Polygonaceae

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Polygoniacae
(Porodoca troskota)
Šest ugroženih vrsta[1].(Vidi IUCN-ov crveni popis kratica)
Persicaria maculosa
Sistematika
Carstvo Plantae
Divizija Magnoliophyta
Razred Magnoliopsida
Red Caryophyllales
Porodica Polygonaceae
Juss.
Rodovi
Vidi tekst

Polygonaceae je porodica cvjetnica poznata pod zajedničkim imenom kao porodica troskota ili pametnih trava (u Sjedinjenim Državama, porodica heljde). ime je utemeljeno na tipskom rodu Polygonum, koje je prvi koristio Antoine Laurent de Jussieu 1789. godine u svojoj knjizi Genera Plantarum.[2] Naziv se može dovesti u vezu sa mnogo zadebljalih čvorova na stabljici i grčog sufiksa gony, što tekođer znači koljeno ili zglob. Alternativno, može imati različito tumačenje, jer može značiti i „mnogo sjemenki“.[3]

Poligonaceae obuhvataju oko 1200 vrsta[4] u oko 48 rodova.[5] Najveći rodovi su Eriogonum (240 vrsta), Rumex (200 ), Coccoloba (120 ), Persicaria (100) i Calligonum (80 vrsta).[6][7] Porodica je prisutna širom svijeta, ali većina je raznolikosti je u sjevernoj umjerenoj zoni. Nekoliko vrsta se uzgajaju kao ukrasne.[8] Nekoliko vrsta roda Triplaris koriste se kao drvo.[4] Plodovi morskog grožđa (Coccoloba uvifera) se jedu, a na Floridi se od njega izrađuje konzervirani žele i prodaje komercijalno.[9] Sjeme dviju vrsta roda Fagopyrum, poznatih kao heljda, daje zrnevlje za brašno (njegovo tamno brašno poznato je kao blé noir – crna pšenica u Francuskoj). Peteljčice rabarbara (Rheum rabarbarum i hibridi) su prehrambena namirnica. Listovi obične kislice (Rumex acetosa) jedu se u salatama ili kao lisnato povrće.[10] Polygonaceae uključuju i neke od najupornijih poljoprivrednih korova, uključujući vrste rodova Persicaria, Rumex i Polygonum.[4]

Taksonomija[uredi | uredi izvor]

Polygonaceae su vrlo dobro definirane i dugo su univerzalno prepoznate. U sistemu APG III, porodica je smještena u red Caryophyllales.[11] Unutar reda nalazi se izvan velikog kladusa poznatog kao jezgarne Caryophyllales.[12] Ona je sestrinski takson porodici Plumbaginaceae, na koje morfološki ne liči.[13]

Posljednju sveobuhvatnu reviziju porodice objavio je 1993. John Brandbyge, kao dio projekta „Porodice i rodovi vaskularnih biljaka“ (The Families and Genera of Vascular Plants]].[7] Brandbyge je slijedio popise ranijih sistema klasifikacija biljaka u podjeli Polygonaceae na dvije potporodice: Eriogonoideae i Polygonoideae. Od 1993. godine opsezi ove dvije potporodice su izmenjeni u svjetlu filogenetskih studija sekvenci DNK.[14] Rodovi koji su srodni sa Coccoloba i Triplaris, premješteni su iz potporodice Polygonoideae u Eriogonoideae. Rod Symmeria ne pripada ni jednoj od ovih potporodica jer je sestrinski sa ostatkom porodice.[15] Rod Afrobrunnichia može postati nova potporodica.[16]

U 1993., Brandbyge dao opis 43 roda Polygonaceae.[7] Od tada je podignut rang još nekoliko rodova, a neki su izdvojeni iz Brunnichia, Eriogonum i Persicaria dobili su generički status u glavnim radovima.[6][15][17] Nađeno je da neki rodovi nisu monofiletni i njihove granice su revidirane. Oni uključuju Ruprechtia, Eriogonum, Chorizanthe, Persicaria, Aconogonon, Polygonum, Fallopia i Muehlenbeckia.

Opis[uredi | uredi izvor]

Većina Polygonaceae su višegodišnje zeljaste biljke sa zadebljalim čvorovima, ali postoje i stablašice, grmovi i loze. Listovi su jednostavni i naizmjenično raspoređeni na stabljikama. Svaki list ima svojstven par spojenih stipula poznatih kao ohrea. One vrste koje na koljencima nemaju ohreu mogu se identificirati po involukralnim braktejama na cvjetnim glavama. Cvjetovi su obično dvospolni, mali i aktinomorfni, s perijantom od tri do šest čašičnih listića. Nakon cvatnje]], često zadebljaju i povećavaju oko ploda. Cvjetovi nemaju krunicu, a kod nekih su školjke latice i šarene. Andrecij se sastoji od tri do osam prašnika, koji su obično slobodni ili spojeni u podnožju. jajnik sastoji se od tri ujedinjena plodna lista koji tvore jednu lokulu, sa samo jednom ovulom. Jajnik je nadrastao (gornji), sa baznom ili slobodnim centralnim placentacijom. Ginecij završava se u 1 do 3 vrata, od kojih svaki završava jedinstvenom stigmom.[18][19][20]

Rodovi[uredi | uredi izvor]

U martu 2019, platforma Plants of the World Online prihvatala je 56 rodova:[21]

Bivši rodovi[uredi | uredi izvor]

Filogenija[uredi | uredi izvor]

Slijedeće filogenetsko stablo zasnovano je na dva naučna članka iz molekularne filogenetike Polygonaceae.[14][15]

Polygonaceae

Symmeria

Afrobrunnichia

  Eriogonoideae  

Brunnichia

Antigonon

Neomillspaughia

Coccoloba

Podopterus

Leptogonum

Ruprechtia

Triplaris

Gymnopodium

Gilmania

Pterostegia

Eriogonum

Chorizanthe

  Polygonoideae  

Persicaria

Bistorta

Rubrivena

Aconogonon

Koenigia

Fagopyrum (uključujući Parapteropyrum)

Calligonum

Pteropyrum

Pteroxygonum

Oxyria

Rheum

Rumex (uključujući Emex)

Knorringia

Atraphaxis

Polygonella

Polygonum

Reynoutria

Fallopia

Muehlenbeckia

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Polygonaceae (knotweed)
  2. ^ Antoine Laurent de Jussieu. 1789. Genera plantarum: secundum ordines naturales disposita, juxta methodum in Horto regio parisiensi exaratam. page 82. Herrisant and Barrois: Paris, France. (see External links below)
  3. ^ Costea, Mihai; Tardif, François J. & Hinds, Harold R. "Polygonum". u Flora of North America Editorial Committee (ured.). Flora of North America (online). eFloras.org. Pristupljeno 10. 5. 2019.
  4. ^ a b c David J. Mabberley. 2008. Mabberley's Plant-Book third edition (2008). Cambridge University Press: UK. ISBN 978-0-521-82071-4
  5. ^ Christenhusz, M. J. M.; Byng, J. W. (2016). "The number of known plants species in the world and its annual increase". Phytotaxa. Magnolia Press. 261 (3): 201–217. doi:10.11646/phytotaxa.261.3.1.
  6. ^ a b Craig C. Freeman and James L. Reveal. 2005. "Polygonaceae" pages 216-601. In: Flora of North America Editorial Committee (editors). Flora of North America vol. 5. Oxford University Press: New York, NY, USA. ISBN 978-0-19-522211-1
  7. ^ a b c John Brandbyge. 1993. "Polygonaceae". pages 531-544. In: Klaus Kubitzki (editor); Jens G. Rohwer, and Volker Bittrich (volume editors). The Families and Genera of Vascular Plants volume II. Springer-Verlag: Berlin; Heidelberg, Germany ISBN 978-3-540-55509-4 (Berlin) ISBN 978-0-387-55509-6 (New York)
  8. ^ Anthony Huxley, Mark Griffiths, and Margot Levy (1992). The New Royal Horticultural Society Dictionary of Gardening. The Macmillan Press,Limited: London. The Stockton Press: New York. ISBN 978-0-333-47494-5 (set).
  9. ^ George W. Staples and Derral R. Herbst "A Tropical Garden Flora" Bishop Museum Press: Honolulu, Hawaii, USA. (2005)
  10. ^ Vernon H. Heywood, Richard K. Brummitt, Ole Seberg, and Alastair Culham. Flowering Plant Families of the World. Firefly Books: Ontario, Canada. (2007). ISBN 978-1-55407-206-4.
  11. ^ Angiosperm Phylogeny Group (2009), "An update of the Angiosperm Phylogeny Group classification for the orders and families of flowering plants: APG III", Botanical Journal of the Linnean Society, 161 (2): 105–121, doi:10.1111/j.1095-8339.2009.00996.x, arhivirano s originala, 25. 5. 2017, pristupljeno 10. 12. 2010
  12. ^ Brockington, Samuel F.; Alexandre, Roolse; Ramdial, Jeremy; Moore, Michael J.; Crawley, Sunny; Dhingra, Amit; Hilu, Khidir; Soltis, Douglas E.; Soltis, Pamela S. (2009). "Phylogeny of the Caryophyllales sensu lato: Revisiting hypotheses on pollination biology and perianth differentiation in the core Caryophyllales" (PDF). International Journal of Plant Sciences. 170 (5): 627–643. doi:10.1086/597785. hdl:10919/49132.
  13. ^ Peter F. Stevens. 2001 onwards. Angiosperm Phylogeny Website At: Missouri Botanical Garden Website. (see External links below).
  14. ^ a b Sanchez, Adriana; Schuster, Tanja M.; Kron, Kathleen A. (2009). "A large-scale phylogeny of Polygonaceae based on molecular data". International Journal of Plant Sciences. 170 (8): 1044–1055. doi:10.1086/605121.
  15. ^ a b c Burke, Janelle M.; Sanchez, Adriana; Kron, Kathleen; Luckow, Melissa (2010). "Placing the woody tropical genera of Polygonaceae: A hypothesis of character evolution and phylogeny". American Journal of Botany. 97 (8): 1377–1390. doi:10.3732/ajb.1000022. PMID 21616890.
  16. ^ Sanchez, Adriana; Kron, Kathleen A. (2009). "Phylogenetic relationships of Afrobrunnichia Hutch. & Dalziel (Polygonaceae) based on three chloroplast genes and ITS". Taxon. 58 (3): 781–792. doi:10.1002/tax.583008.
  17. ^ Anjen Li, Bojian Bao, Alisa E. Grabovskaya-Borodina, Suk-pyo Hong, John McNeill, Sergei L. Mosyakin, Hideaki Ohba, and Chong-wook Park. 2003. "Polygonaceae" pages 277-350. In: Zhengyi Wu, Peter H. Raven, and Deyuan Hong (editors). Flora of China volume 5. Science Press: Beijing, China; Missouri Botanical Garden Press: St. Louis, Missouri, USA.
  18. ^ Samuel B. Jones and Arlene E. Luchsinger. 1979. Plant systematics. McGraw-Hill series in organismic biology. New York: McGraw-Hill. Page 254. ISBN 0-07-032795-5
  19. ^ Walter S. Judd, Christopher S. Campbell, Elizabeth A. Kellogg, Peter F. Stevens, and Michael J. Donoghue. 2008. Plant Systematics: A Phylogenetic Approach, Third Edition. Sinauer Associates: Sunderland, MA, USA. ISBN 978-0-87893-407-2
  20. ^ Armen L. Takhtajan (Takhtadzhian). Flowering Plants second edition (2009), pages 155-156. Springer Science+Business Media. ISBN 978-1-4020-9608-2. (see External links below)
  21. ^ "Polygonaceae Juss". Plants of the World Online. Royal Botanic Gardens, Kew. Pristupljeno 1. 3. 2019.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]