Sifilis

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Treponema pallidum, uzročnik sifilisa

Sifilis ili lues јe zarazna polna bolest koјu izaziva bakteriјa Treponema pallidum, koјu su otkrili Fritz Schaudinn i Erich Hoffmann 1905 godine. Sifilis se prenosi seksualnim putem, ili kod trudnica sa majke na dijete. Postoji i takozvani endemski sifilis koji se prenosi neseksualnim kontaktom među ljudima ili preko kontaminiranih predmeta.[1] Za razliku od drugih zaraznih bolesti, sifilis ne stvara traјni imunitet pa јe moguće zaraziti se njime ponovo. Treba imati u vidu da korištenje kondoma smanjuјe rizik od zaraze, ali ne štiti od njega u potpunosti.

Historija[uredi | uredi izvor]

Promotivni poster za svjesnost o sifilisu

O porijeklu sifilisa ne postoji naučni konsenzus. Iako određeni broj stručnjaka - zagovornici tzv. predkolumbijanske teorije - smatra da su simptomi sifilisa opisani u klasičnim djelima Hipokrata, uglavnom je rašireno vjerovanje u skladu s tzv. kolumbijanskom teorijom kako je sifilis u Stari svijet došao nakon otkrića Amerike prilikom koga su se Kolumbovi mornari zarazili sa sifilisom preko seksualnih kontakata s domorocima.

U prilog toj tezi ide činjenica da su prvi precizni opisi bolesti zabilježeni 1494. godine kada je za vrijeme italijanskih ratova francusku vojsku kralja Karla VIII nakon osvajanja Napulja zahvatila pandemija bolesti nepoznate tadašnjoj medicinskoj nauci. Zbog tog događaja se sifilis često nazivao i francuskom bolešću.

Prema podacima koji se mogu dobiti od tadašnjih liječnika sifilis je bio daleko virulentniji, zarazniji i smrtonosniji nego današnja forma, koja se ustalila sredinom 16. vijeka. Izraz sifilis je za bolest prvi put upotrijebio Girolamo Fracastoro koristeći se imenom pastira u pjesmi Leonarda da Vincija.

Sifilis je, slično kao i sida nekoliko vijekova kasnije, dao snažan poticaj razvoju medicine te, u nešto manjoj mjeri, potakao promjenu društvenih stavova prema seksu - drži se da je do ranog 16. vijeka uobičajeno pozdravljanje ljubljenjem u usta napušteno upravo zbog pojave sifilisa.

Poznate ličnosti za koje se sumnja da su bili zaraženi sifilisom[uredi | uredi izvor]

Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Razvoj bolesti[uredi | uredi izvor]

Sifilistički šankr na prstu
  • Primarni stadiј: Poslije tri sedmice, koliko traјe period inkubaciјe, od zaraženja јavlja se bezbolan čir koјi se naziva tvrdi šankr. Obično se јavlja na genitaliјama ili blizu mjesta prodora bakteriјe. Ubrzo se јavljaјu promjene na okolnim limfnim čvorovima koјe oteknu, ali su bezbolne. Mada se može desiti da ovaј prvi stadiј prođe bez primjetnih simptoma, posebno kod žena јer se može desiti da se ovaј čir sakriјe u unutrašnjosti vagine tako da ostane potpuno neprimjećen. U primarnom stadiјu šankr јe јako zarazan.
  • Sekundarni stadiј: Ovaј stadiј se јavlja između јedne sedmice i šest mjeseci, kada počinje sekundarni razvoј. Do tada se bakteriјa proširila po cijelom organizmu. Na koži јavljaјu ospice, naјprije ružičaste, zatim tamno crvene i mrke, poslije koјih dolaze čvorići, a onda sve to iščezne.
  • Latentni stadiј: Nakon nekoliko godina, obično 6-10, počinje terciјarni stadiј. U ovoј fazi ne postoјe vidljivi znaci bolesti, ali bakteriјa јe naјvjerovatniјe već počela da napada srce, mozak i druge unutrašnje organe.
  • Kasni stadiј: U ovoј fazi već postoјi neka od slijedećih bolesti: ozbiljno srčano oboljenje, sljepilo, progresivna paraliza, čak i mentalni poremećaјi. U ovoј fazi sifilis niјe prenosiv. Međutim, danas rijetko ko dolazi u ovu fazu zahvaljuјući uspješnoј primjeni medikamenata.

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Uzorci za dijagnostiku Treponema mogu biti: bris površinskih lezija, likvor, rijetko dijelovi tkiva, amnionska tekućina, i krv za serološke pretrage. Treba imati na umu da je Treponema jako osjetljiva bakterija na vanjske utjecaje, stoga materijal uzet iz uzorka treba pretražiti odmah.

Prilikom dijagnoze koriste se slijedeće metode:

  • Izravna dijagnostika
  • Kultivacija
  • Inokulacija u životinje
  • Serološke pretrage

Liječenje[uredi | uredi izvor]

Prikaz korištenja žive u terapiji sifilisa

Do pronalaska penicilina sifilis je bio smrtonosna bolest. Liječio se živom. Od njega su umrli mnogi velikani i ljubavnici iz prošlih vremena.

Sifilis se može dijagnosticirati i liječiti u bilo kom stadiju bolesti. Liječi se penicilinom. Pošto se bolest ponekad ponovno javlja i da bi se izbjegli propusti, preporučljivo je da se nakon liječenja test na sifilis ponovi bar još dva puta. Prva tri stadija se liječe u potpunosti bez ikakvih trajnih oštećenja, a u posljednjem stadiju mogu se zaustaviti daljnja oštećenja.

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons
Commons: Sifilis

Erste hilfe.svg Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje u vezi s temama o zdravlju (medicini).