T-42

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
T-42
Svojstva
Posada14-15
Težina101.6 t
Oklop i naoružanje
Oklop70 mm
Osnovno naoružanje107 mm top
Sekundarno naoružanje2x 45 mm top
4/5x 7.62 mitraljez DT
Pokretljivost
Pogon
2000 KS, 2 motora
Brzina na cesti20-27 km/h

T-42, također poznat i kao TG-V je bio sovjetski projekat superteškog tenka iz perioda između dva svjetska rata.

Historija[uredi | uredi izvor]

Od kasnih 1920tih do ranih 1930tih vojno-politička situacija u Sovjetskom savezu zahtjevala je hitne mjere za modernizaciju vojske. Većina oklopnih jedinica tadašnje Crvene armije je bila opremljena relativno modernim lakim tenkovima koji su služili kao podrška pješadiji kao što je T-18, a ulogu srednjih i teških tenkova vršili su britanski tenkovi zarobljeni u Ruskom građanskom ratu. Počeli su radovi na izgradnji srednjih i teških tenkova, ali ubrzo je postalo jasno da je SSSR-u nedostajala potrebna naučna osnova i iskustvo za projektovanje tenkova. Nakon nekoliko neuspješnih pokušaja da se razvije projekat domaćeg tenka (kao što je T-30), odlučeno je da vojska privuče stručnjake iz inozemstva, prije svega iz Njemačke.[1][2][3]

U martu 1930. grupa njemačkih eksperata na čelu s inženjerom Edwardom Grotteom, stigli su po pozivu u SSSR. Grupa je pozvana s ciljem razvoja tenkova koje bi u budućnosti koristila Crvena armija.[1][2][3][4][5] Grotteov prvi posao bio je "moćni srednji tenk" nazvan "TG", koji je p pitanju nivoa inženjeringa bio ispred svojeg vremena. Tenk je ostavio vrlo povoljan dojam na vodstvu Crvene armije, ali njegova visoka složenost dizajna uradila je to da ostane čisto na nivou eksperimentalnog razvoja.[2][6]

Međutim, to nije obeshrabrilo Grottea, OKB je nastavio sa projektovanjem tenka. Grotte je ima veliko iskustvo u projektovanju sovjetskih tenkova i početkom 1930tih godina Sovjetski savez je bio jedna od rijetkih zemalja u svijetu koja je bila u mogućnosti isfinansirati projektovanje i prizvoditi takve tenkove. Do marta 1932. njemački inženjer je predstavi svoj nacrt tenka teškog 75 tona, konvencionalnog naziva TG-VI. Ovaj projekat nije dobio potrebnu podršku, što je rezultiralo da ga Grotte preradi u T-42 (TG-V) koji je bio težak 100 tona.

T-42 nikad nije bio prihvaćen iz razloga što je motor koji je trebao pogoniti tenk nije postojao, problem napajanja masivnih vozila nije bio riješen. Sovjetski vojni vrh se tada fokusirao i orijentirao ka T-35 teškom tenku.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Kolomiec, Maxim (2000). Mnogobashennye tanki RKKA [Towered Red Army Tanks] (jezik: Russian). Part 2. Moscow: Strategiya KM. str. 2–3. ISBN 5-901266-01-3.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  2. ^ a b c Svirin, Mikhail (2009). Tankovaja moshh' SSSR [Tank Might of the USSR] (jezik: Russian). Moscow: Jauza, Penguin Books. str. 137–141. ISBN 978-5-699-31700-4.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  3. ^ a b "T-42 Sverhtjazhelyj tank proryva" [Super-heavy breakthrough tank]. Aviarmor - Internet encyclopedia of aviation and armored vehicles (jezik: Russian). Aviarmor. Arhivirano s originala, 6. 4. 2012. Pristupljeno 7. 3. 2014.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  4. ^ Soljankin, A.G.; Pavlov, M.V.; Pavlov, V.; Zheltov, I.G. (2002). Otechestvennye bronirovannye mashiny. XX vek. 1905—1941 [Domestic Armored Vehicles, 20th century, 1905-1941] (jezik: Russian). Moscow: Ėksprint. str. 151. ISBN 5-94038-030-1. Arhivirano s originala, 5. 12. 2014. Pristupljeno 9. 9. 2015.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  5. ^ Katorin, Y.F.; Volkovskij, N.L.; Tarnavskij, V.V. (2003). Уникальная и Парадоксальная Военная Техника [Unique and Paradoxical Military Equipment] (jezik: Russian). St. Petersburg: Polygon. ISBN 5-89173-238-6.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  6. ^ Kolomiec, Maxim (2000). Mnogobashennye tanki RKKA [Towered Red Army Tanks] (jezik: Russian). Part 2. Moscow: Strategiya KM. str. 3–8. ISBN 5-901266-01-3.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)