Kotorsko
Kotorsko | |
|---|---|
Naseljeno mjesto | |
  Kotorsko | |
| Koordinate: 44°50′03″N 18°03′34″E / 44.8342°N 18.0594°E | |
| Država |  Bosna i Hercegovina |
| Entitet | Republika Srpska |
| Grad | Doboj |
| Stanovništvo (2013) | |
| • Naseljeno mjesto | 1.883 |
| Vremenska zona | CET (UTC+1) |
| • Ljeti (DST) | CEST (UTC+2) |
| Poštanski broj | 74 215 |
| Pozivni broj | (+387) 53 |
| Matični broj | 207730[1] |
| Matični broj grada | 20141 |
Kotorsko je naseljeno mjesto u gradu Doboju, Bosna i Hercegovina.
Geografija
[uredi | uredi izvor]Naselje Kotorsko se nalazi na niskom, dugom i širokom podnožju planine Krnjin koja se blago i razgranato spušta u prostranu dolinu rijeke Bosne sa njene lijeve strane, izmedu rječice Foče (Lipice) i Veličanke. Ovaj kraj se odlikuje prirodnim ljepotama i blagom klimom.
Historija
[uredi | uredi izvor]Ime Kotorsko nastalo je od riječi Kotor, što u prijevodu sa starogrčkog i latinskog jezika znači utvrda ili utvrđeni grad. Nakon propasti Kotora nastalo je Kotorsko Naselje, ali se riječ Naselje izgubilo, pa je ostala samo riječ Kotorsko, kao pridjevska imenica.
Prvi pisani spomen Kotor je u knjizi "Popis Imperije" Bizantijskog cara Porfirogeneta iz 931. i 960. godine.
Na ovom području su živjela plemena Ilira, Panona, Kelta, Bogumila.
Turci dolaze najvjerovatnije između 1512. (Tešanj, Gračanica) i 1536. (Modriča). Dolaskom Turaka većinsko stanovništvo postaje muslimansko. Kotorsko se razvija u ruralno i zanatsko naselje, koje više ne doseže razvoj grada, nego je i selo i kasaba. Stradavalo je u ratovima i obnavljano. Iz tog perioda imamo i dva pisana spomenika:
Jedan je nišan iz 1597. godine najstariji na ovom i širem području sa porukom:
"Allah je jedan, a Muhamed je njegov vjerovjesnik".
Drugi je kamenom zidani kabur iz 1776. godine u džamijskom haremu donje džamije sa isklesanim natpisom:
"Smrtnu čašu svak će ispiti i smrtnu odjeću obući. Hasan sin Mahmudov. Za njegovu dušu Fatihu".
Na geografskoj karti iz 1680. godine na mjestu Kotorska piše naziv KOTOR, kao i na jednoj drugoj iz 1718. godine piše KOTOR. I Filip Lastrić 1776. godine u knjizi "Pregled starina Bosanske provincije" navodi među tvrđavama i gradovima i Kotorsko.
Kotorsko je stradalo od Mađara 1415. godine (Car Sigmund) i 1717. godine (General Petraš).
Inače čuvaju se usmena predanja o Kotorsku sa 7 pa i 13 džamija. Tragovi temelja su se mogli naći sve do nedavno na Musalama-dva, Pobrđu, Lišinovića Brdu i Malim Mezarlucima. Nije razjašnjeno da li se radilo o istovremenom postojanju ili u nekom vremenskom toku. Međutim sigurno da je Kotorsko bilo značajno naselje, da je imalo vodovod od keramičkih cijevi, mektebe i medrese, najmanje dva džemata, da je bilo administrativni centar.
Kotorani su se borili pod zastavom Turske, Austrougarske i u narodnooslobodilačkom ratu 1941-1945, o čemu svjedoči i spomenik NOB. U ratu 1992. godine od strane JNA, paravojnih formacija Srbije i Crne Gore i domaćih nacionalista, poginulo je ili nestalo 68 osoba, cjelokupno stanovništvo je protjerano, a mjesto gotovo potpuno uništeno, kako građevine tako i infrastruktura.
Od 2000. godine bilježi se značajan povratak mještana u ovo veliko dobojsko naselje na obodu Posavine. Tako da su, osim privatnih objekata i privatnih radnji i lokala, u Kotorskom obnovljeni: obje predratne džamije, nogometni klub "Borac", dom kulture, škola, ulična rasvjeta, partizanski spomenik ... Od septembra 2016. godine, u prostorima nekadašnje fabrike "Enterijer" u Kotorskom, počela je sa radom fabrika suncokretovog ulja.
Stanovništvo
[uredi | uredi izvor]| Sastav stanovništva – naselje Kotorsko | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2013.[2] | 1991.[3] | 1981.[4] | 1971.[5] | ||||
| Osoba | 1 883 (100,0%) | 3 295 (100,0%) | 3 101 (100,0%) | 2 677 (100,0%) | |||
| Bošnjaci | 1 538 (81,68%) | 3 110 (94,39%)1 | 2 892 (93,26%)1 | 2 614 (97,65%)1 | |||
| Srbi | 296 (15,72%) | 15 (0,455%) | 9 (0,290%) | 10 (0,374%) | |||
| Bosanci i Hercegovci | 22 (1,168%) | – | – | – | |||
| Bosanci | 12 (0,637%) | – | – | – | |||
| Muslimani | 6 (0,319%) | – | – | – | |||
| Hrvati | 3 (0,159%) | 57 (1,730%) | 47 (1,516%) | 37 (1,382%) | |||
| Nisu se izjasnili | 3 (0,159%) | – | – | – | |||
| Ostali | 2 (0,106%) | 44 (1,335%) | 16 (0,516%) | 15 (0,560%) | |||
| Nepoznato | 1 (0,053%) | – | – | – | |||
| Jugoslaveni | – | 69 (2,094%) | 135 (4,353%) | 1 (0,037%) | |||
| Slovenci | – | – | 2 (0,064%) | – | |||
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Sistematski spisak općina i naseljenih mjesta u Bosni i Hercegovini" (PDF). fzs.ba. Arhivirano s originala (PDF), 5. 3. 2016. Pristupljeno 18. 1. 2016.
- ^ "Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013 – Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik". popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Arhivirano s originala, 7. 4. 2021. Pristupljeno 7. 4. 2021.
- ^ "Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991. (str. 37)" (PDF). fzs.ba. Pristupljeno 18. 1. 2016.
- ^ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 18. 1. 2016.
- ^ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 18. 1. 2016.
