Orah (plod)

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Orašasti plod)
Idi na: navigacija, traži
Kesten je i u botaničkom i kulinarskom smislu orašasti plod.

Orašasti plod je plod sastavljen iz tvrde ljuske i sjemenke, koja je uglavnom jestiva za čovjeka. Ipak, u općem smislu, veliki broj sušenih sjemenki se također nazivaju orasi, ali u botaničkom aspektu postoji i dodatni uslov da bi se oni ubrajali u orašaste plodove, između ostalih i da se ljuska ne otvara kako bi ispustila sjeme. U mnogim jezicima, prevođenje riječi orah često zahtijeva parafraziranje, jer je u tim jezicima ona općenita ili višeznačna.

Većina sjemenki iz plodova voća prirodno se oslobađa iz ljuske, za razliku od orašastih plodova poput lješnjaka, kestena i žira, koji imaju vrlo tvrde stijenke ljuske a sjemenke nastaju iz spojenih jajnika. Općenito i prvobitno korištenje pojma orah je manje ograničavajuće, te su mnogi orašasti plodovi, kao što su brazilski orah (Bertholletia excelsa), pekan (Carya illinoinensis), badem (Prunus dulcis), pistacija (Pistacia vera) te obični orasi (Juglans spp.),[1] nisu orašasti u botaničkom smislu. Uobičajena upotreba pojma često se odnosi na jestivo jezgro takvih plodova u čvrstoj ljusci.[2]

Botanička definicija[uredi | uredi izvor]

Orah, lijevo i njegovo sjeme desno, nakon što su odvojeni iz svog perikarpa.
Sjemenke korejskog bora, neoljuštene i ljuska, gore; oljuštene, ispod

Pod pojmom orah u botanici se podrazumjeva jednostavni suhi plod koji sadrži jednu (vrlo rijetko dvije) sjemenke, pri čemu zid jajnika tokom sazrijevanja postaje vrlo čvrst i tvrd, dok sjemenka ostaje nepričvršćena ili slobodna unutar zida jajnika. Većina orašastih plodova raste iz tučaka sa inferiornim jajnikom i sve su nepucajući (tj. ne otvaraju se nakon sazrijevanja). Prave orašaste plodove, naprimjer, proizvode i neke biljne porodice iz reda Fagales.

Red Fagales (sve vrste ne proizvode prave orašaste plodove)

Malehni orašasti plod se ponekad naziva i oraščić. U botanici, taj pojam se konkretno odnosi na pirenu, odnosno sjemenku koja je prekrivena kamenastim slojem, kao što je jezgra koštunjičavog voća. Orasi i općenito vrste iz porodice oraha (Juglandaceae) imaju plodove koje je vrlo teško klasificirati. Oni se smatraju pravim orašastim plodovima po nekim definicijama, a u nekim izvorima se navode kao koštunjičavi orasi. "Trima" je specijalizirani naziv za plodove biljaka iz ove porodice.

Kulinarska definicija i upotreba[uredi | uredi izvor]

Pojam orašastog ploda u kuhinjama je daleko manje restriktivna kategorija od istog pojma u botanici, a taj pojam se primjenjuje za mnoge sjemenke koje se botanički ne smatraju orahom. Bilo koja velika, masna jezgra unutar ljuske a koja se koristi za jelo obično se naziva orašasti plod.

Orasi su važni izvori hranjivih sastojaka za ljude i divlje životinje. Pošto takvi plodovi pretežno imaju visoki udio masnoća, vrlo su cijenjeni kao hrana i izvor energije. Veliki broj sjemenki upotrebljivih za ljudsku ishranu mogu se jesti sirove, kuhane ili pržene, kao i cijeđene zbog ulja koje se koristi za kuhanje i kozmetiku. Orašasti plodovi su važan izvor hrane i za divlje životinje. Ovo posebno dolazi do izražaja u umjerenim klimatskim zonama gdje neke životinje poput vjeverica ili sojki skladište žireve i druge orašaste plodove tokom jeseni kako bi ih sačuvali za prehranu tokom zimskih i proljetnih mjeseci. Orašasti plodovi, bilo da su pravi ili ne u botaničkom smislu, spadaju među najčešće alergene namirnice.[3]

Neko voće i sjemenke koje ne zadovoljavaju botaničku definiciju orašastog ploda su orasi u kulinarskom smislu:

  • Bademi su jestivo sjeme koštunjičavog voća — kožnato "meso" se uklanja pri branju.
  • Brazilski orah je sjeme iz čahure.
  • Kukui (Aleurites moluccanus, korišten za ulje) je sjemenka.
  • Indijski orah je sjeme[4] zbirnog ploda.
  • Čileanski lješnjak (Gevuina avellana)
  • Makadamija je kremasta bijela jezgra folikulskog (mješak) tipa voća.
  • Malabarski kesten (Pachira aquatica)
  • Pekan je sjemenka koštunjičavog voća
  • Mongongo (Schinziophyton rautanenii)
  • Kikiriki je sjemenka leguminoznog tipa voća (iz porodice Fabaceae)
  • Koštice bora je sjeme nekoliko vrsta bora (zimzelenog drveća Pinophyta)
  • Pistacija je djelimično oljuštena sjemenka tanko okoštene koštunjice
  • Orah (Juglans spp.) je sjemenka koštunjičavog voća
  • Cordeauxia edulis je sjemenka jednog pustinjskog grma

Hranjivost[uredi | uredi izvor]

Orašasti plodovi su izvor energije i hranjivih sastojka za novu biljku. Oni sadrže relativno velike količine kalorija, esencijalnih nezasićenih i mononezasićenih masnoća uključujući linolnu i linoleinsku kiselinu, vitamine i esencijalne aminokiseline. Mnogi od njih su i dobri izvori vitamina E i B2, folata, vlakana i esencijalnih minerala poput magnezija, fosfora, kalija, bakra i selena.[5] Orasi su najzdraviji u svojoj sirovoj, neprženoj formi,[6] jer se do 15% masnoća uništi tokom procesa prženja. Neprženi orasi imaju dvostruko više antioksidansa od drugog orašastog voća ili sjemenki.[6] Međutim, određeni izvori se ne slažu u mišljenju da li povećani unos dijetalnih antioksidansa pomaže ili šteti organizmu.[7][8]

Ova tabela prikazuje postotak različitih hranjivih sastojaka kod četiri nepržene vrste sjemenki.

Naziv Protein Ukupno masti Zasićene masti Polinezasićene masti Mononezasićene masti Ugljikohidrati
Bademi 21,26 50,64 3,881 12,214 32,155 28,1
Orasi 15,23 65,21 6,126 47,174 8,933 19,56
Kikiriki 23,68 49,66 6,893 15,694 24,64 26,66
Pistacije 20,61 44,44 5,44 13,455 23,319 34,95

Koristi[uredi | uredi izvor]

Osobe koje redovno konzumiraju orašaste plodove imaju manju vjerovatnoću da će se kod njih razviti srčane bolesti (CHD).[9] Orasi su prvi put povezivani sa zaštitom od srčanih bolesti u studiji iz 1993. godine.[10] Konzumacija različitih orašastih plodova, poput badema i oraha može smanjiti koncentraciju serumskog lipoproteina niske gustoće (LDL). Iako orašasti plodovi sadrže različite supstance, smatra se da svi oni imaju kardiozaštitne efekte, a njihov profil omega-3 masnih kiselina je, u najmanju ruku, djelimično odgovoran za hipolipidemijski odgovor.[11] Orasi također imaju i veoma nizak glihemijski indeks (GI)[12] zbog velikog sadržaja njihovih veoma nezasićenih masti i bjelančevina te relativno niskog sadržaja ugljikohidrata.[13] Iz tih razloga, dijetetičari često preporučuju da orašasti plodovi trebaju biti uključeni u prehranu bolesnika sa otpornošću na inzulin kao što je dijabetes tipa 2.[14] Jedna studija je pokazala da osobe koje jedu orašaste plodove žive dvije do tri godine duže od onih koji ih ne jedu.[15] Međutim, to može biti i zato što osobe koje jedu orašaste plodove imaju manju tendenciju da jedu brzu ili nezdravu hranu.[16]

Historijska upotreba[uredi | uredi izvor]

Mnogi orašasti plodovi, kao što su žirevi, pistacije, vodeni kesteni, divlji badem i slično, su bili vrlo značajan dio ljudske ishrane već preko 780 hiljada godina. Prahistorijski ljudi razvili su široki raspon alata za otvaranje (razbijanje) orašastih plodova tokom perioda pleistocena.[17] Aesculus californica (poznat kao kalifornijski konjski kesten) koristilo je američko domorodačko stanovništvo u današnjoj Kaliforniji tokom suše i gladi, nakon što su iscijedili otrovne sastojke iz njegovog ploda.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Alasalvar Cesarettin; Shahidi Fereidoon. Tree Nuts: Composition, Phytochemicals, and Health Effects (Nutraceutical Science and Technology). CRC. str. 143. ISBN 978-0-8493-3735-2. 
  2. ^ Black Michael H.; Halmer Peter (2006). The encyclopedia of seeds: science, technology and uses. Wallingford, UK: CABI. str. 228. ISBN 978-0-85199-723-0. 
  3. ^ "Common Food Allergens". Food Allergy & Anaphylaxis Network. Pristupljeno 24. 6. 2007. 
  4. ^ Lina Sequeira. Certificate Biology 3. East African Publishers. str. 130–. ISBN 978-9966-25-331-6. Pristupljeno 29. 7. 2010. 
  5. ^ Kris-Etherton PM, Yu-Poth S, Sabaté J, Ratcliffe HE, Zhao G, Etherton TD (1999). "Nuts and their bioactive constituents: effects on serum lipids and other factors that affect disease risk". Am J Clin Nutr 70 (3 Suppl): 504S–511S. PMID 10479223. 
  6. ^ a b "Walnuts are the healthiest nut, say scientists". BBC News. 27. 3. 2011. Pristupljeno 28. 3. 2011. 
  7. ^ Baillie, J.K.; Thompson, A.A.R.; Irving, J.B.; Bates, M.G.D.; Sutherland, A.I.; MacNee, W.; Maxwell, S.R.J.; Webb, D.J. (2009). "Oral antioxidant supplementation does not prevent acute mountain sickness: double blind, randomized placebo-controlled trial". QJM 102 (5): 341–8. doi:10.1093/qjmed/hcp026. PMID 19273551. 
  8. ^ Bjelakovic G; Nikolova, D; Gluud, LL; Simonetti, RG; Gluud, C (2007). "Mortality in randomized trials of antioxidant supplements for primary and secondary prevention: systematic review and meta-analysis". JAMA 297 (8): 842–57. doi:10.1001/jama.297.8.842. PMID 17327526. 
  9. ^ Kelly JH, Sabaté J (2006). "Nuts and coronary heart disease: an epidemiological perspective". Br J Nutr 96: S61–S67. doi:10.1017/BJN20061865. PMID 17125535. 
  10. ^ Sabaté J, Fraser GE, Burke K, Knutsen SF, Bennett H, Linsted KD (1993). "Effects of walnuts on serum lipid levels and blood pressure in normal men". Engl J Med 328 (9): 603–607. doi:10.1056/NEJM199303043280902. 
  11. ^ Rajaram S, Hasso Haddad E, Mejia A, Sabaté J (2009) Walnuts and fatty fish influence different serum lipid fractions in normal to mildly hyperlipidemic individuals: a randomized controlled study. Am J Clin Nutr 2009, 89, 1657S-1663S.
  12. ^ David Mendosa (2002). "Revised International Table of Glycemic Index (GI) and Glycemic Load (GL) Values". Pristupljeno 23. 11. 2007. 
  13. ^ Almonds, pristupljeno 31. januara 2016.
  14. ^ Josse AR, Kendall CWC, Augustin LSA, Ellis PR, Jenkins DJA (2007). "Almonds and postprandial glycemia — a dose response study". Metabolism 56 (3): 400–404. doi:10.1016/j.metabol.2006.10.024. PMID 17292730. 
  15. ^ Fraser GE, Shavlik DJ (2001). "Ten years of life: Is it a matter of choice?". Arch Int Med 161 (13): 1645–1652. doi:10.1001/archinte.161.13.1645. PMID 11434797. 
  16. ^ "ABC News: The Places Where People Live Longest". pristupljeno 31. januara 2016.
  17. ^ "Remains of seven types of edible nuts and nutcrackers found at 780,000-year-old archaeological site". Scienceblog.com. 1. 2. 2002. Pristupljeno 13. 9. 2010. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]