Okusna kvržica

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Okusne kvržice
Illu04 tongue2.jpg
Anatomska obilježja jezika. Filiformne (nitaste) papile pokrivaju veći dio leđne površine prednjih 2/3 jezika, s međusobno raspoređenim fungiformnim (gljivastim). Neposredno ispred sulcus terminalis nalazi se linija zaobljenih papila u obliku slova V, a na stražnjim dijelovima bočnih rubova jezika nalaze se lisnate (folijatne) kvržice.
Gray1018.png
Semidiagramski prikaz dijela sluznice jezika. Prikazane su dvije gljivaste papile. Na nekim filiformnim papilama epitelna produženja stoje uspravno, u jednom su raširena, a u tri su presavijena.
Detalji
LatinskiPapillae linguales
Part ofJezik
Identifikatori
Gray'sp.1132
TAA05.1.04.013
THH3.04.01.0.03006
FMA54819
Anatomska terminologija

Okusne kvržice (papile) su male, bradavicama slične strukture na gornjoj površini jezika, koje mu daju karakterističnu grubu teksturu. Na ljudskom jeziku postoje četiri tipa papila, koje imaju različitu strukturu i prema tome su klasificirane kao okrugle (ili valatne), gljivaste (fungiformne), nitaste (filiformne) i lisnate (folijatne). Sve osim nitastih papila povezane su sa okusnim pupoljkom.[1]

Struktura[uredi | uredi izvor]

Kod živih ispitanika jezične papile lakše se vide kada je jezik suh.[2] Na jeziku su prisutne četiri tipa papila:

Nitaste papile[uredi | uredi izvor]

Uvećana nitasta papila

Nitaste ili filiformne papile su najbrojnije od jezičnih čulnih kvržica.[1] To su fine, male papile u obliku konusa, koji pokrivaju veći dio dorzuma jezika. One su odgovorne za davanje jezične teksture i odgovorni su za osjet dodira. Za razliku od ostalih tipova papila, nitaste papile ne sadrže pupoljke.[1] Pokrivaju većinu prednje dvije trećine površine jezika.[2]

Izgledaju kao vrlo male, konusne ili cilindrične površinske izbočine,[2] i poredane su u redove koji leže paralelno sa sulcus terminalis. Na vrhu jezika, ovi redovi postaju poprečniji.[2]

Histološki, sastoje se od nepravilnih jezgara vezivnog tkiva sa keratinom koji sadrži epitel sa finim sekundarnim nitima.[2] Jaka keratinizacija vlakana papile, koje se javljaju naprimjer kod mačaka, daju jeziku hrapavost koja je karakteristična za ove životinje.

Ove papile imaju bjelkastu nijansu, zahvaljujući debljini i gustini epitela. Ovaj epitel pretrpio je posebnu modifikaciju, jer su ćelije postale konusne i izdužile se u guste niti koje se preklapaju poput četkica. Sadrže i niz elastičnih vlakana koja ih čine čvršćima i elastičnijima od ostalih tipova papila. Veće i duže papile ove grupe ponekad se nazivaju papillae conicae (konusne papile).

Gljivaste papile[uredi | uredi izvor]

Uvećane gljivaste papile i dijagram presjeka

Gljivaste ili fungiformne papile su izbočine u obliku palice na jeziku, uglavnom crvene boje. Nalaze se na vrhu jezika, rasute među filiformnih papila, ali uglavnom su prisutni na vrhu i bokovima jezika. Na gornjoj površini imaju okusne pupoljke koji mogu razlikovati pet okusa: slatko, kiselo, gorko, slano i umami. Imaju jezgro vezivnog tkiva. Gljivaste papile inervira sedmi kranijalni živac, tačnije preko podmandibulske ganglije, i struktura zvanih chorda tympani i genulina ganglija, uzlazeći do usamljenog jezgra u moždano stablo.

Listaste papile[uredi | uredi izvor]

Uvećani dijagram vertikalnog presjeka kroz neke lisnate papile zeca

Listaste ili folijatne papile su kratki okomiti nabori i prisutni su sa svake strane jezika.[2] Nalaze se sa bočnih strana stražnjeg dijela jezika, neposredno ispred nepčanojezičnog luka grla.[3] Postoje četiri ili pet vertikalnih nabora, a veličina i oblik su im promjenjivi. Folijatne papile pojavljuju se u nizu crvene boje, kao listasti grebeni sluznice. Prekriveni su epitelom, nemaju keratin, a mekši su i imaju mnogo ukusnih pupoljaka. Obično su dvostrano simetrične. Ponekad se čine malim i neupadljivim, a ponekad su istaknute. Budući da je njihova lokacija mjesto sa visokim rizikom za rak usne šupljine i tendencija da povremeno nateknu, mogu se pogrešno shvatiti kao tumor ili upalna bolest. Okusni pupoljci, receptori okusa, rasuti su po sluznici njihove površine. Proizvodi seroznih žlijezda ispuštaju se u nabore i čiste okusne pupoljke. Jezične tonzile nalaze se odmah iza listastih papila i, pri hiperplaziji, uzrokuju istaknutost papila.

Opšančene kvržice[uredi | uredi izvor]

Okomiti presjek opšančene papile prikazuje raspored okusnih papila i živaca

Opšančene papile (ili valatne papile) su strukture u obliku kupole na ljudskom jeziku koje se razlikuju u broju od 8 do 12. Nalaze se na površini jezika, neposredno ispred celudačnog otvora i sulcusa terminalis, čineći niz s obje strane; dva reda protežu se unatrag i medijalno, a sastaju se u srednjoj liniji.

Svaka papila sastoji se od izbočenja sluznice, širine od 1 do 2 mm, pričvršćena za dno kružne udubine sluznice; rub udubljenja uzdignut je tako da formira zid (vallum), a između njega i papile nalazi se kružni sulkus nazvan fosa (utor). Papila je oblikovana u obliku krnjeg stošca; manji kraj usmjeren je prema dolje i pričvršćen za jezik, širi dio ili osnova strše malo iznad površine jezika i načičkani su brojnim malim sekundarnim papilama, pokriveni slojevitim skvamoznim epitelom.

Kanali jezičnih pljuvačnih žlijezda, poznatiji kao Von Ebnerova žlijezda ispraznjuju serozni sekret u podnožje kružne depresije, koja djeluje poput opkopa. Pretpostavlja se da funkcija sekreta izbacuje materijale iz baze kružne depresije kako bi se osiguralo da pupoljci ukusa mogu brzo reagirati na promjenu podražaja.[4] Oblasne papile dobijaju posebne sere okusne inervaciju iz kranijalnog živca IX, glosofaringeusnog živca, iako su ispred sulkus terminalis. Ostatak prednjih dvije trećine jezika dobija okusnu inervaciju od horde timpani kranijskog živca VII, raspoređene s jezičnom granom živca V.

Funkcija[uredi | uredi izvor]

Smatra se da jezične papile, posebno nitaste, povećavaju površinu jezika i tako i površinu dodira i trenja između jezika i hrane.[2] To može povećati sposobnost jezika da manipulira bolusom hrane, a također i postavljanja hranu između zuba tokom žvakanja i gutanja.

Klinički značaj[uredi | uredi izvor]

Depapilacija[uredi | uredi izvor]

Kod nekih bolesti, može doći do depapilacije jezika, pri čemu se jezične papile izgube, ostavljajući glatko, crveno i moguće bolno područje. Primjeri uklanjanja papila uključuju geografski jezik, srednji romboidni glositis i druge tipove glositisa. Termin glositis, posebno „atrofijski glositis“, često se koristi sinonimno za depapilaciju. Tamo gdje je cijela leđna površina jezika izgubila papile, to se ponekad naziva ćelavi jezik.[3] Depapilaciju jezika mogu izazvati nutritivni nedostaci gvožđa, folne kiseline i vitamina B.[3]

Papilitis / hipertrofija[uredi | uredi izvor]

Papilitis se odnosi na upalu papila, a ponekad se termin hipertrofija koristi naizmjenično. Kod folijalnog papilitisa folijalne papile izgledaju natečene. To se može dogoditi zbog mehaničke iritacije ili kao reakcija na infekciju gornjeg respiratornog trakta.[3] Drugi izvori tvrde da se folijalni papilitis odnosi na upalu jezičnog tonzila, odnosno limfoidnog tkiva.[5]

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Termin lingvalni izveden je iz latinske riječi lingua, što znači "jezik" ili "govor", a papila je iz papilla, što znači "bradavica".

Valatni (=opšančeni) potiče od latinske riječi vallum (bedem, zid), a znači "imati uzdignutu ivicu koja okružuje udubljenje". To se odnosi na kružno uzvišenje sluznice koje okružuje opšančene papile.

Fungiformne potječe od latinskih riječi fungus (gljiva) + forma (=oblik), a znači "oblikovano poput gljive".

Folijatne potiče od latinske riječi foliatu (=lisnato), a znači "oblikovan poput lista".

Filiformne potiče od latinske riječi fīlum (=nit), a znači "oblikovan poput niti ili konca".

Ostale životinje[uredi | uredi izvor]

Listaste papile, prilično su rudimentarne strukture kod ljudi, [1] predstavljaju evolucijske tragove sličnih struktura kod mnogih drugih sisara.[2]

Dodatne slike[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c d Norton N (2007). Netter's head and neck anatomy for dentistry. illustrations by Netter FH. Philadelphia, Pa.: Saunders Elsevier. str. 402. ISBN 978-1929007882.
  2. ^ a b c d e f g h Susan Standring (editor in chief)] (2008). "Chapter 33: Neck and upper aerodigestive tract". Gray's anatomy : the anatomical basis of clinical practice (40th izd.). [Edinburgh]: Churchill Livingstone/Elsevier. ISBN 978-0443066849.
  3. ^ a b c d Scully C (2013). Oral and maxillofacial medicine : the basis of diagnosis and treatment (3rd izd.). Edinburgh: Churchill Livingstone. str. 401, 402. ISBN 9780702049484.
  4. ^ Ross, H R; Pawlina, W (2011). Histology: A text and atlas. Baltimore, MD.: Lippincott, Williams, and Wilkins. ISBN 978-0-7817-7200-6.
  5. ^ Rajendran A; Sundaram S (10 February 2014). Shafer's Textbook of Oral Pathology (7th izd.). Elsevier Health Sciences APAC. str. 34. ISBN 978-81-312-3800-4.