Korisnik:Gold lilium:Aladin

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

 

Aladin ( /əˈlædɪn/ ə-LAD -in ; arapski: علاء الدين </link> , ʻAlāʼ ud-Dīn/ ʻAlāʼ ad-Dīn, IPA: [ʕalaːʔ adˈdiːn], ATU 561, 'Aladin') je bliskoistočna narodna priča. To je jedna od najpoznatijih priča povezanih s knjigom Hiljadu i jedne noći (Arapske noći). Iako nije dio originalnog teksta; dodao je Francuz Antoine Galland, a na osnovu narodne priče koju je čuo od sirijskog maronitskog pripovjedača Hanne Diyab[1]

Izvori[uredi | uredi izvor]

Poznata zajedno s pričom Ali Baba kao jedna od "priča o siročadima", nije bila dio originalne kolekcije Noći i nema autentični arapski tekstualni izvor, ali je uključena u knjigu Les mille et une nuits od strane francuskog prevoditelja Antoinea Gallanda.[2]

John Payne citira odlomke iz Galandovog neobjavljenog dnevnika: bilježi Galandov susret s maronitskim pripovjedačem iz Alepa, Hannom Diyabom.[1] Prema Gallandovom dnevniku, on se 25. marta 1709. godine susreo s Hannom, koji je putovao iz Alepa u Pariz s proslavljenim francuskim putnikom Paulom Lukasom. Gallandov dnevnik dalje izvještava da se njegova transkripcija "Aladina" za objavljivanje dogodila u zimu 1709-10. Uvršten je u njegove tomove IX i X Noći, objavljene 1710. godine, bez ikakvog pominjanja ili objavljenog priznanja Hannovog doprinosa.

Payne također bilježi otkriće u Bibliothèque Nationale u Parizu dva arapska rukopisa koji sadrže Aladina (s još dvije "interpolirane" priče). Jedan je napisao sirijski kršćanski svećenik koji živi u Parizu, po imenu Dionysios Shawish, alias Dom Denis Chavis. Drugi bi trebalo da bude kopija koju je Mikhail Sabbagh napravio od rukopisa napisanog u Bagdadu 1703. godine. Krajem 19. vijeka kupila ga je Nacionalna biblioteka.[3] Kao dio svog rada na prvom kritičkom izdanju Noći, irački Muhsin Mahdi je pokazao[4] da su oba ova rukopisa "pozadinski prijevodi" Gallandovog teksta na arapski.[5] [6]

Ruth B. Bottigheime[7] i Paulo Lemos Horta[8] [9] su tvrdili da Hanna Diyaba treba shvatiti kao originalnog autora nekih priča koje je dodao, pa čak i da je nekoliko Diyabovih priča (uključujući Aladina) djelimično inspirisano njegovim vlastitim životom, jer postoje paralele s njegovom autobiografijom.[10]

Sažetak radnje[uredi | uredi izvor]

Čarobnjak zarobljava Aladina u čarobnoj pećini.

Priča se često prepričava u raznim varijacijama. Sažetak Burtonovog prijevoda iz 1885. godine je sljedeći:[11]

Aladin je siromašeni mladi nespretnjaković, koji živi u "jednom od gradova Kine". Regrutuje ga čarobnjak iz Magreba, koji se predstavlja kao brat Aladinovog pokojnog oca, Mustafe krojača, uvjeravajući Aladina i njegovu majku u njegove dobre namjere pretvarajući se da će dječaka pretvoriti u bogatog trgovca. Čarobnjakov pravi motiv je da nagovori mladog Aladina da iz magične pećine, koju treba razminirati, izvuče divnu uljanu lampu (čirag). Nakon što ga čarobnjak pokuša dvaput prevariti, Aladin se nađe zarobljen u pećini. Aladin je nosio magični prsten koji mu je čarobnjak pozajmio. Kada u očaju trlja ruke, nehotice trlja prsten i duh se pojavljuje i pušta ga iz pećine, dozvoljavajući mu da se vrati majci dok god ima lampu. Dok je njegova majka čistila lampu kako bi je prodala i kupila hranu za večeru, pojavljuje se drugi daleko moćniji duh koji će ispuniti svaku želju onoga ko posjeduje lampu.

Uz pomoć duha iz lampe, Aladin postaje bogat i moćan te se ženi princezom Badroulbadour, sultanovom kćerkom (nakon što je magično osujetio njen brak s vezirovim sinom). Duh gradi Aladinu i njegovoj supruzi predivnu palatu, daleko veličanstveniju od sultanove.

Kada je čarobnjak čuo za Aladinovu sreću vraća se i dočepa se lampe tako što prevari Aladinovu ženu (koja nije svjesna vrijednosti lampe) tako što joj ponudi da zamjeni "nove lampe za stare". Naređuje duhu iz lampe da odnese palatu, zajedno sa svim njenim sadržajem, u njegov dom u Magreb. Aladin još uvijek ima magični prsten i može prizvati manjeg duha. Ali duh iz prstena ne može direktno poništiti nijednu magiju duha iz lampe, ali može prenijeti Aladina u Magreb gdje, uz pomoć "ženskih lukavstava" princeze, vraća lampu i ubija čarobnjaka, vraćajući palatu na njeno pravo mjesto.

Čarobnjakov moćni i zli brat planira da uništi Aladina, jer mu je ubio brata, prerušavajući se u staricu poznatu po svojim iscjeliteljskim moćima. Badrulbadur povjeruje u njegovo prerušavanja i zapovijeda "ženi" da ostane u svojoj palači u slučaju bilo kakve bolesti. Aladin je upozoren na ovu opasnost od strane duha iz lampe i ubija varalicu.

Aladin na kraju nasljeđuje tron svog punca.

Lokacija[uredi | uredi izvor]

Početne rečenice priče, i u Gallandovoj i u Burtonovoj verziji, smještaju je u "jedan od gradova Kine".[12] S druge strane, u ostatku priče praktično nema ničega što nije u skladu s bliskoistočnim okruženjem. Na primjer, vladar se spominje kao "Sultan", a ne "Car", kao u nekim prepričavanjima, a ljudi u priči su muslimani i njihov razgovor sadrži muslimanske floskule. Jevrejski trgovac kupuje Aladinovu robu, ali se ne spominju budisti, daoisti ili konfucijanci.

Značajno je da su etničke grupe u kineskoj historiji dugo uključivale muslimanske grupe, uključujući veliku populaciju Ujgura te Hui narod i Tadžike čije porijeklo seže do putnika na Putu svile. Poznato je da islamske zajednice postoje u regiji još od dinastije Tang (koja je došla na vlast istovremeno s objavom poslanika Muhammeda). Neki su sugerirali da bi navedeno mjesto moglo biti Turkestan (obuhvaća Centralnu Aziju i modernu kinesku autonomnu regiju Xinjiang u zapadnoj Kini).[13]

Zbog svega ovoga, spekulacije o "pravom" kineskom okruženju zavise od znanja o Kini koje pripovjedač narodne priče (za razliku od geografskog stručnjaka) možda ne posjeduje.[14] U ranoj arapskoj kulturi, poznato je da se Kina spominjala u apstraktnom smislu za označavanje egzotične, daleke zemlje.[15] [16]

Motivi i varijante[uredi | uredi izvor]

Tip priče[uredi | uredi izvor]

Priča o Aladinu je klasifikovana u Aarne-Thompson-Utherovom Indexu kao priča tipa ATU 561, "Aladin", prema liku. U Indeksu priča o Aladinu se nalazi pored dvije slične priče: ATU 560, Čarobni prsten i ATU 562, Duh u plavom svjetlu.[17] Sve priče se bave nesrećnim i siromašnim dječakom ili vojnikom, koji pronalazi magični predmet (prsten, lampu, kutiju) koji ispunjava njegove želje. U ovoj vrsti priče, magični predmet je ukraden, ali na kraju vraćen, zahvaljujući upotrebi drugog magičnog predmeta.[18]

Distribucija[uredi | uredi izvor]

Od svog pojavljivanja u Hiljadu i jednoj noći, priča se integrisala u usmenu tradiciju. Naučnici Ton Deker i Theo Meder zabilježili su različite varijante širom Europe i Bliskog istoka.[19]

Potvrđena je indijska varijanta pod nazivom Čarobna lampa, a zabilježena je i među Santala narodom.[20] [21]

Adaptacije[uredi | uredi izvor]

Adaptacije se razlikuju po njihovoj vjernosti originalnoj priči. Konkretno, poteškoće s kineskim porijeklom ponekad se rješavaju tako što se priči da tipična pozadina Arapskih noći.

Knjige[uredi | uredi izvor]

  • Jedno od mnogih književnih prepričavanja priče pojavljuje se u knjigama A Book of Wizards (1966.) i A Choice of Magic (1971.) Ruth Manning-Sanders. Druga je rana verzija Pingvina za djecu, Aladin i njegova čudesna lampa, koju je John Harwood ilustrirao s mnogo kineskih detalja; prevodilac ili prepripovjedač nije poznat. Ovo je bio primjerak "Porpoise" štampan 1947. i objavljen 1948. godine.
  • Aladin: Gospodar lampe (1992.), koju su uredili Mike Resnick i Martin H. Greenberg, je antologija koja sadrži 43 originalne kratke priče inspirirane ovom pričom.
  • "Plemenitost vjere" Jonathana Clementsa, u antologiji Doctor Who Short Trips: The Ghosts of Christmas (2007.), je prepričavanje priče o Aladinu u stilu Arapskih noći, ali s Doktorom u ulozi duha.

Stripovi[uredi | uredi izvor]

Zapadni stripovi[uredi | uredi izvor]

  • Godine 1962. italijanski ogranak Walt Disney Productions objavio je priču Paperino e la grotta di Aladino (Donaldova i Aladinova pećina), koju je napisao Osvaldo Pavese, a nacrtao Pier Lorenzo De Vita. Kao i u mnogim pantomimama, radnja je kombinovana s elementima priče o Ali Babi: ujak Scrooge vodi Donalda Duka (Paja Patka) i njegove nećake u ekspediciju da pronađu Aladinovo blago i susreću bliskoistočne kolege Beagle Boysa. Scrooge opisuje Aladina kao razbojnika koji je iskoristio legendu o lampi da sakrije porijeklo svojih nezakonito stečenih dobitaka. Pronalaze pećinu u kojoj se nalazi blago i koja je blokirana ogromnom stijenom za koju je potrebna čarobna lozinka ("sezame otvori se") za otvaranje.[22]
  • Originalna verzija lika iz stripa Green Lantern bila je dijelom inspirirana mitom o Aladinu; protagonist otkriva "izvor energije u obliku fenjera i 'prsten snage' koji mu daje moć da stvara i kontrolira materiju.[23]

Manga[uredi | uredi izvor]

  • Japanska manga serija Magi: The Labyrinth of Magic nije direktna adaptacija, ali prikazuje Aladina kao glavnog lika priče i uključuje mnoge likove iz drugih priča iz Hiljadu i jedne noći. Adaptacija ovog anime stripa u televizijsku seriju napravljena je u oktobru 2012. godine, u kojoj Aladinu glas daje Kaori Ishihara na japanskom i Erica Mendez na engleskom.

Pantomime[uredi | uredi izvor]

Pozorišni plakat iz 1886. koji je reklamirao produkciju pantomime Aladin.
  • U Velikoj Britaniji, priču o Aladinu dramatizirao je 1788. godine John O'Keefe za Theatre Royal, Covent Garden.[24] To je popularna tema za pantomimu više od 200 godina.[25]
  • Tradicionalna Aladinova pantomima je izvor dobro poznatog pantomimskog lika Widow Twankey (Aladinova majka). U verzijama pantomime, promjene u okruženju i priči često su napravljene kako bi se bolje uklopile u "Kinu" (iako se misli na Kinu koja se nalazi u istočnom dijelu Londona, a ne u srednjovjekovnom Bagdadu) te se dodaju elementi iz drugih priča Arapskih noći (posebno Ali Baba). Jedna verzija "pantomime Aladin" je mjuzikl Sandy Wilson Aladdin iz 1979. godine.
  • Od ranih 1990-ih, Aladin pantomime su bile pod uticajem Diznijeve animacije. Na primjer, produkcija 2007/2008 na Hipodromu u Birminghamu u kojoj je glumio John Barrowman sadržavala je pjesme iz Diznijevih filmova Aladin i Mulan.

Drugo muzičko pozorište[uredi | uredi izvor]

Nove krune za stare, britanski crtani film iz 19. vijeka baziran na priči o Aladinu (Dizraeli kao Abanazer iz pantomimske verzije Aladina nudi kraljici Viktoriji carsku krunu (Indije) u zamjenu za kraljevsku)
  • Novi Aladin je bila uspješna edvardijanska muzička komedija iz 1906. godine.
  • Adam Oehlenschläger napisao je svoju dramu u stihovima <i id="mwAQw">Aladdin</i> 1805. godine. Carl Nielsen je napisao usputnu muziku za ovu predstavu 1918–1919. Ferruccio Busoni je iskoristio neke stihove iz posljednje scene Oehlenschlägerovog Aladina u posljednji stav svog Koncerta za klavir, op. 39.
  • Godine 1958., muzička komedija Aladina je napisana specijalno za američku televiziju, s knjigom S. J. Perelmana i muzikom i tekstom Colea Portera. Uslijedila je londonska scenska produkcija 1959. godine, u kojoj je 30-godišnji Bob Monkhaus igrao Aladina u Koloseum teatru.[26]
  • Aladin, verzija Prince Street Players; knjiga Jim Eiler, muzika Jim Eiler i Jeanne Bargy, tekst Jim Eiler.[27]
  • Broadway Junior je objavio Aladdin Jr., dječiji mjuzikl zasnovan na muzici i scenariju Diznijeve animacije.
  • Disney's Aladdin: muzička spektakularna muzička scenska predstava prikazivana je u Disney California Adventure od januara 2003. do 10. januara 2016.[28]
  • StarKid Productions objavila je mjuzikl Twisted na YouTube n 2013, parodiju na Diznijev film iz 1992. koji je ispričan iz ugla kraljevog vezira.
  • Diznijeva pozorišna produkcija Aladina otvorena je 2011. u Seattle, u Torontu 2013. i na Broadwayu u New Amsterdam teatru 20. marta 2014. godine.

Pozorišni filmovi[uredi | uredi izvor]

Aladin i divna lampa (1917.)

Animacija: Europa i Azija[uredi | uredi izvor]

  • Animirani film iz 1926. godine Avanture princa Ahmeda (najraniji sačuvani dugometražni animirani film) kombinirao je priču o Aladinu s prinčevom pričom. U ovoj verziji princeza koju Aladin proganja je Ahmedova sestra, a čarobnjak mu je suparnik za njenu ruku. Čarobnjak krade dvorac i princezu svojom magijom, a zatim šalje čudovište da napadne Aladina, od kojeg ga Ahmed spašava. Ahmed tada obavještava Aladina da mu je potrebna lampa kako bi spasio svoju obećanu ženu, princezu Pari Banou, od demona sa ostrva Wak Wak. Oni uvjeravaju Vješticu s vatrene planine da pobijedi čarobnjaka, a zatim sva tri heroja udružuju snage u borbi protiv demona.
  • Hiljadu i jedna noć je japanski anime igrani film za odrasle iz 1969. u režiji Eiichi Yamamotoa, koji je osmislio Osamu Tezuka. Film je prvi dio Animerame kompanije Mushi Production, serije filmova namijenjenih odrasloj publici.
  • Animirani igrani film Aladdin et la lampe merveilleuse Jeana Imagea objavljen je 1970. godine u Francuskoj. Priča sadrži mnoge originalne elemente priče u poređenju s Disneyjevom verzijom.
  • Aladin i njegova čudesna lampa (1975.), japanski kratki anime film u produkciji Toei Animation, predstavljen u seriji Classic Tales Retold (Sekai Meisaku Dōwa Manga Shirīzu).
  • Aladin i čarobna lampa je bila izvedba na japanskom jeziku koju je režirao Yoshikatsu Kasai, u Japanu producirala Toei Animation, a u Sjedinjenim Državama izdala The Samuel Goldwyn Company 1982. godine.
  • Sin Aladina je indijski 3D animirani fantastično-pustolovni film Singeetama Srinivase Raoa iz 2003. godine, u produkciji Pentamedia Graphics. Prati avanture Aladinovog sina i njegovu borbu sa zlim čarobnjakom.

Animacija: SAD[uredi | uredi izvor]

  • U kratkom filmu iz 1934. Aladin i čudesna lampa, Aladin je djete radnik koji pronalazi čarobnu lampu i koristi je da postane princ. IMDb
  • U animiranom filmu Have You Got Any Castles iz 1938., Aladin se nakratko pojavljuje tražeći pomoć, ali ga udari jedan od Tri mušketira.
  • Aladin i njegova divna lampa je crtani film Popaj mornar iz 1939. godine.
  • U animiranom filmu Foney Fables iz 1942. godine, Aladin se još jednom nakratko pojavljuje trljajući magičnu lampu, ali duh je u štrajku.
  • Animirani film iz 1959. godine 1001 arapska noć u kojem je g. Magoo glumio Aladinovog ujaka u produkciji UPA.
  • Aladin je 48-minutni animirani film baziran na klasičnoj priči Arapske noći "Aladin i čarobna lampa", koju je preveo Antoine Galland. Aladina su producirali Golden Films i American Film Investment Corporation. Kao i sve ostale produkcije Zlatnih filmova, film je sadržavao jednu tematsku pjesmu, "Rub the Lamp", koju su napisali i komponovali Richard Hurwitz i John Arrias. Izdat je direktno za video 27. aprila 1992. godine od strane GoodTimes Home Video (mjesecima prije nego što je Disneyjeva verzija objavljena), a re-izdana na DVD-u 2002. godine kao dio distributerske linije proizvoda Collectible Classics.
  • Aladdin, animirani igrani film Walt Disney Feature Animation iz 1992. (trenutno najpoznatije prepričavanje priče). U ovoj verziji, nekoliko likova je preimenovano ili spojeno. Na primjer, čarobnjak i sultanov vezir spojeni su u jedan lik po imenu Jafar, dok je princeza preimenovana u Jasmin. Imaju nove motive za svoje postupke. Duh iz lampe ispunjava samo tri želje i želi biti slobodan. Čudni magični tepih zamjenjuje duha iz prstena, dok Jafar koristi kraljevski magični prsten da pronađe Aladina. Imena "Jafar" i "Abu", Sultanovo oduševljenje igračkama, i njihov fizički izgled pozajmljeni su iz filma "Lopov iz Bagdada" iz 1940. godine. Radnja je iz Kine premještena u izmišljeni arapski grad Agrabah, a struktura radnje je pojednostavljena.
    • Povratak Jafara (1994), prvi direktan nastavak filma Walt Disney iz 1992. godine.
    • Aladin i kralj lopova (1996.), drugi i posljednji nastavak filma Walt Disney iz 1992. direktno na video.

Radnja uživo: filmovi na engleskom jeziku[uredi | uredi izvor]

  • Aladin i čudesna lampa (1917), koju su režirali Chester M. Franklin i Sidney A. Franklin, a izdala Fox Film Corporation, ispričao je priču koristeći dječje glumce.[29] [30] [31] To je najranija poznata filmska adaptacija priče.
  • Britanski film Bagdadski lopov iz 1940. godine pozajmljuje elemente priče o Aladinu, iako prilično slobodno odstupa od originalne priče: na primjer, duh ispunjava samo tri želje, a manji lik carevog vezira preimenovan je u Jaffar i postaje glavni negativac, zamjenjujući čarobnjaka iz originalne radnje.
  • Arabian Nights je avanturistički film iz 1942. godine u režiji Johna Rawlinsa u kojem glume Sabu, Maria Montez, Jon Hall i Leif Erickson. Film je izveden iz knjige Hiljadu i jedna noć, ali više duguje mašti Universal Picturesa nego originalnim arapskim pričama. Za razliku od drugih filmova u žanru (The Thief of Bagdad), u njemu nema čudovišta ili natprirodnih elemenata.[32]
  • Hiljadu i jedna noć (1945) je ironični tehnobojni fantastični film smješten u Bagdad u Hiljadu i jednoj noći, u kojem glume Cornel Wilde kao Aladin, Evelyn Keyes kao duh magične lampe, Phil Silvers kao Aladinova kradljiva pomoćnica i Adele Jergens kao princeza koju Aladin voli.
  • Aladin i njegova lampa, fantastični avanturistički film iz 1952. godine s Johnnyjem Sandsom i Patricia Medinaom kao Aladinom i princezezom Jasmin.
  • Aladinova čuda je film iz 1961. u režiji Mario Bavee i Henrya Levina, a u kojem glumi Donald O'Konor kao Aladin. Ovaj film je više fokusiran na radničku klasu: Aladin pomaže princu (Mario Girotti) i princezi (kao fakir), ali oni nikada ne postaju par i završava u romantičnoj vezi sa svojom komšinicom Djalmom (Noelle Adam). Duh (Vittorio De Sica) može ispuniti samo tri želje (iako je ono što se čini kao jedna želja prilično rastezljivo, vjerovatno zbog njegovih simpatija prema Aladinu) i smanjuje se sa svakom od njih, što vodi do njegovog vječnog odmora nakon 12.000 godina.
  • 1001 noć (Les 1001 nuits), francusko-italijanski film iz 1990. s Catherine Zeta-Jones, Stéphaneom Freissom i Vittoriom Gassmanom, baziran na Šerzadinim i Aladinovim pričama.
  • Erotske avanture Aladina X, italijanski pornografski film iz 1994. s Christophom Clarkom.
  • Film snimljen za video iz 1998. godine, Klinac u Aladinovoj palati, u režiji Roberta L. Levyja koji je nastavak filma Klinac na dvoru kralja Artura.
  • Adventures of Aladdin (2019.), mockbuster u produkciji The Asylum.[33] [34]
  • Aladdin, Diznijev rimejk animiranog filma iz 1992. godine, objavljen 2019. U njemu glume Mena Massoud kao naslovni lik, Naomi Scott kao Jasmine, Marwan Kenzari kao Jafar i Will Smith kao duh.

Akcija uživo: filmovi na neengleskom jeziku[uredi | uredi izvor]

  • Aladin i divna lampa je indijski nijemi film iz 1927., Bhagwati Prasada Mishra, zasnovan na narodnoj priči.[35]
  • Alladin and the Wonderful Lamp je indijski nijemi film iz 1931., adaptiran prema narodnoj priči Jala Ariaha. [35]
  • Aladdin Aur Jadui Chirag (Aladin i čudesna lampa) je fantastično-avanturistički film na indijskom hindi jeziku Jala Ariaha iz 1933. godine. Rimejk filma iz 1931. sa zvukom.[35]
  • Aaj Ka Aladdin (Današnji Aladin) je film Nagendre Majumdara na indijskom hindskom jeziku iz 1935. godine. To je moderno prepričavanje narodne priče.[35]
  • Aladdin Aur Jadui Chirag (Aladin i čudesna lampa) je Navinchandra filmska adaptacija na indijskom hindskom jeziku iz 1937. godine.[35]
  • Aladdin Aur Jadui Chirag (Aladin i čudesna lampa) je muzički fantastično-pustolovni film na indijskom hindi jeziku iz 1952. Homi Wadia, u kojem glume Mahipal kao Aladdin i Meena Kumari kao princeza Badar.
  • Alif-Laila je fantastični film na indijskom hindskom jeziku iz 1955. K. Amarnatha, Vijay Kumar tumači lik Aladina s glumicom Nimmi kao ženskimg duhom.
  • Chirag-e-Cheen (Svjetiljka Kine) je filmska adaptacija na indijskom hindskom jeziku iz 1955. od strane GP Pawar i CM Trivedi.[35]
  • Alladin Ka Beta (Aladinov sin) je akcioni film na indijskom hindskom jeziku iz 1955. godine, koji prati priču o sinu Aladina.
  • Alladin and the Wonderful Lamp je indijski fantastični film TR Raghunatha iz 1957. Zasnovan je na priči o Aladinu, istovremeno je sniman na telugu, tamilskom i hindskom jeziku, a Akkineni Nageshwara Rao je tumačio naslovni lik.
  • Alladdin Laila je film Lekhraja Bhakrija na indijskom hindi jeziku iz 1957. godine, u kojem glume Mahipal, Lalita Pawar i Shakila.[35]
  • Sindbad Alibaba i Aladin je muzički fantastično-pustolovni film Prema Narayana Arore na indijskom hindi jeziku iz 1965. godine. Sadrži tri najpopularnija lika iz Arapskih noći. Vrlo labavo zasnovano na originalu, u kojem se junaci upoznaju i dijele zajedniči avanture. U ovoj verziji, džini (duh) lampe je žensko i Aladin se oženi njom, a ne princezom (ona postaje smrtnica za njegovo dobro).
  • Main Hoon Aladdin (Ja sam Aladin) je indijski film na hindu jeziku Mohameda Hussaina iz 1965., s Ajitom u glavnoj ulozi.[35]
  • Sovjetski film Volshebnaia Lampa Aladdina ("Aladinova magična lampa") objavljen je 1966. godine.
  • Meksička produkcija, Pepito y la Lampara Maravillosa, snimljena je 1972. godine, gdje komičar Chabelo igra ulogu duha koji ispunjava želje mladom klincu po imenu Pepito u Mexico Cityju 1970-ih.
  • Aladinove avanture je avanturistički film na indijskom hindi jeziku iz 1978. zasnovan na priči Homija Vadije.
  • Allauddinum Albhutha Vilakkum (Aladin i čarobna lampa) je indijski avanturistički fantastično-dramski film IV Sasija iz 1979. godine. Istovremeno je sniman na malajalamskom i tamilskom jeziku s Kamalom Hasanom u glavnoj ulozi.
  • Godine 1986. u Miamiju je snimljena italijanska produkcija (pod nadzorom Golan-Globusa) modernog Aladina pod naslovom Superfantagenio, s glumcem Bud Spencerom kao duhom i njegovom kćerkom Diamante, kao kćerkom policijskog narednika.
  • Aladin je fantastični akcioni film na indijskom hindi jeziku iz 2009. u režiji Sujoy Ghosha. U glavnoj ulozi u filmu glumi Ritesh Deshmukh, uz Amitabh Bachchan, Jacqueline Fernandez i Sanjay Dutt.
  • Nove Aladinove avanture, Francuska, moderno prepričavanje priče o Aladinu.
    • Alad'2, drugi nastavak francuskog filma The New Adventures of Aladdin (2018).
  • Ashchorjyo Prodeep je indijski film na bengalskom jeziku Anika Dutte iz 2013. Ovaj film je zasnovan na istoimenom romanu Shirshendu Mukhopadhyay i bavi se pitanjima konzumerizma. To je moderna adaptacija Aladina, a govori o čovjeku srednje klase (kojeg glumi Saswata Chatterjee) koji slučajno pronalazi čarobnu lampu u kojoj se nalazi džin (koju glumi Rajatava Dutta).
  • Aladin Saha Puduma Pahana objavljen je 2018. u Šri Lanki na sinhalskom jeziku.[36]

Televizija[uredi | uredi izvor]

Animacija: engleski jezik[uredi | uredi izvor]

  • Arapske noći, epizoda Rankin/Bass serije Festival porodičnih klasika (1972-1973), inspirisana različitim pričama iz kolekcije, uključujući i Aladina.
  • Grinder Genie and the Magic Lamp (1987), epizoda Sanrio i DIC serije Hello Kitty's Furry Tale Theater.
  • „Aladin i čarobna lampa“,[37] epizoda serije We All Have Tales produkcije Rabbit Ears Productions, koja je emitovana na PBS- u 1991. godine, s Johnom Hurtom kao naratorom, s ilustracijama Grega Coucha i muzikom Mickeyja Harta. Ova verzija je smještena u Isfahan, Perzija, i pomno prati originalnu radnju, uključujući porijeklo čarobnjaka. Verzija audio knjige nominirana je za nagradu Grammy za najbolji album izgovorene riječi za djecu 1994.
  • Aladin, animirana serija koju je producirao Disney prema njihovoj filmskoj adaptaciji koja je trajala od 1994. do 1995. godine.
  • Aladin se pojavio u epizodi Happily Ever After: Fairy Tales for Every Child. Radnja je smještena u "Drevnu Kinu", ali je inače imala slabu vezu s originalnom radnjom.

Animacija: neengleski jezik[uredi | uredi izvor]

  • Starija verzija Aladina pojavljuje se kao protagonista u anime seriji iz 1975. Arabian Nights: Sinbad's Adventures. Nadalje, ista priča je adaptirana u epizodama 14-16.
  • Anime serija Manga Sekai Mukashi Banashi (1976-1979) sadrži 10-minutnu adaptaciju u 37. epizodi.
  • Epizoda francuske animirane serije Les Mille et Une Nuits (1993).
  • Pekkle - Aladin i njegova magična lampa (1993), epizoda OVA serije Hello Kitty and Friends.
  • Svjetska serija bajki (Sekai meisaku dōwa shirīzu - Wa-o! Meruhen ōkoku), anime serija koju je producirala Toei Animation bazirana na klasičnim pričama. Epizoda 1 je adaptacija Aladina.
  • Epizoda iz 2001. serije Hello Kitty's Animation Theatre (Sanrio Anime Sekai Meisaku Gekijō).
  • 15. epizoda treće sezone njemačke animirane serije Simsala Grimm (1999-2010).
  • Magi: The Labyrinth of Magic (2012), adaptacija istoimene mange.

Akcija uživo: engleski jezik[uredi | uredi izvor]

  • Aladin je muzička fantazija iz 1958. napisana posebno za televiziju prema knjizi S. J. Perelmana i muzikom i tekstovima Colea Portera, emitovana u boji u DuPont emisiji mjeseca od strane CBS-a.
  • Aladin se pojavio u 297. epizodi Ulice Sezam u izvedbi Franka Oza. Ova verzija je napravljena od velike lavande živoručnog Anything Muppeta.
  • Segment epizode Martyja Feldmana u Muppet Showu prepričava priču o Aladinu s Velikim Gonzom u ulozi Aladina i Martyja Feldmana koji igra duha lampe.
  • TV film iz 1967. zasnovan je na mjuziklu Prince Street Players. Ova verzija je veoma bliska turnejskom mjuziklu s oko 15 minuta presjeka da bi se prilagodila 50-minutnom TV programu. Willa B. Ablea je bio u ulozi Duha i Fred Grades kao Aladin.
  • Godine 1986., program Pozorište bajki bazirao je epizodu na priči pod nazivom "Aladin i njegova divna lampa", koju je režirao Tim Burton, a u kojoj su glumili Robert Carradine kao Aladin i James Earl Jones kao duh iz prstena i lampe.
  • Godine 1990. Disney je snimio direktan TV film zasnovan na mjuziklu Prince Street Players, u kojem je glumio Barry Bostwick.[38]
  • Aladin se pojavljuje kao jedna od pet priča u miniseriji Hallmark Entertainment TV -a Arabian Nights iz 2000. godine, u kojoj Jason Scott Lee kao Aladin i John Leguizamo kao oba duha.
  • Likovi Aladina, Jasmine, Jafara i Sultana, zajedno s Agrabom kao scenografijom i duhom iz lampe, adaptirani su u šestu sezonu TV serije Bilo jednom, s Aladinom u ulozi Deniz Akdeniz, Jasmine u ulozi Karen David i Jafarom kojeg tumači Oded Fehr. Jafar se ranije pojavio u spin-offu Bilo jednom u zemlji čudesa, kojeg tumači Naveen Andrews. Oba su proizvedena od strane ABC Television Studios i bazirana na Diznijevoj verziji priče.
  • Syfy je objavio horor adaptaciju napravljenu za TV pod nazivom Aladin i lampa smrti 15. septembra 2012.

Akcija uživo: neengleski jezik[uredi | uredi izvor]

  • U Kyōryū Sentai Zyurangeru, šesnaestom delu dugotrajne Super Sentai metaserije, Djinn (glas mu daje Eisuke Yoda) koji se pojavljuje u jedanaestoj epizodi ("Moj gospodar!" Transkripcija: "Goshujin-sama!" ( Japanski : ご主人さま!)) otkriva da je on bio duh iz priče o "Aladinu i čarobnoj lampi", koja se dogodila.
  • Priča o Aladinu prikazana je u Alif Laili, indijskoj TV seriji koju je režirao Ramanand Sagar 1994. godine i emitirana na DD National.
  • Aladdin – Jaanbaaz Ek Jalwe Anek (2007–2009), indijska fantastična televizijska serija zasnovana na priči o Aladinu koja je emitirana na Zee TV-u, s Mandarom Jadhavom u glavnoj ulozi Aladina.
  • Aladin - Naam Toh Suna Hoga (2018–2021), indijska fantastična televizijska emisija uživo na SAB TV u kojoj glume Siddharth Nigam kao Aladdin i Avneet Kaur / Ashi Singh kao Yasmine.

Video igrice[uredi | uredi izvor]

  • Nekoliko video igara je zasnovano na Diznijevom filmu:
    • Genesis verzija (takođe na Amigi, MS-DOS, NES, Game Boy i Game Boy Color) od Virgin Games.
    • SNES verzija (također na Game Boy Advance) od Capcoma.
    • Verzija Master sistema (također na Game Gear-u) od SIMS-a.
    • Nasira's Revenge za PlayStation i Windows od Argonaut Games.
    • Diznijeva verzija Aladina pojavljuje se u Disney/ Square Enix crossover seriji Kingdom Hearts, a Agrabah je svijet koji se može posjetiti.
  • Video igrica Sonic and the Secret Rings je u velikoj mjeri zasnovana na priči o Aladinu, a u priči se pojavljuju oba duha. Duh iz lampe je glavni antagonist, poznat u igri kao Erazor Djinn, a duh iz prstena, poznat u igri kao Shahra, pojavljuje se kao Sonicov pomoćnik i vodič kroz igru. Štaviše, duh prstena je znatno manji od duha lampe u priči.
  • U 2010. godini, Anuman Interactive je lansirao Aladin and the Enchanted Lamp, igru skrivenih predmeta za PC i Mac.[39]
  • 2016. Saturn Animation Studio je napravio interaktivnu adaptaciju The Magical Lamp of Aladdin za mobilne uređaje.

Pachinko[uredi | uredi izvor]

Sega Sammy je od 1989. izdao liniju pačinko mašina baziranih na Aladinu. Sega Sammy je prodao preko 570.000 Aladdin pachinko mašina u Japanu do 2017. godine,[40] po prosječnoj cijeni od oko 5.000 dolara. [41] Ovo je ekvivalentno približno 2,85 miliona US dolara prihoda od prodaje pačinka.

Vidi također[uredi | uredi izvor]

  • 54521 Aladin, asteroid
  • arapska mitologija
  • Duhovi u popularnoj kulturi
  • Bronzani prsten
  • Jack i njegova zlatna burmutija
  • The Tinderbox
  • Plavo svjetlo
  • Šala sa tri želje

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Razzaque (2017)
  2. ^ Allen (2005) pp.280–
  3. ^ Payne (1901) pp. 13-15
  4. ^ Irwin (1994) pp. 57-58
  5. ^ Mahdi (1994) pp. 51-71
  6. ^ Dobie (2008) p.36
  7. ^ Bottigheimer, Ruth B. "East Meets West" (2014).
  8. ^ Horta, Paulo Lemos (2018). Aladdin: A New Translation. Liveright Publishing. str. 8–10. ISBN 9781631495175. Pristupljeno 23 May 2019.
  9. ^ Paulo Lemos Horta, Marvellous Thieves: Secret Authors of the Arabian Nights (Cambridge, MA: Harvard University Press, 2017), pp. 24-95.
  10. ^ Waxman, Olivia B. (May 23, 2019). "Was Aladdin Based on a Real Person? Here's Why Scholars Are Starting to Think So". Time. Pristupljeno 3 February 2021.
  11. ^ Burton (2009) pp. 1 ff
  12. ^ Plotz (2001) p. 148–149
  13. ^ Moon (2005) p. 23
  14. ^ Honour (1973) - Section I "The Imaginary Continent"
  15. ^ Arafat A. Razzaque (10 August 2017). "Who was the "real" Aladdin? From Chinese to Arab in 300 Years". Ajam Media Collective.
  16. ^ Olivia B. Waxman (2019-05-23). "Was Aladdin Based on a Real Person? Here's Why Scholars Are Starting to Think So". Time. Pristupljeno 2020-07-07.
  17. ^ Ranke, Kurt (1966). Folktales of Germany. Routledge & K. Paul. str. 214. ISBN 978-81-304-0032-7.
  18. ^ Thompson, Stith. The Folktale. University of California Press. 1977. pp. 70-73. ISBN 0-520-03537-2
  19. ^ Deker, Ton; Meder, Theo. "Aladdin en de wonderlamp". In: Van Aladdin tot Zwaan kleef aan. Lexicon van sprookjes: ontstaan, ontwikkeling, variaties. 1ste druk. Ton Dekker & Jurjen van der Kooi & Theo Meder. Kritak: Sun. 1997. p. 40.
  20. ^ Campbell, A., of the Santal mission. Santal Folk-Tales. Pokhuria, India : Santal Mission Press. 1891. pp. 1-5.
  21. ^ Brown, W. Norman (1919). "The Pañcatantra in Modern Indian Folklore". Journal of the American Oriental Society. 39: 1–54. doi:10.2307/592712. JSTOR 592712.
  22. ^ "Profile of Paperino e la grotta di Aladino". Arhivirano s originala, 2007-09-29. Pristupljeno 2007-07-24.
  23. ^ Adam Robert, The History of Science Fiction, Palgrave Histories of Literature, ISBN 978-1-137-56959-2, 2016, p. 224
  24. ^ Witchard (2017)
  25. ^ "Aladdin". www.its-behind-you.com. Arhivirano s originala, 5 February 2008. Pristupljeno 2008-01-22.
  26. ^ "Cole Porter / Aladdin (London Stage Production)". Sondheim Guide. Arhivirano s originala, 23 October 2019. Pristupljeno 11 January 2019.
  27. ^ "MTIshows.com Music Theatre International". Arhivirano s originala, 2015-05-15. Pristupljeno 2015-05-14.
  28. ^ Slater, Shawn (9 September 2015). "All New 'Frozen'-Inspired Stage Musical Coming to Disney California Adventure Park in 2016". Disney Parks Blog (jezik: English). Arhivirano s originala, 3 July 2016. Pristupljeno 2 January 2019.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  29. ^ "Aladdin and the Wonderful Lamp". Letterboxd. Arhivirano s originala, 17 January 2015. Pristupljeno 8 September 2017.
  30. ^ "The Library of Congress American Silent Feature Film Survival Catalog:Aladdin and the Wonderful Lamp". Arhivirano s originala, 2017-09-09. Pristupljeno 2017-09-08.
  31. ^ "Aladdin and the Wonderful Lamp". Turner Classic Movies. Arhivirano s originala, 9 September 2017. Pristupljeno 8 September 2017.
  32. ^ Article on Arabian Nights at Turner Classic Movies accessed 10 January 2014
  33. ^ News, VICE (2019-05-24). "What It Takes to Make a Hollywood Mockbuster, the "Slightly Shittier" Blockbuster". Vice News (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 2019-05-29. Pristupljeno 2019-05-29.
  34. ^ Adventures of Aladdin (2019) (jezik: engleski), pristupljeno 2019-05-29 CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  35. ^ a b c d e f g h Rajadhyaksha, Ashish; Willemen, Paul (1999). Encyclopaedia of Indian cinema. British Film Institute. ISBN 9780851706696. Pristupljeno 12 August 2012.
  36. ^ "Dhananjaya became Aladin". Sarasaviya. Arhivirano s originala, 2018-10-02. Pristupljeno 3 April 2018.
  37. ^ "Aladdin and the Magic Lamp - Rabbit Ears". www.rabbitears.com. Arhivirano s originala, 2019-04-10. Pristupljeno 2019-04-10.
  38. ^ Buck, Jerry (February 25, 1990). "Barry Bostwick 'explores other worlds' in 'Challenger' movie". The Sacramento Bee.
  39. ^ "Aladin et la Lampe Merveilleuse PC, Mac | 2010". Planete Jeu (jezik: francuski). Arhivirano s originala, 6 March 2016. Pristupljeno 11 January 2019.
  40. ^ Beyond Expectations: Integrated Report (PDF). Sega Sammy Holdings. 2017. str. 73. Arhivirano (PDF) s originala, 2018-02-26. Pristupljeno 2018-06-19.
  41. ^ Graser, Marc (2 August 2013). "'Dark Knight' Producer Plays Pachinko to Launch Next Franchise (EXCLUSIVE)". Variety. Arhivirano s originala, 29 November 2019. Pristupljeno 23 November 2019.

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

 

Dalje čitanje[uredi | uredi izvor]

  • Gaál, E. (1973). "Aladdin and the Wonderful Lamp". Acta Orientalia Academiae Scientiarum Hungaricae. 27 (3): 291–300. JSTOR 23657287.
  • Gogiashvili, Elene (3 April 2018). "The Tale of Aladdin in Georgian Oral Tradition". Folklore. 129 (2): 148–160. doi:10.1080/0015587X.2017.1397392.
  • Haddawy, Husain (2008). The Arabian Nights. W. W. Norton & Company. ISBN 978-0-393-33166-0.
  • Huet, G. (1918). "Les Origines du Conte de Aladdin et la Lampe Merveilleuse". Revue de l'histoire des religions. 77: 1–50. JSTOR 23663317.
  • Larzul, Sylvette (2004). "Further Considerations on Galland's 'Mille et une Nuits': A Study of the Tales Told by Hanna". Marvels & Tales. 18 (2): 258–271. doi:10.1353/mat.2004.0043. JSTOR 41388712.
  • Marzolph, Ulrich (1 July 2019). "Aladdin Almighty: Middle Eastern Magic in the Service of Western Consumer Culture". Journal of American Folklore. 132 (525): 275–290. doi:10.5406/jamerfolk.132.525.0275.
  • Nun, Katalin; Stewart, Dr Jon (2014). Volume 16, Tome I: Kierkegaard's Literary Figures and Motifs: Agamemnon to Guadalquivir (jezik: engleski). Ashgate Publishing. ISBN 978-1-4724-4136-2.

Eksterni linkovi[uredi | uredi izvor]