Sancta Crux

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Sancta Crux
200px}}
Naslovnica godišnjaka iz 1986. godine s grbom opatije Heiligenkreuz na naslovnici
Glavni urednikMoses Hamm OCist
Učestalost izdavanjajednom godišnje
Izdavačopatija Heiligenkreuz
Prvo izdanje1926.
ZemljaAustrija
Jeziknjemački jezik
Veb-sajtWeb stranice izdavača

Sancta Crux – Časopis opatije Heiligenkreuz (njemački: Sancta Crux – Zeitschrift des Stiftes Heiligenkreuz) jest godišnjak opatije Heiligenkreuz, čiji je prvi primjerak objavljen 1926. godine.

Historija[uredi | uredi izvor]

Izdavanje časopisa Sancta Crux pokrenuli su 1926. godine mladi redovnici-cisterciti opatije Heiligenkreuz. U početku su godišnje izlazila četiri izdanja od osamnaest stranica: otac Karl Braunstorfer je bio odgovoran za uređivanje, a za štampanje časopisa brinuo je juniorat samostana Heiligenkreuz. Teme pojedinih članaka bile su uglavnom o životu u samostanu, članci o historiji opatije Heiligenkreuz, vijesti iz crkvenih redova, vjerska hagiografija i pjesme, poneke slike ili fotografije uz opis nekih zanimljivih iskustava, a ponekad i neka zagonetka. U prvim izdanjima prilozi su uglavnom bili namijenjeni mladima i školarcima. Vremenom je sve više dolazila do izražaja ozbiljnost saradnika koji su se bavili sadržajem različitih tema i njihovim grafičkim dizajnom, kao što je dizajn korica iz 1929. godine sa prikazom Davidove zvijezde iznad Kristovog monograma kao uzorka na krovu samostanske crkve. Davidova zvijezda se također pojavljuje i u kasnijim izdanjima, posljednji put 1933. godine.

Primjerci godišnjaka koji su objavljeni od 1926. do 1933. nalaze se u arhivi i biblioteci opatije Heiligenkreuz i nikada nisu bili u javnoj prodaji: ova izdanja sadrže vrijedne podatke o mnogim događajima u samostanu, Bečkoj nadbiskupiji i cistercitskom redu. Osim toga, ove publikacije svjedoče o izraženom interesu samostanske omladine za redovništvo, pobožnost i štovanje Svetog Krsta u međuratnom periodu, a sve uz veliki trud i zasluge tadašnjeg opata Gregora Pöcka i učitelja novaka oca Karla Braunstorfera.[1]

Tokom i u godinama neposredno nakon Drugoga svjetskoga rata, od 1939. do 1949. godine, časopis Sancta Crux nije objavljivan. Nakon što su 1949. godine cisterciti opatije Heiligenkreuz nastavili s njegovim izdavanjem,[2][3] časopis je nešto drugačije profilisan, a otac Karl Braunstorfer − prvi urednik časopisa − postao je opat opatije Heiligenkreuz. Opat Braunstorfer je imao na umu tri čitateljske grupe, kojima je nastojao ponuditi i omogućiti dugoročnu pretplatu na časopis: priče iz života redovnika trebale su religiozno ohrabriti i formirati mlađu konventualsku braću u skladu s idealima cistercitskog reda, a izvještaji o događajima u susjednim župama pod upravom opatije Heiligenkreuz trebali su poticati saradnju i zajedništvo redovnika-svećenika (paroha) sa braćom konventualcima. Osim toga, časopis je bio namijenjen molitvenoj zajednici "Prijatelji Svetog krsta" kao izvor stalne duhovne inspiracije. Sve tri grupe su bile veoma zainteresovane za članke o historiji opatije Heiligenkreuz, koji su bili posebno važan deo sadržaja i tema časopisa.

Prilozi i pisana svjedočanstava mnogih vrlo značajnih autora i teologa čine časopis Sancta Crux jednom od najvrednijih publikacija o historiji i značaju opatije Heiligenkreuz.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Richter, Werner: Historia sanctae crucis. Beiträge zur Geschichte von Heiligenkreuz im Wienerwald 1133–2008, Heiligenkreuz: Be&Be, 2011., str. 121. (de) ISBN 978-3-902694-12-6
  2. ^ Ordensgemeinschaften.at − Zisterzienserstift Heiligenkreuz: Publikationen der Ordensgemeinschaft. Pristupljeno 8. februara 2022. (de)
  3. ^ WorldCatSancta Crux. Zeitschrift des Stiftes Heiligenkreuz. Pristupljeno 8. februara 2022. (de)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]