Idi na sadržaj

Čašica (botanika)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Dijagram dijela zrelog cvijeta
U ovom primjeru, ocvijeće (periant) podijeljeno je na čašicu (lapove ili čašične listiće) i krunicu (latice)
Tetramerni cvijet Ludwigia octovalvis sa čašicom i krunicom
Nakon cvjetanja, čašični listići (lapovi) Hibiscus sabdariffa šire se u jestivi dodatni plod.
Kod mnogih cvjetova u porodici Fabaceae, čašična cijev je obložena čašičnim listovima

Cvijetna čašica (lat. sepalum, od sep-, prema grčkom skepē = oviti, omotati i -alum od latinskog petalum, "petal", pod uticajem francuske riječi pétale - "petal")[1][2] je dio cvijeta angiospermi (cvjetnica). Obično zeleni čašični listići tipski funkcioniraju u zaštiti unutrašnjih dijelova cvijeta u pupoljku, a često, nakon cvjetanja, podržavaju krunične listiće (latice).[3] Svi čašični lisići ili lapovi zovu se čašica ili kaliks (grč. κάλυξ - kalyx = pupoljak).[4]

Nakon cvjetanja, većina biljaka nema više koristi u čašice koja ostaje kao greben ožiljka ili postaje zakržljala. Neke biljke zadržavaju trnasti kaliks, osušen ili živ, kao zaštitu za plod ili sjemenke. Primjeri uključuju vrste roda Acaena, neka od Solanaceae (naprimjer Tomatillo, Physalis philadelphica ) i plivajuću vodenu biljku Trapa natans. U nekih vrsta čašica ne samo da i dalje postoji nakon cvjetanja, već, umjesto odumiranja, počinje aktivno rasti sve dok se ne formira mjehur poput obloge oko ploda. Ovo je efikasna zaštita protiv nekih vrsta ptica i insekata, naprimjer kod hibiskusa Hibiscus trionum i kapastog ogrozda.[5][6]

Morfološki, i čašica i krunica su preobrazbe listova. Čašica (čašični listovi) krunica (latice) su vanjski sterilni cvjetni omotači, koji zajedno čine ocvijeće ili periant.[7]

Broj čašičnih listova u cvijetu je njihova brojnost ili meroznost. To je indikativni pokazatelj za klasifikaciju biljaka. Meroznost cvijeta eudikotiledona je obično četiri ili pet, a kod monokotiledona ili palaeodikotiledona tri ili više od tri.

Razvoj i oblik lapova značajno varira među cvjetnicama.[8] Oni mogu biti slobodni (polisepalni) ili spojeni zajedno (gamosepalni). Često su znatno smanjeni, kao što su u obliku ili vage, zubi ili grebenova. Takve strukture najčešće ističu se ispod plodova, zrelih i/ili opalih.

Primjeri cvjetova s veoma smanjenim periantom susreće se kod trava.

U nekim cvjetovima, lapovi su spojeni prema bazi, formirajući čašičnu cijev (kao u porodicama Lythraceae[9] i Fabaceae). Kod ostalih cvjetova (Rosaceae, Myrtaceae), hipantij uključuje bazu lapova, latica i dodirne dijelove prašnika.

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

References

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Oxford dictionary". Arhivirano s originala, 22. 5. 2013. Pristupljeno 22. 1. 2017.
  2. ^ "Collins dictionary".
  3. ^ Beentje, Henk (2010). The Kew Plant Glossary. Richmond, Surrey: Royal Botanic Gardens, Kew. ISBN 978-1-84246-422-9.CS1 održavanje: ref=harv (link)
  4. ^ Tucker, T. G. (1931). A Concise Etymological Dictionary of Latin. Halle (Saale): Max Niemeyer Verlag.
  5. ^ Simpson, Michael G. (2011). Plant Systematics. Academic Press. ISBN 0-08-051404-9. Pristupljeno 12. 2. 2014.CS1 održavanje: ref=harv (link)
  6. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  7. ^ Davis, P.H.; Cullen, J. (1979). The identification of flowering plant families, including a key to those native and cultivated in north temperate regions. Cambridge: Cambridge University Press. str. 106. ISBN 0-521-29359-6.
  8. ^ Sattler, R. 1973. Organogenesis of Flowers. A Photographic Text-Atlas. University of Toronto Press. ISBN 0-8020-1864-5.
  9. ^ Carr, Gerald. "Lythraceae". University of Hawaii. Arhivirano s originala, 5. 12. 2008. Pristupljeno 20. 12. 2008.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]