Zelinja Gornja (Doboj)
Zelinja Gornja | |
|---|---|
Naseljeno mjesto | |
  Zelinja Gornja | |
| Koordinate: 44°49′26″N 18°17′47″E / 44.8238°N 18.2964°EKoordinate: 44°49′26″N 18°17′47″E / 44.8238°N 18.2964°E | |
| Država |  Bosna i Hercegovina |
| Entitet | Republika Srpska |
| Grad | Doboj |
| Stanovništvo (2013) | |
| • Naseljeno mjesto | 286 |
| Vremenska zona | CET (UTC+1) |
| • Ljeti (DST) | CEST (UTC+2) |
| Pozivni broj | (+387) 53 |
| Matični broj | 208256[1] |
| Matični broj grada | 20141 |
Zelinja Gornja je naseljeno mjesto u gradu Doboju, Bosna i Hercegovina. Naselje Zelinja Gornja se nalazi na planini Trebavi a sastoji od zaseoka: Rijeke, Vidovića, Brezovca, Bogdanovića, Srednje i Gornje Male.
Historija[uredi | uredi izvor]
Prvi put Zelinja Gornja se pojavljuje u turskim defterima (poreznim knjigama) 1528, kada je bila pod upravom tvrđave Sokol kod Gračanice. Tada je Zelinja Gornja imala svega 20 domaćinstava. Kroz historiju selo je ostajalo dovoljno daleko od gradskih središta: Gradačca, Gračanice, Modriče i Doboja; tako da je brži ekonomski razvoj stalno izostajao. U velike uspjehe može se računati otvaranje osnovne škole (danas OŠ "Petar Kočić") 1927. godine u vrijeme Kraljevine Jugoslavije.
Do rata u Bosni i Hercegovini selo je bilo u cjelini nalazilo u sastavu općine Gradačac. Potpisivanjem Dejtonskog sporazuma Zelinja Gornja je djelomično pripala općini Doboj, od koje je udaljena oko 40-tak km. Selo pored škole danas ima srpsku pravoslavnu crkvu, dvije prodavnice i ambulantu u sastavu bivšeg doma kulture.
Stanovnici se bave poljoprivredom, voćarstvom, stočarstvom i iskorištavanjem šuma. Nedostatak asfalta, iako se selo nalazi na regionalnom putnom pravcu Orašje - Doboj, primarne djelatnosti, a onda nagli odliv mladih u druge gradove uzroci su daljnjeg zastoja u razvoju sela.
Stanovništvo[uredi | uredi izvor]
| Sastav stanovništva – naselje Zelinja Gornja | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2013.[2] | 1991.[3] | 1981.[4] | 1971.[5] | ||||
| Osoba | 286 (100,0%) | 818 (100,0%) | 958 (100,0%) | 1 066 (100,0%) | |||
| Srbi | 285 (99,65%) | 809 (98,90%) | 937 (97,81%) | 1 055 (98,97%) | |||
| Hrvati | 1 (0,350%) | 2 (0,244%) | – | 7 (0,657%) | |||
| Jugoslaveni | – | 5 (0,611%) | 19 (1,983%) | 2 (0,188%) | |||
| Ostali | – | 2 (0,244%) | 2 (0,209%) | 1 (0,094%) | |||
| Makedonci | – | – | – | 1 (0,094%) | |||
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ "Sistematski spisak općina i naseljenih mjesta u Bosni i Hercegovini" (PDF). fzs.ba. Arhivirano s originala (PDF), 5. 3. 2016. Pristupljeno 20. 1. 2016.
- ^ "Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013 – Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik". popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Arhivirano s originala, 7. 4. 2021. Pristupljeno 7. 4. 2021.
- ^ "Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991. (str. 52)" (PDF). fzs.ba. Pristupljeno 20. 1. 2016.
- ^ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 20. 1. 2016.
- ^ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 20. 1. 2016.
