Sljepoočni moždani režanj

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Sljepoočni režanj
Lobus temporalis
Gehirn lobi seitlich.png
Režnjevi ljudskog mozga (sljepoočni je plave boje)
Gray730.png
Presjek koji pokazuje gornju površinu sljepoočnog režnja
Detalji
Part of Mozak
Srednja moždana arterija[1]:16
Zadnje moždana arterija[1]:26
[1]:16
Donja anastomozna vena[2]
Identifikatori
Gray's p.823
MeSH A08.186.211.730.885.213.863
NeuroLex ID Temporal Lobe
TA A14.1.09.136
FMA 61825
Anatomska terminologija

Sljepoočni režanj je jedan od četiri rvelika režnja moždane kore u mozgu sisara. Temporalnog režnja se nalazi ispod lateralne pukotine i na hemisfera mozga e od sisara mozak [3]

Ovaj režanj je uključen u obradu senzornih ulaza u izvedenih značenja za odgovarajuće zadržavanje memorije vizualnih sjećanja, jezika razumijevanja i emocijskih asovijacija.[4][5][6][7][8][9]

Struktura[uredi | uredi izvor]

Režnjevi velikog mozga
(Uzdužni presjek, sljepoočni je plave boje)

Srednji dio režnja[uredi | uredi izvor]

Srednji dio temporalnog režnja se sastoji od struktura koje su od vitalnog značaja za deklarativnu ili dugoročnu memoriju. Deklarativna] (denotativna) ili eksplicitna memorija je svjesno pamćenje, podijeljeno u semantičku memoriju (činjenice) i epizodnu memoriju (događaji). Ovaj dio m strukture je ključni za dugoročnu memoriju, uključuju i hipokampus, zajedno sa okolnim hipokampusnu regiju koja se sastoji od perimirisne, parahipokampne i entomirisne neokorteksne regije. Hipokampusu je kritičan za formiranje memorije, a okolni medijalni temporalni korteks, prema nekim teorijama, je od ključne važnosti za pohranu memorije u prečeonoj; vizuelna kora je također uključena u eksplicitnu memoriju.[10][11][12][13]

Istraživanja su pokazala da oštećenja u hipokampusu majmuna izazivaju ograničeno slabljenje funkcije, a opsežne lezije koje uključuju i hipokampus i srednji temporalni režanj korteksa – teška oštećenja.[14]

Funkcija[uredi | uredi izvor]

Animacija llijevog sljepoočnog režnja

Vizuelno pamćenje[uredi | uredi izvor]

Temporalni režanj komunicira sa hipokampusom i ima ključnu ulogu u formiranju eksplicitne dugoročne memorije modulirane od putem amigdale

Prerada čulnih impulsa[uredi | uredi izvor]

Slušni
Susjedna područja u nadređena, a zadnji i bočni dijelovi sljepoočnih režnjeva su uključeni u slušnu obradu na visokoj razini. Ovaj režanj je uključen u osnovnu slušnu percepciju, a kontrolira ga primarna slušna kora. Ona prima čulne informacija iz ušiju i sekundarnih područja i obrađuju informacije u smislene jedinice, kao što su govor i riječi. Gornje sljepoočne vijuge uključuju područje (unutar bočne pukotine), gdje auditivni signali iz ušne školjke prvo stižu do moždane kore i obrađuju impulse primarnog auditivnog korteksa.[15][16][17]
Vidni
Područja povezana sa viđenjem u sljepoočnom režnju tumače značenje vizualne stimulanse i uspostavljaju prepoznavanje objekta. U ventralnom dijelu režnja vjerovatno je na višoj razini uključena obrada složenih podražaja kao što su prepoznavanje lica (fuziformna vijuga) i scena (parahipokampusna vijuga). Prednji trbušni dijelovi ovog za vizuelnu obradu uključeni su u percepciju objekta i prepoznavanja.[18]

Prepoznavanje jezika[uredi | uredi izvor]

Na lijevoj strani temporalnog režnja nalazi se primarni slušni korteks, što je važno za obradu semantike govora i vidne percepcije kod ljudi. Vernikeovo područje, koje se proteže na području između sljepoočnog i tjemenog režnja, ima ključnu ulogu (skupa sa Broccinom okolinom u čeonom režnju) u razumijevanju govora. Funkcije temporalnog režnja nisu ograničene na percepciju niskog nivoa, ali se prošiuju i na razumijevanje, imenovanje i verbalno pamćenje.[19]

Novo upamćivanje[uredi | uredi izvor]

Smatra se da je srednji dio temporalnog režnja (kod [[sagitalne ravni) uključen u kodiranje deklarativne dugoročne memorije . U ovu funkciju srednjeg dijela ovog režnja uključuje se hipokampus, koji je neophodan za pohranu memorije.Zato oštećenja ovog područja mogu izazvati umanjenje memorije u novoj formaciji, što dovodi do trajne ili privremene anterogradne amnezije.

Klinički značaj[uredi | uredi izvor]

Jednostrana oštećenja[uredi | uredi izvor]

Dominantna hemisfera[uredi | uredi izvor]

Nedominantna hemisfera[uredi | uredi izvor]

Dvostrana oštećenja[uredi | uredi izvor]

Oštećenja[uredi | uredi izvor]

Osobe koje pate od oštećenja medijalnog temporalnog režnja teško podnose vizuelne stimulanse. To izaziva nedostatak neurotransmitera zbog nedostatka percepcije vizualnog podražaja, ali nemaju ni percepciju tumačenja. Najčešći simptom oštećenja donjeg dijela temporalnog režanja je vidna agnozija, koja uključuje umanjenje sposobnosti u identifikaciji poznatih predmeta. Još jedna manje česa posljedica takvog oštećenja režanja je prozopagnozija, koja oštećenje prepoznavanje lica i razlika jedinstvenih individualnih crta lica.[20][21]

Poremećaji[uredi | uredi izvor]

Pickova bolest, poznata i kao frontotemporalna amnezija, uzrokovana je atrofijom čeono-sljepoočnog režnja.[22] Emocijski simptomi obuhvataju promjene raspoloženja, kojih pacijent može biti nesvjestan, uključujući i siromašan raspon pažnje i agresivno ponašanje prema sebi i / ili drugima. Jezični simptomi se odnose na gubitak govora, nesposobnost za čitanje i / ili pisanje, gubitak vokabulara i ukupnu degeneraciju motorne sposobnosti.[23]

Epilepsija iz sljepoočnog režnja je hronično stanje, koje je okarakterizirano ponavljajućim napadima; simptomi uključuju različite senzorne (vidne, sluh, miris i okus) halucinacije, kao i nemogućnost da se procesuiraju semantičke i epizodnim uspomene.[24]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c Starr, Philip A.; Barbaro, Nicholas M.; Larson, Paul S. (30 November 2008). Neurosurgical Operative Atlas: Functional Neurosurgery. Thieme. str. 16, 26. ISBN 9781588903990. 
  2. ^ Sekhar, Laligam N.; de Oliveira, Evandro (1999). Cranial Microsurgery: Approaches and Techniques. Thieme. str. 432. ISBN 9780865776982. 
  3. ^ {{cite web | title = temporalnog režnja | url = http: // www.ruf.rice.edu/~lngbrain/cglidden/temporal.html|work=Langbrain|publisher=Rice University.
  4. ^ Smith; Kosslyn (2007). Cognitive Psychology: Mind and Brain. New Jersey: Prentice Hall. str. 21, 194–199, 349. 
  5. ^ Pritchard T. E., Alloway D. (1999): Medical neuroscience. Hayes Barton Press, ISBN 978-1-59377-200-0:http://books.google.com/books/about/Medical_neuroscience.html?id=m7Y80PcFHtsC.
  6. ^ Butler A. B., Hodos W. (2005): Comparative vertebrate neuroanatomy: evolution and adaptation. Wiley-Blackwell, ISBN 978-0-471-21005-4.
  7. ^ http://books.google.com/?id=3nO6ggvV1PUC&dq=%22Comparative+vertebrate+neuroanatomy:+evolution+and+adaptation%22.
  8. ^ Hall J. E., Guyton A. C. (2006): Textbook of medical physiology, 11th edition. Elsevier Saunders, St. Louis, Mo, ISBN 0-7216-0240-1.
  9. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
  10. ^ Warrell D. A., Cox T. M., Firth J. D. (2010): The Oxford Textbook of Medicine (5th ed.). Oxford University Press
  11. ^ Greenstein B., Greenstein A. (2002): Color atlas of neuroscience – Neuroanatomy and neurophysiology. Thieme, Stuttgart – New York, ISBN 9783131081711.
  12. ^ Naidich T. P., Duvernoy H. M., Dalman B. N., Sorensen A. G., Kollias S. S., Haacke E. M. (2009): Duvernoy's atlas of the human brain stem and cerebellum. Springer, WienNewYork, ISBN 978-3-211-73970-9.
  13. ^ England M. A., Wakely J. (2005): Color atlas of the brain and spinal cord, 2nd Ed. Mosby, ISBN 13:978-0323036672; ISBN 10:032-3036678.
  14. ^ Squire, LR; Stark, CE; Clark, RE (2004). "The medial temporal lobe". Annual Review of Neuroscience 27: 279–306. PMID 15217334. doi:10.1146/annurev.neuro.27.070203.144130. 
  15. ^ Schacter, Daniel L.; Gilbert, Daniel T.; Wegner, Daniel M. (2010). Psychology (2nd iz.). New York: Worth Publishers. ISBN 9781429237192. .
  16. ^ Naidich T. P., Duvernoy H. M., Dalman B. N., Sorensen A. G., Kollias S. S., Haacke E. M. (2009): Duvernoy's atlas of the human brain stem and cerebellum. Springer, WienNewYork, ISBN 978-3-211-73970-9.
  17. ^ England M. A., Wakely J. (2005): Color atlas of the brain and spinal cord, 2nd Ed. Mosby, ISBN 13:978-0323036672; ISBN 10:032-3036678.
  18. ^ Hadžiselimović R., Maslić E. (1999): Osnovi etologije – Biologija ponašanja životinja i ljudi. Sarajevo Publishing, Sarajevo, ISBN 9958-21-091-6.
  19. ^ Hickok, Gregory; Poeppel, David (May 2007). "The Cortical Organization of Speech Processing". Nature Reviews Neuroscience 8 (5): 393–402. PMID 17431404. doi:10.1038/nrn2113. Pristupljeno 24 May 2014. 
  20. ^ Pertzov, Y., Miller, T. D., Gorgoraptis, N., Caine, D., Schott, J. M., Butler, C., & Husain, M. (2013). Binding deficits in memory following medial temporal lobe damage in patients with voltage-gated potassium channel complex antibody-associated limbic encephalitis. Brain: A Journal Of Neurology, 136(8), 2474-2485.
  21. ^ Mizuno, T., & Takeda, K. (2009). [The symptomatology of frontal and temporal lobe damages]. Brain And Nerve = Shinkei Kenkyū No Shinpo, 61(11), 1209-1218.
  22. ^ Takeda, N.; Kishimoto, Y.; Yokota, O. (2012). "Pick's disease". Advances In Experimental Medicine And Biology 724: 300–316. doi:10.1007/978-1-4614-0653-2_23. 
  23. ^ Yokota, O.; Tsuchiya, K.; Arai, T.; Yagishita, S.; Matsubara, O.; Mochizuki, A.; Akiyama, H. (2009). "Clinicopathological characterization of Pick's disease versus frontotemporal lobar degeneration with ubiquitin/TDP-43-positive inclusions". Acta Neuropathologica 117 (4): 429–444. doi:10.1007/s00401-009-0493-4. 
  24. ^ Lah, S., & Smith, M. (2013). Semantic and Episodic Memory in Children With Temporal Lobe Epilepsy: Do They Relate to Literacy Skills?. Neuropsychology doi:10.1037/neu0000029

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]