Char D2

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Char D2
Char D2 gp.jpg
Svojstva
Posada 3
Dužina 5.46 m
Širina 2.22 m
Visina 2.66 m
Težina 19.75 tona
Oklop i naoružanje
Oklop 40 mm
Osnovno naoružanje top 47 mm SA34
Sekundarno naoružanje 2x7.5 mm mitraljez
Pokretljivost
Pogon Renault benzinski motor
150 KS
Suspenzija torzijske poluge
Brzina na cesti 23 km/h
Snaga/težina 7.59 KS/t
Domet 100 km

Char D2 je bio francuski tenk iz perioda između dva svjetska rata. Zamišljen je da zamijeni stariji tenk Char D1.

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Na konkursu za novi tenk koji bi trebao zamijeniti i biti bolji od Char D1 tenka mogao se jedino prijaviti Renault. Prvi prototip tenka je bio završen u martu 1932. godine, a francuskoj vojsci je bio isporučen u aprilu iste godine. Prva tehnička ispitivanja tenka obavili su tehničari iz Cocks de Rueila, a završna testiranja tenka su obavljena u maju 1933. u Rueilu 503 Regiment de Chars de Combat (RCC), iako je tijelo tenka bilo konstruisano zakovicama, a ne zavarivanjem, odobrili su nabavku ovog tenka. Konačnu kupnju prvih pedeset tenkova francuski vojni vrh odobrava 14. januara 1934.

Prva dva zavarena prototipa tenka bila su isporučena u decembru 1932, Renault ih je dovršio u augustu naredne godine. Nije poznato koje su motore imali isporučeni prvi prototipovi. Testiranje je provela Commission de Vincennes, koja je odlučila da će jedan prototip opremiti benzinskim motorom snage 120 KS, a ostala dva dizelskim motorom Lorraine-Dietrich (Renault V6) snage 123 KS. Već na prvom testu prototipa s benzinskim motorom, 25. novembra, došlo je do kvara. Nakon popravka i dogradnje postignuta je maksimalna brzina od 23 km/h. Međutim, ubrzo je otkriveno da je motor prebučan, te da je tenk težak za upravljanje. Zbog toga je 14. februara 1935. prototip poslan na doradu, koja je obuhvatila pomicanje ispušnog sistema na lijevu stranu tijela, te postavljanje pregrade između borbenog i motornog odjeljka.[1]

Opis tenka[uredi | uredi izvor]

Iako je Char D2 tenk nastao na osnovu Char D1 tenka, znatno se razlikovao od njega, što ne znači da je bio i znatno bolji od prethodnika. Tenk je i dalje imao 3 člana posade, gdje je komandir tenka mora posmatrati okolinu tenka, otkrivati ciljeve i upravljati kupolom tenka, au manevrisanju i punjenju topa pomagao mu je radiooperater.

Za razliku od njemačkih tenkova Panzer III i Panzer IV koji su imali pokretne poklopce na kupoli, pa je posada kroz njih mogla osmatrati okolinu tenka, Pošto Char D2 tenkovi nisu imali pokretnih poklopaca, oni su morali okretati cijelu kupolu da bi izvršili osmatranje, što je predstavljalo znatan minus u borbi. Char D2 je bio znatno veći tenk od svih dotadašnjih francuskuih tenkova, čija je visina bila 2,66 m i širina 2,22 m, a visina tijela je bila čak 1,75 metara. Oklopna zaštita tenka je za tadašnje vrijeme bila solidan, na prednjem dijelu trupa, debljina oklopa je iznosila 40 mm.

Zbog velike visine tenka, posada je uživala izuzetno veliku komociju u tenku, ali s druge strane velika visina tenka je predstavlja veliki problem u borbenim uslovima. Ugrađeni benzinski motor Renault V-6 zapremine 9,5 litara davao je 150 KS, a to je bilo dovoljno za maksimalnu brzinu od 23 km/h, što je bilo za gotovo 20 km/h manje od njemačkih tenkova. Uz kupolu APX1A i top AS34 išao je borbeni komplet od 120 granata, a uz kupolu APX4 i top AS35 komplet sa 108 granata. U obje kupole s topom bio je mitraljez Chatellerault MAC mle 1931 kalibra 7,5 mm. Istovjetni se mitraljez nalazio i u prednjem dijelu tijela tenka te je njime upravljao vozač. Borbeni komplet za mitraljez iznosio je 5100 metaka.[2]

Operativna upotreba[uredi | uredi izvor]

Francuska vojska je prve tenkove uvela u upotrebu 1. oktobra 1937. kada je formiran bataljon unutar 507. RCC-a, pod komandom Charlesa de Gaullea. Bataljon je dobio 45 tenkova, a pet preostalih određeno je za obuku posada. Nakon Hiltlerovog političkog uspona, nastaje mogućnost izbijanja općeg rata u cijeloj Evropi, a Francuska je Char D1 tenkove poslala u Sjevernu Afriku, pa je bila prinuđena kupnju novih Char D2 tenkova. Nakon prodora njemačkih tenkovskih divizija u unutrašnjost Francuske, tamošnja je vojska odlučila na brzinu formirati nove tenkovske jedinice koje će se moći suprotstaviti njemačkoj strategiji masovne upotrebe oklopnih snaga. Prvi dodir s neprijateljem 345 CACC je imao 16. maja kod Moncorneta. Devetnaestog maja 345 CACC sudjeluje u napadu na Serre Crecy, a idućeg dana brani cestu između Eppea i Laona. U tri dana borbi 345 CACC je izgubio deset tenkova i nakon 20. maja više nije bio operativan. Do početka juna 1940, 4 DCR je uglavnom razbijen, a dio njegovog ljudstva prešao je preko Dunkerquea u Veliku Britaniju.[3]

Izvori[uredi | uredi izvor]

Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio je preuzet iz internetskog izdanja časopisa Hrvatski vojnik. Vidi Dopuštenje Hrvatskog vojnika.

  1. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 25 Decembar 2013. Pristupljeno 12 Mart 2015.  Nepoznat parametar |url-status= ignorisan (pomoć); Provjerite vrijednost datuma kod: |archivedate=, |accessdate= (pomoć)
  2. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 25 Decembar 2013. Pristupljeno 12 Mart 2015.  Nepoznat parametar |url-status= ignorisan (pomoć); Provjerite vrijednost datuma kod: |archivedate=, |accessdate= (pomoć)
  3. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 25 Decembar 2013. Pristupljeno 12 Mart 2015.  Nepoznat parametar |url-status= ignorisan (pomoć); Provjerite vrijednost datuma kod: |archivedate=, |accessdate= (pomoć)