T-72

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
T-72
T-72M2.jpg
bugarski T-72M2
Svojstva
Posada 3
Dužina 6.9 m
Širina 3.6 m
Visina 2.2 m
Težina 41 tona
Oklop i naoružanje
Oklop kompozitni
Osnovno naoružanje glatkocijevni top 125 mm
Sekundarno naoružanje mitraljez PKMT 7.62 mm, teški mitraljez 12.7 mm NSVT
Pokretljivost
Pogon V-12 diesel 780 KS (582KW)
Brzina na cesti 75 km/h
Snaga/težina 19 ks/tona
Domet 450+150 km

T-72 je naziv sovjetski glavni borbeni tenk koji se počeo proizvoditi 1971, a uveden je u vojnu upotrebu 1974 godine. Osim u Sovjetskom savezu proizvodio se po licenci u Poljskoj, Čehoslovačkoj, Jugoslaviji, Rumuniji, Indiji. Bio je naprdniji tenk od tadašnjih tenkova kao što su američki M60 Patton, njemački Leopard 1, britanski Chieftain tenk.

Proizvodnja[uredi | uredi izvor]

Sedamdesetih godina prošlog vijeka T-72 se uvodi kao glavni borbeni tenk varšavskog pakta. Osim u varšavskom paktu tada se izvozio u Finsku, Indiju, Iran, Irak, Siriju, Jugoslaviju. Tenk se proizvodio po licenci u Poljskoj, Čehoslovačkoj za potrebe zemalja Varšavskog pakta. Ovi tenkovi su bili malo naprijedniji od tadašnjih tenkova sovjetske proizvodnje, ali sa tanjim oklopom. Poljski T-72G je imao znatno manji oklop u odnosi na standardni T-72 tenk Sovjetske armije (debljina oklopa na kupoli je bila 410 mm). Sovjetski T-72 tenkovi namijenjeni za izvoz van varšavskog pakta su bili znatno slabije opremljeni. Mnogi dijelovi sovjetske, poljske, čehoslovačke proizvodnje nisu se mogli proizvditi lokalno što je prestavljalo velik logistički problem.

Prije licencirane proizvodnje T-72 tenka u Jugoslaviji pod nazivom M84 Jugoslavija je kupila 92 komada T-72M tenka za vojna ispitivanja nakon čega se počeo serijski proizvoditi 1984 godine. Sovjetski savez od 1989 do 1990 godine je zbog embarga na uvoz oružja u Irak izvozio dijelove za iračku verziju T-72 tenka "Babilonski lav" koji se sastavljao u Iraku. Kasnije su se proizvodili modernije verzije ovog tenka: ruski T-90, poljski PT-91, kineski Tip 99. Bilo je nekoliko prototipa ovog tenka: rumunski TR-125, hrvatski M-95, srpski M-84AS.


Laserski daljinometri kod T-72 tenkova se počinju koristiti 1978 godine samo kod komandnih verzija dok su se standardno počeli koristiti 1985 godine kada su se također počeli ugrađivati snažniji motori od 840 KS (630 kW) V-84, eksplozivno-reaktivni oklop, stabilniji top, mogućnost ispaljivanja iz ijevi topa vođene protiv-tenkoveske rakete. Sa ovim stavkama T-72 tenk je bio ekvilalentno jak kao tadašnji skuplji T-80 tenk. 2000 godine počeo se koristiti oklop od osiromašenog uranija.

Verzije tenka[uredi | uredi izvor]

Glavne verzije T-72 tenka su one iz Sovjetskog saveza i Rusije. Postoje verzije tenka čiji naziv sadrži K što označava "komandirskiy", komandne verzije tenka kao T-72K, kao i naprimjer V oznaka što oznčava verzije sa eksplozivno-reaktivnim oklopom za "vzryvnoy" ili eksplozivno.

T-72 Ural (1973) Izvorna verzija tenka.

T-72A (1979) Dodan laserski daljinometar, elektronska kontrola vatre, prednja strana i vrh kupole sa pojačanim kompozitnim oklopom, mogućnost ugradnje eksplozivno-reaktivnog oklopa, bacači dimnih granata.

T-72M Izvozna verzija sa slabijim oklopom i lošijom opremom koja se također proizvodila u Poljskoj i Čehoslovačkoj.

T-72B (1985)

T-72B

Novi top, ugrađen eksplozivno-reaktivni oklop, 9M19 Svir protiv-oklopni projektili, jači motor od 850 KS.

Opis tenka[uredi | uredi izvor]

U biti T-72 tenk veoma sliči T-64 tenku koji se istodobno proizvodio. Za razliku od prijašnjih sovjetskih tenkova T-72 je imao samo tri člana posade što je posljedica ugradnje automatskog punjača topa.

Pokretljivost

T-72 tenk u kategoriji glavnih borbenih tenkova spada u lakše tenkove sa svojom težinom od 41 tonu. U varšavskom paktu su neki mostovi građeni tako da preko njih može prijeći kolona T-72 tenkova, dok kod u NATO savezu prelazak tenkovima preko mostova je bio moguć pojedinačnim prolaskom tenkova. Relativno gledajući T-72 tenk ima slab motor od 780 KS koji samo turbo verzija motora iz Drugog svjetskog rata koji je korišten kod T-34 tenkova. T-72 tenk ima velike pokretne točkove na gusjenicama u odnosu na T-64 i T-80, ima amfibijska svojstva što znači da može savladati vodene prepreke dubine do 5 metara. U slučaju plovljenja tenka ako se ugasi motor on se mora upaliti u roku od 6 sekundi u protivnom voda ulazi u motor.

Nuklearna, biološka, hemijska zaštita

T-72 ima sveobuhvatan program nuklearne,biološke,hemijske zaštite. Unutrašnjost trupa i kupole tenka je obložena hemijskom tkaninom, što omogućava zaštitu posade u slučaju eksplozije nuklearne bombe. Posada dobiva čist zrak iz sistema filtera. Izvozna verzija T-72s nema zaštitu od zračenja koja je standard na ruskim T-72s koji su presvučeni slojem sintetičkog materijala koji sadržava olovo, koji pruža zaštitu od djelovanja radijacije i elektromagnetskog zračenja.

Oklop

Oklopna zaštita tenka je poboljšana svakom novom generacijom. Orginalna kupola tenka je izrađena od lijevanog čelika 280 mm debljine. Kasnije verzije tenka su izgrađene od višeslojnog (kompozitnog) čelika. T-72M od T-72A verzije se razlikuje po znatno slabijem oklopu što ga je činilo znatno slabijim od T-72A. Modernizirani T-72M1 je poboljšan slojem (16 mm) staklo-teksolita kojim se dobila bolja zaštita uz povećanje debljine oklopa od 32 mm. Kasniji modeli T-72, kao što je T-72B imaju vidno ispupčenu kupolu, u zapadnim zemljama poznata pod nazivom "Dolly Parton". Kasnije verzije T-72B, T-72B1 i T-72A imaju radioaktivnu zaštitu postavljenu i na krov kupole. Kasniji pregledi T-72 tenka od strane američkih i njemačkih analitičara nakon raspada SSSR-a su imali priliku uvida u T-72 tenkove sovjetske proizvodnje opremljene Kontakt-5 ERA oklopom, a pokazali su se kao neprobojni za najmodernije američke i njemačke tenkovske projektile, a to je izazvalo razvoj modernog zapadnog više probojnog tenkovskog streljiva, kao što su M829A2 i M829A3. Ruski tenkovski inženjeri odgovorili su sa novijim vrstama eksplozivno-reaktivog oklopa, uključujući Relikt i Kaktus.

Indijski T-72 sa eksplozivno-reaktivnim oklopom

Naoružanje

Glavno naoružanje ovog tenka predstavlja top 2A46 125 mm, što znači da je taj top veći od zapadnog 105 mm i novijeg 120 mm topa. Međutim ovaj top ima mogućnost ispaljivanja vođenih protivoklopnih raketa , te također visokoeksplozivnih projektila (HEAT) kao i kinetičkih penetratora (APFSDS).

Glavni top prilikom dejstva pri udaljenosti od 1.800 m ima mogućnost pogreške od 1 m. Najveća udaljenost ispaljivanja POVR pri dobroj preciznosti je 4.800 m. Najveći doseg topa 9.100 metara.

Za nišanjenje se koristi relativno jednostavan uređaj TPD-2-49 s daljinomjerom (radi privlačne cijene na tržištu). Sprava je stabilizirana u vertikalnoj ravnini, a u nju se ručno unose podaci o tipu projektila, temperaturi i vlažnosti zraka i bočnom vjetru. Lijevo od topa je postavljen IC reflektor, koji omogućava promatranje i ciljanje noću, na daljinama do 800 m. Većina T-72 pronađena izvan bivšeg Sovjetskog Saveza nema laserski daljinomjer. T-72 namijenjeni izvozu imaju slabiji sustav upravljanja paljbom (SUP) i automatski punjač dok neki nemaju ni termoviziju.

Sekundarno oružje tenka je mitraljez PKT kalibra 7,62 mm, za koji se u vozilu nosi 2000 metaka. Na kupoli zapovjednika je postavljen protiv-avionski mitraljez 12,7 mm NSVT, s 300 metaka u borbenom kompletu.

Automatski punjač topa

U automatskom punjaču se nalaze 22 dvodijelna projektila, a u tenku se nosi još 17 rezervnih. Brzina gađanja je 6 do 8 projektila u minuti, a moguće je i ručno punjenje topa kada brzina paljbe iznosi 1-2 projektila u minuti. Primjena automatskog punjača omogućila je da se broj članova posade smanji na tri i da se smanje dimenzije i masa vozila. Međutim, ratna iskustva su pokazala da je smještaj municije u automatskom punjaču ispod kupole ozbiljna mana tenka T-72, jer pogodak u bok vozila može aktivirati municiju, kada dolazi do eksplozije koja momentalno uništava tenk i kupolu odbacuje nekoliko metara od tijela vozila.

Borbena upotreba[uredi | uredi izvor]

Irački T-72M 2006.
T-72 tokom Zaljevskog rata

Korisnici[uredi | uredi izvor]

Sadašnji korisnici T-72 tenka označeni u svijetlo crvenoj boji, a bivši u tamno crvenoj boji.
Češki T-72

Bivši korisnici[uredi | uredi izvor]

bivši rumunski T-72M
T-72M1 u Izraelskom Yad la-Shiryon vojnom muzeju.

U bivšoj SFRJ[uredi | uredi izvor]

Jugoslavija je od SSSR-a kupila oko 90 T-72M tenkova s ciljem sagledavanja njihovih karakteristika, nakon čega je ubrzo pokrenuta proizvdonja pod licencom tenka M-84. Iako je u JNA tenk M-84 bio znatno brojniji, ipak je T-72 aktivno korišćen do samog raspada SFRJ i u svim ratnim sukobima koji su uslijedili tokom 1990tih.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: