija se pokorava ponašanju ovisno o udaljenosti između nukleona koje se prilično razlikuje od onoga kada djeluje tako da veže kvarkove unutar hadrona. Također postoje razlike u energijama vezivanja nuklearne sile u odnosu na nuklearnu fuziju u odnosu na nuklearnu fisiju. Nuklearna fuzija predstavlja većinu proizvodnje energije na Suncu i drugim zvijezdama. Nuklearna fisija omogućava raspad radioaktivnih elemenata i izotopa, iako je često posredovana slabom interakcijom. Umjetno se energija povezana s nuklearnom silom djelimično oslobađa u nuklearnoj energiji i nuklearnom oružju, kako u fisijskom oružju na bazi uranija ili plutonija, tako i u fuzijskom oružju poput hidrogenske bombe.[5][6]
Prije 1971. fizičari nisu bili sigurni kako je atomsko jezgro povezano. Bilo je poznato da je jezgro sastavljeno od protona i neutrona i da protoni posjeduju pozitivan električni naboj, dok su neutroni električno neutralni. Prema tadašnjem razumijevanju fizike, pozitivni naboji bi se međusobno odbijali, a pozitivno nabijeni protoni bi trebali uzrokovati da se jezgro razleti. Međutim, to nikada nije uočeno. Nova fizika je bila potrebna da se objasni ovaj fenomen.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ Relative strength of interaction varies with distance. See for instance Matt Strassler's essay, "The strength of the known forces".
- ↑ Elementarne sile na stranici univerziteta iz Wuppertala Njemačka učitano 09.02.2014 njem.
- ↑ Jaka sila na stranici univerziteta iz Wuppertala Njemačka učitano 09.02.2014 njem.
- ↑ "The four forces: the strong interaction Duke University Astrophysics Dept website".
- ↑ Ragheb, Magdi. "Chapter 4 Nuclear Processes, The Strong Force" (PDF). University of Illinois. Arhivirano s originala (PDF), 18. 12. 2012. Pristupljeno 3. 10. 2023.
- ↑ Shavkatovich, Rakhmonov Mirzokhid (1. 5. 2023). "INCREASING LESSON EFFICIENCY WITH THE USE OF DIGITAL TECHNOLOGIES IN THE EDUCATIONAL PROCESS". International Journal of Pedagogics. 03 (05): 157–160. doi:10.37547/ijp/volume03issue05-30. ISSN 2771-2281.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]Literatura
[uredi | uredi izvor]- Christman, J.R. (2001). "MISN-0-280: The Strong Interaction" (PDF).
- Griffiths, David (1987). Introduction to Elementary Particles. John Wiley & Sons. ISBN 978-0-471-60386-3.
- Halzen, F.; Martin, A.D. (1984). Quarks and Leptons: An Introductory Course in Modern Particle Physics. John Wiley & Sons. ISBN 978-0-471-88741-6.
- Kane, G.L. (1987). Modern Elementary Particle Physics. Perseus Books. ISBN 978-0-201-11749-3.
- Morris, R. (2003). The Last Sorcerers: The Path from Alchemy to the Periodic Table. Joseph Henry Press. ISBN 978-0-309-50593-2.
Nedovršeni članak Jaka interakcija koji govori o fizici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.