Most Mehmed-paše Sokolovića
 | Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija. |
| Most Mehmed-paše Sokolovića | |
|---|---|
 Most Mehmed-paše Sokolovića | |
| Premošćuje | Drinu |
| Mjesto | Višegrad,  Bosna i Hercegovina |
| Vrijeme gradnje | 1571–1577. |
| Arhitekta | Mimar Sinan |
| Materijal | Krečnjak |
| Ukupna dužina | 179,5 m |
| Koordinate | 43°46′56″N 19°17′16″E / 43.78222°N 19.28778°E |
| Zvanični naziv | Most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu |
| Lokacija | Evropa i Sjeverna Amerika |
| Kriterij | kulturni: ii, iv |
| Referenca | 1260 |
| Uvrštenje | 2007 (31. sjednica) |
Most Mehmed-paše Sokolovića (Stari most u Višegradu) je most na rijeci Drini. Nalazi u Višegradu, blizu granice između Bosne i Hercegovine i Srbije i predstavlja jedno od najmonumentalnijih djela arhitekture koja je nastala u razdoblju od 15. do 19. vijeka u Bosni i Hercegovini. Most Mehmed-paše Sokolovića je nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[1] Zajedno sa Starim mostom u Mostaru, nalazi se na UNESCO-ovoj listi mjesta svjetske baštine u Bosni i Hercegovini.
Historija
[uredi | uredi izvor]
Most izgrađen je u periodu od 1571. do 1577. godine[2], na mjestu gdje je put povezivao Bosnu sa Carigradom iznad rijeke Drine. Izgradnja mosta povjerena je poznatom turskom graditelju, Kodža Mimar Sinanu[2], dvorskom arhitekti i vrhovnom graditelju Carstva, jednom od najvećih arhitekata svijeta. Zadužbina je Mehmed-paše Sokolovića, velikog vezira trojice sultana (1565-79) – Sulejmana Veličanstvenog, Selima II i Murata III.
Za ovaj most se zna da je popravljan oko 1664. godine, zatim 1875, 1911. i 1939. te 1940. godine. Pri povlačenju Austrijanaca iz Višegrada 1914. godine, razoreno je jedno okno, a slijedeće godine srpska vojska prilikom napuštanja Višegrada je razorila još jedno. Takvo stanje mosta se zadržalo do 1939. godine kada je doveden u ispravno stanje. Od 1915. do 1939. godine na porušenom dijelu mosta stajala je željezna konstrukcija preko koje se odvijao saobraćaj. Prilikom povlačenja Nijemaca u oktobru 1943. godine i taj je dio razoren.
Sredina mosta, nazvana kapija-sofa, je bila proširena i ubrzo je postala popularno sastajalište za ljude iz Višegrada i okoline.
Roman Ive Andrića "Na Drini ćuprija", za koji je pisac dobio Nobelovu nagradu i koji je preveden na mnoge svjetske jezike, je baziran na historiji ovog mosta. Roman je kroz historiju mosta prikazao i historiju cjelokupnog podneblja i mnoge značajne događaje u vezi sa mostom.
Karakteristike
[uredi | uredi izvor]Dio mosta preko rijeke čini jedanaest lučnih otvora, od kojih je krajnji otvor uz desnu obalu oslonjen na dva podzida sa najmanjim rasponom od 5,20 m. Ostalih deset lučnih otvora raspona su od 10,70-14,80 m. Most leži na devet velikih kamenih stubova širine 3,50-4,00 m i dužine oko 11,50 m. Na lijevoj obali krajnji otvor se oslanja na ugao mosta kojim prelazi u rampu. Širina kolovoza na mostu iznosi 6,00 m. Ogradni zidovi su debljine 60 cm, i njihova dužina iznosi 179,44 m. Pristupna rampa je široka oko 6,60 m sa ogradama i dužine je oko 120,00 m. U rampi su četiri lučna otvora, jedan veći na uglu (širine 4,50 m) i tri manja iznad potoka koji se ulijeva u Drinu. Lukovi su klasični prelomljeni lukovi sa relativno malim ekscentricitetom centara (cca 1,0 m, a svoda debljine 85 cm) čime se približuju polukrugu.
Kamen za zidanje mosta sječen je u mjestu Banja, oko 5 km niz desnu obalu rijeke Drine. Na sredini ovog mosta stajala je drvena kula za koju se ne zna vrijeme nastanka, a koja je porušena 1886. godine. Kula je predstavljala stražarnicu ispod koje je bio prolaz, a koji se zatvarao jakim hrastovim vratima sa obje strane. Na kuli se nalazilo nekoliko malih topova zvanih šibe. Na mostu su se nalazila dva tariha u stihovima sa uklesanim godinama – na prvom 971.-/1571., a na drugom 985./1577. Most je izdržao nekoliko velikih poplava, od kojih je najveća ona iz 1896. godine, kada je nivo rijeke Drine bio 1,60 m iznad mosta.
Stubovi, svod i čeoni zidovi izvedeni od sedre sa lokaliteta majdan Višegradske banje. Pojedini kameni blokovi vezani su željeznim klamfama zalivenim olovom. Nad čeonim zidovima, u ravni nivelete kolovoza, je profilisani vijenac (od sedre visine 30 cm) na kojem leži masivna kamena ograda. Šesti stub je sa plastičnom obradom. Na uzvodnoj strani, sa trokutaste osnove prelazi stepenasto u pravougaono proširenje, koje nosi slijepi portal sa tarihom-natpisom. Na nizvodnoj strani su poligonalne osnove stepenasto prelaze u pravougaono proširenje na kojem je sofa za sjedenje. Služi namjenjenoj svrsi do danas.
Trenutno stanje
[uredi | uredi izvor]![[ikona]](/wiki/Datoteka:Ambox_outdated_serious.svg){kind=small} | Ovaj odlomak ili njegov dio sadrži zastarjele podatke. |
Most Mehmed-paše Sokolovića je trenutno najugroženiji nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Stabilnost mosta ugrožena je neispunjavanjem uvjeta sadržanih u zapisniku Komisije za tehnički prijem hidroelektrane Višegrad i nezakonitim radom hidroelektrane. Rad hidroelektrane je izazvao rast nivoa vode rijeke Drine koja je povećala opterećenje na nosive stubove mosta dok erozija dijela mosta ispod vode prijeti rušenju cijelog mosta. Zbog nedostatka finansijskih sredstava nije bilo redovnih opravki mosta u zadnjih nekoliko decenija. Most Mehmed-paše Sokolovića je također upisan i na listu 100 najugroženijih spomenika svjetske baštine od strane World Monuments Fund (Fond svjetskih spomenika) organizacije .
Bibliografija
[uredi | uredi izvor]- Styh, E., Bauwesen in B. Und H. , Wien 1887.
- Bejtić, Alija, Sokolovićev most na Drini u Višegradu, Sarajevo 1945.
- Andrić, Ivo, Na Drini ćuprija
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Džemal Čelić, Mehmed Mujezinović, Sarajevo 1969 -Stari mostovi u BiH
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Most Mehmed-paše Sokolovića". kons.gov.ba. Arhivirano s originala, 22. 1. 2020. Pristupljeno 13. 3. 2016.
- ^ a b "Mehmed Paša Sokolović Bridge". structurae.net/. Pristupljeno 5. 9. 2018.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]