Idi na sadržaj

Mirko Marjanović (pisac)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Mirko Marjanović
Rođenje (1940-07-13) 13. juli 1940 (84 godine)
NacionalnostHrvat
ZanimanjeKnjiževnik, kritičar

Mirko Marjanović (Gornja Tramošnica, Gradačac, 13. jula 1940)[1], je bosanskohercegovački i hrvatski pripovjedač, romanopisac, književni i likovni kritičar.

Biografija

[uredi | uredi izvor]

Mirko Marjanović je završio osnovnu školu u Tramošnici Gornjoj, a gimnaziju u Gradačcu. U Sarajevu je studirao pravo i likovnu umjetnost. Svoje prve prozne radove objavio je u đačkom listu Riječ mladih u Gradačcu. Prvu pripovijetku "Ima - nema sudbine" objavio je u mostarskoj Mladoj Hercegovini 1958. godine. Potom je čest saradnik listova i časopisa: Naši dani, Putevi, Lica, Odjek, Oslobođenje, Život, Republika. U vrijeme studija u Sarajevu je tehnički uređivao studentski list "Naši dani", "Zadružni željezničar" i "Oslobođenje". U književnom časopisu "Život" radio je kao korektor u vrijeme kada je njegov glavni urednik bio Mak Dizdar. Od 1969. do 1977. godine radio je na TV Sarajevo kao ilustrator, kraće vrijeme i kao urednik u informativnom i kulturnom programu. Od 1977. do 1980. bio je sekretar u Kulturno-prosvjetnoj zajednici BiH, od 1980. do 1984. glavni urednik književnog časopisa "Život", a od 1984. do 31. marta 1994, kada odlazi u penziju, urednik domaće književnosti u izdavačkoj kući Svjetlost. U istoj izdavačkoj kući bio je jedan od urednika (uz Ristu Trifkovića i Aliju Isakovića) edicije Književnost naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine u 50 knjiga. Od januara 1994. do januara 1995. godine prvi je glavni urednik Stećka, lista za kulturu i društvena pitanja HKD Napredak. U julu 1996. godine biran je za predsjednika Ogranka Matice hrvatska u Sarajevu, a iste godine, u decembru, i za glavnog urednika obnovljene Hrvatske misli, časopisa za umjetnost i nauku, čiji je izdavač Ogranak. U Ogranku Matice Hrvatske osnovao je ediciju Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, čija je realizacija započela 2001. godine, a trajat će slijedećih deset godina.

Članstva u kniževnim udruženjima

[uredi | uredi izvor]

U Udruženju književnika BiH bio je: sekretar (1974-76), potpredsjednik (1976-77), predsjednik (1978-79.) i predsjedavajući Udruženja (1979-80). Potpredsjednik je novoosnovanog Društva pisaca Bosne i Hercegovine bio od maja 1993. do maja 1997. Član je Društva hrvatskih književnika, Društva pisaca Bosne i Hercegovine i P.E.N. Centra Hrvatske. Bio je član P.E.N. Centar Bosne i Hercegovine od 28. decembra 2015. godine, a zbog politizacije P.E.N.-a[2], nakon prosvjednog pisma Udruženja objavljenog 9. maja 2020, a povodom održavanja mise u Katedrali Srca Isusova u Sarajevu 16. maja 2020.[3], u spomen na žrtve Masakra u Bleiburgu 1945. godine, potpisanog od strane 42 člana[4] kada su Miljenko Jergović[5][6], Ivica Đikić, Ivan Lovrenović i Željko Ivanković[7] u otvorenom pismu objavljenom na Lovrenovićevoj veb-stranici[6], izjavili da se ne smatraju članovima ovog udruženja, a kao jedan od razloga navedeno je tolerisanje nacionalizma i fašizma od sarajevske uprave, kao i bosanskohercegovačkog P.E.N-a, koja dozvoljava veličanje ustaškog pokreta davanjem imena ulica simpatizerima i pripadnicima ustaškog pokreta, 17. maja 2020. je u otvorenom pismu objasnio napuštanje članstva.[2] Redovni je član Hrvatskog društva za nauku i umjetnost u Sarajevu.

Nagrade

[uredi | uredi izvor]

Dobitnik je nagrade Svjetlosti za roman "Povijest izgubljene duše" (1980.) i Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva za isti roman (1981). Za roman Braća dobio je Dvadesetsedmojulsku nagradu BiH (1984). Godine 1995, kao glavni urednik, dobitnik je međunarodne nagrade Pierre Chevallier (Ženeva) za mjesečnik Stećak.

Pripovijetke su mu uvrštene u mnoge antologije, izbore i preglede i prevođene na italijanski, njemački, španski, engleski, poljski, francuski i turski jezik.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ enciklopedija.hr.
  2. ^ a b bljesak.
  3. ^ Slobodna Evropa.
  4. ^ PEN.
  5. ^ Oslobođenje.
  6. ^ a b Lovrenović.
  7. ^ Večernji list.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
  • Jergović, Miljenko (14. 6. 2020). "Miljenko Jergović, KRONIKA JEDNOG PORAZA". ivanlovrenovic.com (jezik: hrvatski). Pristupljeno 18. 6. 2020.
  • "Mirko Marijanović i Milo Jukić napustili P.E.N. Centar BiH". bljesak.info (jezik: hrvatski). 19. 5. 2020. Pristupljeno 18. 6. 2020.
  • Šoštarić, Sanja (20. 5. 2020). "PISMO PROF.DR. SANJE ŠOŠTARIĆ POVODOM OSTAVKI U PEN CENTRU BIH". penbih.ba. Pristupljeno 22. 5. 2020.
  • PEN, BIH (9. 5. 2020). "POVODOM DANA POBJEDE NAD FAŠIZMOM: PROTESTNO PISMO PROTIV NAJAVLJENE KOMEMORATIVNE MISE ZA BLEIBURG". penbih.ba. Pristupljeno 22. 5. 2020.
  • Sarajevo, Oslobođenje (20. 5. 2020). "Jergović: PEN centar je nijem na bošnjački nacionalizam i fašizam". oslobodjenje.ba. Pristupljeno 22. 5. 2020.
  • "Mirko Marijanović i Milo Jukić napustili P.E.N. Centar BiH". bljesak.info (jezik: hrvatski). 19. 5. 2020. Pristupljeno 18. 6. 2020.
  • Slobodna Evropa (16. 5. 2020). "Održana misa za žrtve Bleiburga u Sarajevu, protestovali antifašisti". slobodnaevropa.org. Pristupljeno 22. 5. 2020.
  • enciklopedija.hr (16. 5. 2020). "Marjanović, Mirko". enciklopedija.hr. Pristupljeno 22. 5. 2020.


Nedovršeni članak Mirko Marjanović (pisac) koji govori o biografijama treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.