T-90

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Translation Latin Alphabet-cs.svg Ovaj članak nije preveden ili je djelimično preveden.
Ako smatrate da ste ga sposobni prevesti, kliknite na "Uredi" i prevedite ga vodeći računa o enciklopedijskom stilu pisanja i pravopisu bosanskog jezika.
Text document with red question mark.svg Ovaj članak koristi jednostavne linkove za reference. Zamijenite ih punim citatima da biste spriječili stvaranje mrtvih linkova. Možete koristiti odgovarajuće šablone za citiranje ili alatku reFill.
T-90
T-90 Bhisma cropped.jpg
Svojstva
Posada 3
Dužina 9.63 m
Širina 3.78 m
Visina 2.22 m
Težina 47.5 tona
Oklop i naoružanje
Oklop ploče pancirnog čelika i višeslojni oklop
Osnovno naoružanje glatkocijevni top 125 mm
Sekundarno naoružanje mitraljez 7.62 mm PKMT
12.7 mm Kord
Pokretljivost
Pogon Višegorivni motor V-84MS ili V-92S2 ili V-96
840 KS (618 kW) V-84MS
1000 KS (736 kW) V-92S2
1250 KS (919 kW) V-96
Suspenzija torzijske poluge
Brzina na cesti 60-70 km/h (ovisno o tipu motora)
Snaga/težina 18,1 - 26,9 KS/tona ovisno o tipu motora
Domet 550-650 km (ovisno o tipu motora)

T-90 (objekat 188) je zadnji model T-serije koji je ruska armija uvrstila u svoje naoružanje 1992. godine. T-90S je nastao direktno od poznatog T-72BM modela sa poboljšanjima u svim aspektima i proizvodi se u firmi "Uralvagonzavod". Koncept vozila je isti kao i prethodni modeli ruskih tenkova.[1]

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Krajem osamdesetih godina konstruktori tenkova u Njižnjem Tagilu počeli su rad na projektu modernizirane varijante tenka T-72B, s ciljem da se vatrena moć, pokretljivost i oklopna zaštita dovedu na nivo sličan tenku T-80U (koji je razvijen u konkurentskom birou u Sankt Petersburgu). Tijekom razvoja vozilo je bilo označeno Objekt 188. Tenk je prošao državna ispitivanja 1989. godine, a manja serijska proizvodnja je počela u novembru 1993. u tvornici "Uralvagonzavod". Ruska vojska je tenk prvobitno označila T-72BU, ali je zatim oznaka promijenjena u T-90.

Opis[uredi | uredi izvor]

T-90 prilikom vojne vježbe.

Naoružanje[uredi | uredi izvor]

T-90 je opremljen topom – lanserom 2A46M glatke cijevi kalibra 125 mm, koji je stabilisan u dvije ose sa termalnom oblogom. Top ima mogućnost da se zamjeni bez skidanja kupole. S obzirom da se radi o topu glatke cijevi, stabilizacija granata se vrši krilcima koja se otvaraju kada granata napusti cijev. Borbeni komplet se sastoji od 43 granate. 22 granate su smještene u autopunjaču. Municija 125 mm je dvodjelna, što znači da je zrno fizički odvojeno od čahure. Pri punjenju autopunjač prvo ubacuje zrno u cijev, a nakon toga eksplozivno punjenje. Nakon ispaljenja granate u cijevi ostaje dno čahure koje se izbacuje izvlakačem kada se top vraća u početni položaj i izbacuje van vozila kroz otvor koji se nalazi na zadnjem gornjem dijelu kupole. Vrste granata koje se nalaze u borbenom kompletu su APFSDS oznake 3BM46 „Svinets“ (Armour – Piercing, Fin – Stabilised, Discarding Sabot) u prevodu podkalibarni kinetički penetrator koji se sastoji od podkalibarnog zrna koje nema niti upaljač, niti eksploziv. Težina kompletnog zrna je 20,4 kg, težina projektila 7,05 kg, početna brzina 1750 metara u sekundi. Probojna moć penetratora na homogenu čeličnu ploču pod uglom od 90 stepeni je 600mm. HEAT oznake 3VBK-25 (High Explosive, Anti-Tank) je kumulativno zrno ukupne težine 29 kg, samog zrna 18,4 kg, početne brzine 915 metara u sekundi. Probojna moć granate na homogenu čeličnu ploču pod uglom od 90 stepeni je 650mm. HE – Frag oznake 3VOF36 je visoko eksplozivno zrno koje je namijenjeno uništavanju žive sile, fortifikacija i lahko oklopljenih ciljeva. Ukupna težina je 33kg, samog projektila 23kg, početna brzina 850 metara u sekundi. Pored „klasičnih“ granata postoji mogućnost lansiranja protivoklopne rakete (ATGM) oznake 9M119 Refleks NATO oznake AT-11 Sniper-a operativne od 1985. godine i modernizovane verzije 9M119M Refleks-M NATO oznake AT-11 Sniper-b operativne od 1992. Oba modela su poluautomatski laserski vođeni projektili (SACLOS) sa visokim procentom pogotka od 0,8. Verzija 9M-119 ima domet od 75-4000 metara. Potrebno vrijeme do maksimalne dužine leta je 16 sekundi. Bojeva glava je kumulativna. Penetracija kroz homogenu čeličnu ploču pod uglom od 90 stepeni je 650 – 700 mm. Verzija 9M-119M ima domet od 75-5000 metara, a potrebno vrijeme do maksimalne dužine leta je 17.6 sekundi. Bojeva glava je tandem kumulativna namijenjena za uništavanje ERA oklopa. Penetracija kroz homogenu čeličnu ploču pod uglom od 90 stepeni je 700 - 750 mm a sa ERA oklopom umanjeno za 50mm. Postoji mogućnost gađanja niskoletećih helikoptera do maksimalne dužine leta rakete.

Spregnuti mitraljez sa topom je model PKTM kalibra 7,62x54R mm. Borbeni komplet iznosi 2000 metaka. Na kupoli kod otvora komandira je postavljen teški mitraljez model Kord kalibra 12,7x108 mm. Borbeni komplet je 300 metaka. Sa ovim mitraljezom se upravlja pomoću komandi koje se nalaze kod komandira, tako da nije više potrebno da se komandir izlaže neprijateljskoj vatri.[2]

Oklopna zaštita[uredi | uredi izvor]

Veoma je nezahvalno govoriti o nivou oklopne zaštite jer je sastav i ponekad debljina oklopa vojna tajna. Što se tiče nivoa oklopne zaštite T-90, prema tvrdnji proizvođača je mnogo veća nego kod prethodnika T-72 i T-80. T-90 ima vrlo nisku siluetu od 2225 mm što samo po sebi predstavlja težak cilj pogotovo ako je meta u pokretu. Na sredini vozila se nalazi zaobljena niska kupola koja je pored klasičnog oklopa „naoružana“ sa dodatnim ERA oklopom oznake Kontakt-5 koji predstavlja drugu generaciju reaktivnog oklopa. Pored prednje i bočnih strana kupole ERA oklop je postavljen po gornjoj površini kupole da smanji mogućnost proboja od tzv. top-attack municije koje se danas na savremenom ratištu sve više koristi. Što se tiče oklopnog tijela (korpusa), reaktivni oklop je postavljen na prednjoj ploči vozača kao i na bočnim panelima na prednjem dijelu iznad oslonih točkova. Težina dodatnog ERA oklopa je 3 tone, a samo povećanje oklopne zaštite za APFSDS municiju je 250mm homogenog čelika a za HEAT municiju čak 600mm. Ove vrste zaštita se još i zove pasivna oklopna zaštita. Zadnjih godina je sve više u upotrebi tzv. aktivna zaštita. Aktivna zaštita ima zadatak da izvrši ometanje nadolazećeg projektila i naziva se još SOFT KILL zaštita. Pored te zaštite postoji i vrsta aktivne zaštite koja ima zadatak da presretne i uništi nadolazeći projektil i taj vid zaštite se još zove HARD KILL zaštita. Shtora-1 predstavlja soft kill zaštitu i ona se sastoji od IC ometača, laserskog upozoravajućeg modula koji ima 4 senzora postavljenih na samoj kupoli. Sa obje strane kupole se nalaze lanseri dimnih granata (ukupno 12) oznake 3D17 koje po potrebi mogu da služe za stvaranje dimne ili aerosolne zaštite. IC ometač ima ulogu da ometa projektile koji se navode u IC spektru. Laserski upozoravajući modul ima namjenu da upozori posadu da su osvijetljeni laserom i da izvrši ometanje laserske zrake. Lansiranje dimnih ili aerosolnih granata može da izvrši sama automatika ili komandir i nišandžija.

Mobilnost[uredi | uredi izvor]

U T-90 se ugrađuje vodeno hlađeni V-84MS 618kW (840hp) V-12 motor što vozilu daje maksimalnu brzinu od 65 km/h. Kapacitet rezervoara je 1600 litara a akcioni radijus je između 500-600 km. Postoji i jača verzija motora koja se ugrađuje u Indijsku varijantu T-90 sa oznakom V-92S2 sa snagom od 735kW (1000hp). T-90S bez pripreme prelazi riječne tokove do dubine 1,5 m a sa pripremom od 20 minuta i do 5 m dubine. Hidraulični amortizeri se ugrađuju na prvi, drugi i šesti osloni točak radi lakšeg savladavanja prepreka.

Nišanske i osmatračke sprave[uredi | uredi izvor]

T-90 ima integrisan 1A4GT (IFCS – Integrated fire control system) SUP - Sistem upravljanja paljbom koji je totalno automatizovan sa opcijom da komandir u svakom trenutku preuzme kontrolu nad istim. SUP se sastoji od dnevne nišanske sprave 1A43 i TO1-KO1 noćne nišanske sprave koje koristi nišandžija koja ima mogućnost identifikacije cilja od 1200 do 1500 metara. Nišanska dnevna sprava 1A43 se sastoji od 1G46 dnevnog nišana sa laserskim daljinomjerom sa kanalom za vođenje raketa, 2E42-4 stabilizatora topa, 1V528 balističkog kompjutera i DVE-BS senzora. Komandir koristi PNK-4S nišansko – osmatračku spravu koja uključuje TKN-4S (Agat-S) dnevno/noćnu spravu sa mogućnosti identifikacije cilja do 800 metara (dnevni mod) i 700 metara (noćni mod). Vozač je opremljen sa TVN-5 osmatračkim periskopom koji radi u IC modu.

Verzije[uredi | uredi izvor]

Ruski T-90A
  • T-90 – Orginalni model.
  • T-90K – Komandna verzija od T-90.
  • T-90E – Izvozna varijanta T-90.
  • T-90A – Ruska verzija sa zavarenom kupolom, V-92S2 motorom i ESSA termalnom nišanskom spravom. Oznaka za ovaj model je T-90 Vladimir ili T-90M.
  • T-90S – Izvozna varijanta T-90A.
  • T-90SK – Komandna verzija T-90S.
  • T-90S „Bhishma“ – modificirana verzija T-90S za potrebe Indijske armije.
  • BREM-72 – Oklopljeno vozilo za izvlačenje.
  • MTU-90 – Vozilo za polaganje mostova MLC50.
  • IMR-3 – Borbeno inžinjersko vozilo.
  • BMR-3 – Vozilo čistač mina.

Korisnici[uredi | uredi izvor]

Indijski T-90
  • Flag of Algeria.svg Alžir: zemlja je u dvije narudžbe naručila ukupno 305 tenkova. Prva narudžba od 185 tenkova je ugovorena tijekom 2009. a druga od 120 tenkova 2011. godine. Vrijednost cijelog posla je iznosila 470 milijuna USD.[3]
  • Flag of Armenia.svg Ermenija: Dostavljeni u maju 2016.[4]
  • Flag of Azerbaijan.svg Azerbejdžan[5]
  • Flag of India.svg Indija: indijska vojska trenutno koristi 620 T-90 tenkova koji su naručeni na temelju tri različite narudžbe. Prve dvije narudžbe iz Rusije su iznosile 310 odnosno 300 tenkova (2000. i 2006.).[6] Također, Indija namjerava opskrbiti svoju vojsku s još dodatnih 1.000 tenkova koji bi se proizvodili kod kuće do 2020. godine. Prva pošiljka od 10 domaćih tenkova je dostavljena u kolovozu 2009.[7][8] 354 novih T-90MS tenkova bilo bi raspoređeno u šest indijskih tenkovskih pukovnija na kineskoj granici.[9]
  • Flag of Russia.svg Rusija: ruska vojska je tijekom 2012. koristila 436 T-90A i 307 T-90 tenkova.[10]
  • Flag of Syria.svg Sirija: Sirijska vojska koristi T-90 tenkove koje je dobila od Rusije za vrijeme ofanzive na Halep 29. novembra 2015.[11]
  • Flag of Turkmenistan.svg Turkmenistan: tokom 2010. je naručeno deset T-90S tenkova ukupno vrijednih 30 miliona USD dok je 2011. naručeno dodatnih 30 tenkova[3]
  • Flag of Uganda.svg Uganda: zemlja je s Rusijom 2010. potpisala ugovor o nabavci T-90 tenkova. Već sljedeće godine Ugandi je dostavljen 31 tenk.[12][13][14]

Reference[uredi | uredi izvor]