Razlika između izmjena na stranici "Britansko mandatno područje u Mezopotamiji"

Idi na navigaciju Idi na pretragu
nema sažetka izmjene
 
== Naftna koncesija ==
Prije raspada [[Osmanlijsko carstvo|Osmanlijskog carstva]], [[Koncesija|koncesiju]] za korištenje [[Nafta|naftnih]] polja u [[vilajet]]u [[Vilajet Mosul|Mosul]] imala je od strane Britanaca kontrolirana, turska naftna kompanija [[Turkish Petroleum Company]] (TPC). Nakon [[Sporazum Sykes-Picot|Sporazuma Sykes-Picot]] 1916. godine, područje je potpalo pod francusku upravu. [[Sporazum Long-Berenger|Sporazumom Long-Berenger]] iz 1919. [[Francuska]] se povukla iz tog područja, a za uzvrat je dobila 25nbsp;% učešća u kompaniji TPC. Novi pregovori o koncesiji između britanske i iračke strane počeli su 1923. godine. Prepreka u pregovorima je bio zahtjev [[Irak]]a o 20-procentnom udjelu u naftnoj kompaniji, isto toliko koliko je bio turski udjel, a utvrđen po odredbama [[Sporazum u San Remu|Sporazuma u San Remu]]. Na kraju pregovora irački su trgovci, uprkos protivljenju nacionalističkih krugova, pristali na nastavak koncesije. Zbog težnji Turske za područje Mosula, očekivana je odluka [[Društvo naroda|Društva naroda]], jer je bilo jasno da naftom bogato područje bez britanske pomoći, neće ostati u Iraku. U martu 1925. godine dogovorena je koncesija na 75 godina, bez prava Iraka, koju je dobila TPC (danas [[IPC]]).
 
== Zadnje godine ==
Potpisivanjem [[Britansko-irački sporazum|Britansko-iračkog sporazuma]] i rješenjem [[Mosulsko pitanje|Mosulskog pitanja]], iračka je politika dobila na novoj dinamici. Porastom standarda i promjenom socijalnih struktura, stvarala se nova klasa sastavljena od sunitskih i šiitskih zemljoposjednikam koji su konkurisali gradskim strukturama, oficirima i novoj birokraciji, stvorenoj od iračke uprave. Kako su te strukture bile postavljene od strane Britanaca ili u slučaju armije, sastavljene od bivših osmanlijskih oficira, sukob tih dviju klasa bio je neizbježan, a vladi u Bagdadu je nedostajao legitimitet većine, pogotovo zbog nedostatka demokratske tradicije u Iraku. Uprkos donošenju Ustava, biranju skupštine, iračka politika je bila raspodjeljena između grupacija i članova važnijih klanova. Nedostatak širih političkih institucija, kao i jačanje nacionalističkih struktura, spriječile su dalji demokratski razvoj.
 
[[Britansko-irački sporazum]] iz 1930. godine predvidio je usku suradnju dviju zemalja u svim pitanjima vanjske politike, te vojnu pomoć u slučaju rata. Irak je garantirao Britancima korištenje vojnih baza u blizini [[Basra|Basre]] i kod [[Al Habanijah|Al Habanijaha]], te pravo na prolaz vojnih trupa. Sporazum je potpisan na rok od 25 godina i stupio je na snagu prijemom [[Kraljevina Irak|Kraljevine Iraka]] u [[Društvo naroda]] 3. oktobra 1932.
 
==Nezavisnost==

Navigacija