Mokoš

Vez s ruskog sjevera iz 19. vijeka.

Mokoš je ostatak kulta Majke Zemlje koji je bio naročito snažan kod naroda s ratarskim običajima. Korijen imena je mok (značenja: mokra, močiti), ali isto tako ukazuje se na sanskritsku etimologiju od makha (značenja: plemenito, bogato). Bila je to tzv. mat syraja zemlja, vlažna zemlja (povezano sa ženskom spolnošću).

Zemlju, vrlo često zvanu svetom, okružuje niz tabua kao npr. zabrana zabijanja kolaca u nju prije proljetnog praznika, ona je tada noseća i uskoro će rađati novi život: Ko udara zemlju, udara majku svoju po trbuhu. Čak i pad na zemlju bio je negdje smatran uvredom nanesenu njoj. Tada se trebalo izviniti svetoj zemlji da ne bi došlo do posljedica nakon pada (lomova ili uganuća). Zabrana čupanja trave u tom vremenu bio je također odraz poštivanja prema nosećoj Zemlji: Ko travu čupa, taj čupa kosu majci svojoj. Vrlo često se o zemlji narod izražavao kao o "onoj koja je bogata". Kod mnogih Slavena Mokoš je kasnije bila shvatana kao kućni duh, čuvarica ženskih poslova i polja: "Mokoš nadgleda kuću, štiti prelje, ponekad uznemiri žene koje predu, nadgleda ovce, striže ih... Za nju, pored makaza za šišanje, ostavlja se i pramen vune".

Kao žensko božanstvo ostala je najduže u sjećanju žena, međutim svi su je slavili kao ženski aspekt kosmičkog poretka. Još do 16. vijeka kršćanski sveštenici prilikom ispovijedi obavezno su pitali svaku ženu: "Jesi li išla k Mokoši?". Uprkos tome, Mokoš je ostala u sjećanju naroda sve do danas.

Također pogledajte

• Slavenska mitologija