Neureksofilin sisara otkriven je kao 29-kD neuronskiglikoprotein koji se u čvrstom kompleksu prečišćava sa neureksinom I-alfa (Petrenko et al., 1996). Pretražujući baze podataka o sekvencama, koristeći aminokiselinsku sekvencu neureksofilina sisara kao upit, Missler i Sudhof (1998) identificirali su ljudske EST-ove koji odgovaraju neureksofilinima-1 (NXPH1), –2 (NXPH2), –3 (NXPH3) i – 4 (NXPH4). Usporedba aminokiselinskih sekvenci neureksofilina čovjeka, pacova, miša i goveda otkrila je da neureksofilini imaju zajedničku predviđanu strukturu, koja se sastoji od pet domena: N-terminalni signalni peptid, varijabilni N-terminalni domen, visoko konzervirani centralni domen koji je N-glikoziliran, kratka vezana regija i konzervirani C-terminalni domen bogat cisteinom. Northern blot analiza različitih ljudskih tkiva otkrila je ekspresiju NXPH3 gotovo specifičnu za mozak. Zaključili su da neureksofilini tvore porodicu srodnih glikoproteina koji se proteolitski obrađuju nakon sinteze. Sugerirali su da su neureksofilini signalne molekule, koje podsjećaju na neuropeptide djelujuči vezanjem za alfa-neureksine i druge moguće receptore.[8][9]
^Missler, M., Sudhof, T. C. Neurexophilins form a conserved family of neuropeptide-like glycoproteins. J. Neurosci. 18: 3630-3638, 1998. [PubMed]: 9570794
^Petrenko, A. G., Ullrich, B., Missler, M., Krasnoperov, V., Rosahl, T. W., Sudhof, T. C. Structure and evolution of neurexophilin. J. Neurosci. 16: 4360-4369, 1996. [PubMed]: 8699246
