Monoteizam

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Monoteističke religije)

Monoteizam (na grčkom, μόνος, monos, "jedan"; i θεός , theos, "bog") je, po definiciji Encyclopædia Britannice[1] vjerovanje u postojanje jednog Boga ili jedno, univerzalno i sveobuhvatno božanstvo, sveuzvišeno biće koje se univerzalno naziva Bogom.[2][3][4][5][6][7][8] Oxfordski riječnik kršćanske crkve daje dosta detaljniju definiciju: "vjerovanje u jednog i trancedentnog Boga", nasuprot politeizmu i panteizmu.[9] Distinkcija se može načiniti između ekskluzivnog monoteizma, kao i inkluzivnog monoteizma i pluralnih oblika monoteizma koji, dok istovremeno priznaju postojanje mnogih drugih božanstava, pretpostavljaju određenu uniju.[10] Religije koje poštuju više božanstava, ali ističu jednog od njih kao glavnog, nazivaju se monolatrije. Pojam monoteizam u nauci je prvi put spomenut u 17. vijeku, u djelima engleskog teologa i filozofa Henry Morea.

Zoroastrizam i abrahamske religije se smatraju monoteističkim vjerama, a elemente monoteizma imaju i mnoge druge religije.

Monoteizam se razlikuje od henoteizma, religioznog sistema u kojem vjernik obožava jednog Boga ne poričući da drugi mogu obožavati različite bogove s jednakom valjanošću, i monolatizma, priznanja postojanja mnogih bogova, ali uz dosljedno obožavanje samo jednog božanstva.[11] Termin monolatrija je možda prvi upotrijebio Julius Wellhausen.[12]

Monoteizam karakterizira tradicije babizma, bahai vjere, čeondoizma, kršćanstva, deizma, druzizma,[13] ekankara, sikhizma, nekih sekti hinduizma (kao što su šaivizam i vaišnavizam), islama, judaizma, mandeizma, rastafarijanizam, Jazidizam i Atenizam i sl.. Elementi monoteističke misli nalaze se u ranim religijama kao što su zoroastrizam, drevne kineske religije i jahvizam.[2][14][15]

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Riječ monoteizam dolazi od grčkog μόνος (monos)[16] što znači "jedan" i θεός (theos)[17] što znači "Bog".[18]

Historija[uredi | uredi izvor]

Kvazimonoteističke tvrdnje o postojanju univerzalnog božanstva datiraju iz kasnog bronzanog doba, sa Ehnatonovom Velikom himnom Atonu iz 14. vijeka p. n. e..

U južnoazijskom vedskom periodu željeznog doba[19] pojavila se moguća sklonost ka monoteizmu. Rigveda pokazuje pojmove o monizmu Brahme, posebno u relativno kasnoj desetoj knjizi,[20] koja je datirana u rano željezno doba, npr. u Nasadiya Sukti. Kasnije je drevna hinduistička teologija bila monistička, ali nije bila striktno monoteistička u obožavanju jer je još uvijek održavala postojanje mnogih bogova, koji su bili zamišljeni kao aspekti jednog vrhovnog Boga, Brahme.[21]

U Kini, ortodoksni sistem vjere koji je držala većina dinastija barem od dinastije Shang (1766. p. n. e.) do modernog perioda bio je usredsređen na obožavanje Šangdija (doslovno "Iznad suverena", općenito prevedeno kao "Bog") ili Neba kao svemoćnu silu.[22] Međutim, ovaj sistem vjere nije bio istinski monoteistički jer su i drugi manji bogovi i duhovi, koji su varirali u zavisnosti od mjesta, također bili obožavani zajedno sa Shangdijem. Ipak, kasnije varijante kao što je mohizam (470. pne. – oko 391. p.n.e.) približile su se pravom monoteizmu, učeći da je funkcija nižih bogova i duhova predaka samo da izvršavaju volju Šangdija, slično anđelima u abrahamskim religijama koje su zauzvrat smatra se samo jednim bogom.

Od šestog vijeka p. n. e., Zoroastrijanci su vjerovali u prevlast jednog Boga iznad svih: Ahura Mazde kao „Tvorca svega“[23] i prvog koji je bio pre svih ostalih.[24][25][26][27] Iako je to istina, zoroastrizam se ne smatra monoteističkim jer ima dualističku kosmologiju, s panteonom manjih "bogova" ili Yazata, kao što je Mitra, koji se obožavaju kao niža božanstva uz Ahura Mazdu. Uz to, Ahura Mazda nije potpuno svemoćan uključen u stalnu borbu sa Angra Mainyu, silom zla, iako će dobro na kraju pobijediti zlo.[28]

Judaizam nakon egzila[29], nakon kasnog 6. vijeka prije nove ere, bio je prva religija koja je zamislila pojam ličnog monoteističkog Boga unutar monističkog konteksta.[21] Koncept etičkog monoteizma, koji smatra da moral potiče samo od Boga i da su njegovi zakoni nepromjenjivi,[30] se prvi put pojavio u judaizmu,[31] ali je sada temeljno načelo većine modernih monoteističkih religija, uključujući kršćanstvo, islam, Sikizam, i Baha'i vjera.[32]

Takođe iz 6. vijeka p. n. e., Tales (prate ga drugi monisti, kao što su Anaksimandar, Anaksimen, Heraklit, Parmenid) je predložio da se priroda može objasniti pozivanjem na jedinstveni princip koji prožima sve.[29] Brojni starogrčki filozofi, uključujući Ksenofana iz Kolofona i Antistena, vjerovali su u sličan politeistički monizam koji je imao neke sličnosti s monoteizmom.[21] Prva poznata referenca na jedinstvenog Boga je Platonov Demijurg (božanski zanatlija), nakon čega slijedi Aristotelov nepomični pokretač, a oba su duboko utjecala na jevrejsku i kršćansku teologiju.[29]

Prema jevrejskoj, kršćanskoj i islamskoj tradiciji, monoteizam je bio izvorna religija čovječanstva; ova originalna religija se ponekad naziva "adamovskom religijom", ili, prema Andrewu Langu, "urreligijom". Naučnici religije su uglavnom napustili to gledište u 19. vijeku u korist evolucionog napredovanja od animizma preko politeizma ka monoteizmu, ali do 1974. ova teorija je bila manje rasprostranjena, a modifikovano gledište slično Langovom postalo je istaknutije.[7] Nedavno su se Karen Armstrong[33] i drugi autori vratili ideji evolucijske progresije počevši od animizma, koji se razvio u politeizam, koji se razvio u henoteizam, koji se razvio u monolatriju, koji se razvio u pravi monoteizam.[34]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Monotheism", Britannica, 15. izd. (1986), 8:266.
  2. ^ a b "Monotheism". Encyclopædia Britannica.
  3. ^ "monotheism". Oxford Dictionaries. Arhivirano s originala, 9. 1. 2017.
  4. ^ "Monotheism". Merriam-Webster.
  5. ^ "monotheism". Cambridge Dictionary.
  6. ^ Monotheism. Hutchinson Encyclopedia (12th edition). str. 644.
  7. ^ a b Cross, F.L.; Livingstone, E.A., eds. (1974). "Monotheism". The Oxford Dictionary of the Christian Church (2 ed.). Oxford: Oxford University Press.
  8. ^ William Wainwright (2018). "Monotheism". Stanford Encyclopedia of Philosophy. Metaphysics Research Lab, Stanford University.
  9. ^ Cross, F.L.; Livingstone, E.A., ur. (1974). "Monotheism". The Oxford Dictionary of the Christian Church (2 izd.). Oxford: Oxford University Press.
  10. ^ Encyclopædia Britannica Online, čl. "Monotheism" pristupljeno 23. 1. 2013.
  11. ^ Frank E. Eakin, Jr. The Religion and Culture of Israel (Boston: Allyn and Bacon, 1971), 70.
  12. ^ Mackintosh, Robert (1916). "Monolatry and Henotheism". Encyclopedia of Religion and Ethics. VIII. str. 810. Pristupljeno 21. 1. 2016.
  13. ^ Obeid, Anis (2006). The Druze & Their Faith in Tawhid. Syracuse University Press. str. 1. ISBN 978-0-8156-5257-1. Pristupljeno 27. 5. 2017.
  14. ^ Hayes, Christine (2012). "Understanding Biblical Monotheism". Introduction to the Bible. The Open Yale Courses Series. New Haven and London: Yale University Press. str. 15–28. ISBN 9780300181791. JSTOR j.ctt32bxpm.6.
  15. ^ References:
    • A Modern Hindu Monotheism: Indonesian Hindus as 'People of the Book'. The Journal of Hindu Studies, Oxford University Press, June McDaniel – 2013, doi:10.1093/jhs/hit030
    • Zoroastrian Studies: The Iranian Religion and Various Monographs, 1928 – Page 31, A. V. Williams Jackson – 2003
    • Global Institutions of Religion: Ancient Movers, Modern Shakers – Page 88, Katherine Marshall – 2013
    • Ethnic Groups of South Asia and the Pacific: An Encyclopedia – Page 348, James B. Minahan – 2012
    • Introduction To Sikhism – Page 15, Gobind Singh Mansukhani – 1993
    • The Popular Encyclopedia of World Religions – Page 95, Richard Wolff – 2007
    • Focus: Arrogance and Greed, America's Cancer – Page 102, Jim Gray – 2012
  16. ^ Monos, Henry George Liddell, Robert Scott, A Greek–English Lexicon, at Perseus
  17. ^ Theos, Henry George Liddell, Robert Scott, A Greek-English Lexicon, at Perseus
  18. ^ The compound μονοθεισμός is current only in Modern Greek. There is a single attestation of μονόθεον in a Byzantine hymn (Canones Junii 20.6.43; A. Acconcia Longo and G. Schirò, Analecta hymnica graeca, vol. 11 e codicibus eruta Italiae inferioris. Rome: Istituto di Studi Bizantini e Neoellenici. Università di Roma, 1978)
  19. ^ Sharma, Chandradhar (1962). "Chronological Summary of History of Indian Philosophy". Indian Philosophy: A Critical Survey. New York: Barnes & Noble. str. vi.
  20. ^ "Rig Veda: Rig-Veda, Book 10: HYMN CXC. Creation". www.sacred-texts.com.
  21. ^ a b c Gnuse, Robert Karl (1. 5. 1997). No Other Gods: Emergent Monotheism in Israel. Sheffield Academic Press. str. 225. ISBN 1-85075-657-0.
  22. ^ Homer H. Dubs, "Theism and Naturalism in Ancient Chinese Philosophy," Philosophy of East and West, Vol. 9, No. 3/4, 1959
  23. ^ Yasna, XLIV.7
  24. ^ "First and last for all Eternity, as the Father of the Good Mind, the true Creator of Truth and Lord over the actions of life." (Yasna 31.8)
  25. ^ "Vispanam Datarem", Creator of All (Yasna 44.7)
  26. ^ "Data Angheush", Creator of Life (Yasna 50.11)
  27. ^ "The Zend Avesta, Part II (SBE23): Nyâyis: I. Khôrshêd Nyâyis". www.sacred-texts.com.
  28. ^ Duchesne-Guillemin, Jacques (13. 11. 2020). "Zoroastrianism (religion)". Encyclopedia Britannica. Encyclopedia Britannica. Pristupljeno 24. 12. 2021. Though Zoroastrianism was never, even in the thinking of its founder, as insistently monotheistic as, for instance, Judaism or Islam, it does represent an original attempt at unifying under the worship of one supreme god a polytheistic religion
  29. ^ a b c Wells, Colin (2010). "How Did God Get Started?". Arion. 18.2 (Fall). ...as any student of ancient philosophy can tell you, we see the first appearance of a unitary God not in Jewish scripture, but in the thought of the Greek philosopher Plato...
  30. ^ "Ethical monotheism". britannica.com. Encyclopædia Britannica, Inc. Pristupljeno 25. 12. 2014.
  31. ^ Fischer, Paul. "Judaism and Ethical Monotheism". platophilosophy. The University of Vermont Blogs. Arhivirano s originala, 30. 7. 2017. Pristupljeno 16. 7. 2017.
  32. ^ Nikiprowetzky, V. (1975). Ethical monotheism. (2 ed., Vol. 104, str. 69-89). New York: The MIT Press Article Stable. Šablon:Jstor
  33. ^ Armstrong, Karen (1994). A History of God: The 4,000-Year Quest of Judaism, Christianity and Islam. New York City, New York: Ballantine Books. ISBN 978-0345384560.
  34. ^ Compare: Theissen, Gerd (1985). "III: Biblical Monotheism in an Evolutionary Perspective". Biblical Faith: An Evolutionary Approach. Prevod: Bowden, John. Minneapolis: Fortress Press (objavljeno 2007). str. 64. ISBN 9781451408614. Pristupljeno 13. 1. 2017. Evolutionary interpretations of the history of religion are usually understood to be an explanation of the phenomenon of religion as a result of a continuous development. The model for such development is the growth of living beings which leads to increasingly subtle differentiation and integration. Within such a framework of thought, monotheism would be interpreted as the result of a continuous development from animism, polytheism, henotheism and monolatry to belief in the one and only God. Such a development cannot be proved. Monotheism appeared suddenly, though not without being prepared for.


Religious syms.svg Nedovršeni članak Monoteizam koji govori o religiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.