Zvijezde, kao prašina

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Zvijezde, kao prašina
Zaštitni omot za prvo izdanje
AutorIsaac Asimov
Originalni nazivThe Stars, Like Dust
Dizajn koricaWhitney Bender[1]
DržavaSAD
JezikEngleski
ŽanrNaučna fantastika
Datum izdanja15. februar 1951.[2]
Vrsta koricaTvrde i meke korice
Broj stranica218

Zvijezde, kao prašina (engleski: The Stars, Like Dust) je naučnofantastični roman američkog pisca Isaaca Asimova iz 1951. Knjiga je dio Asimovljeve serije Galaktičko carstvo i odvija se prije stvarnog osnivanja Galaktičkog carstva, prije nego što čak i Trantor postane važan. Počinje tako što mladić pohađa Univerzitet na Zemlji. Biron Farrill je sin najvećeg plemića na planeti Nefelos, jednom od kraljevstava Nebula. Priča počinje viješću da je njegov otac uhapšen u zavjeri protiv Tirana.

Tirani, koji dolaze sa planete Tyrann, vladaju manjim carstvom od 50 planeta u blizini Nebule Konjska glava. Tyrann je potisnuo nauku i obuku iz svemirske navigacije u kraljevstvima kako bi to pomoglo u održavanju kontrole nad svojim zavisnim svjetovima. Vladar Tirane u priči se zove "Khan", što sugeriše da je Asimov uzeo mongolsku dominaciju nad ruskim kneževinama kao model, baš kao što je koristio Rimsko carstvo u opadanju za svoju seriju Zadužbina.

Asimov ga je jednom nazvao svojim "najmanje omiljenim romanom."[3]

Historija objavljivanja[uredi | uredi izvor]

Priča je prvi put objavljena pod naslovom Tyrann u časopisu Galaxy. Serijalizovana je u tri dela u izdanjima iz januara, februara i marta 1951. Objavio ga je kao roman 15. februara iste godine u izdanju Doubleday pod naslovom Zvijezde, kao prašina.[4] Prvi put je objavljena kao meki uvez 1954. s naslovom Pobunjene zvijezde: ali ova verzija priče je u velikoj mjeri izrezana bez Asimovljeve dozvole i uvezana je zajedno sa Zemljom koja je poludjela od strane Rogera Deea.[4]

Kontekst[uredi | uredi izvor]

Radnja je smještena mnogo prije Kamičak na nebu, ali je napisana godinu dana kasnije. Trantorsko carstvo se ne spominje direktno; nalazila bi se daleko, pošto je bila naseljena nedugo prije i prije svog prvog velikog talasa teritorijalnog širenja. Radioaktivnost Zemlje objašnjava se kao rezultat neodređenog nuklearnog rata.

To je u suprotnosti sa onim što je Asimov kasnije napisao u Roboti and Carstvo. Moglo bi se pretpostaviti da je historija postala zbrkana kroz vjekove od poslednjeg romana o robotima: "mnogi stanovnici planeta u blizini Nebule Konjska glava sada veruju da je dobila ime po istraživaču po imenu Horace Hedd." Postoje i druge teorije, a kada se Biron pretvara na Rodiji da dolazi sa Zemlje, Zemlja nije prepoznata i on je mora identificirati kao "malu planetu Sirijanskog sektora".

U savremenim terminima, međutim, Asimov je napisao seriju Galaktičko Carstvo u ranim godinama Hladnog rata, kada se treći svetski rat činio realnom budućnošću; njegova široko rasprostranjena i trajna radioaktivna kontaminacija mogla bi se pamtiti, barem u folkloru, hiljadama godina. Dok je napisao Roboti i Carstvo, to više nije bilo tako. Međutim, u godinama koje su uslijedile, on je u mnogim pričama spomenuo kontaminaciju i rezultirajuće napuštanje Zemlje. Stoga je zadržao oba elementa, ali je dao drugačiji uzrok od nuklearnog rata.

Sažetak radnje[uredi | uredi izvor]

Sander Jonti govori Bironu Farrillu, koji treba da završi studije na Univerzitetu Zemlje, da su njegovog oca, bogatog planetarnog vođu koji je poznat kao Lord Rančer od Widemosa, uhapsili i ubili Tirani i da bi njegov život mogao biti u opasnosti. Po Jontijevom savjetu, putuje na Rodiju, najjaču od osvojenih planeta. Tamo, od direktora Rodijinog brata Gillbreta, čuje glasine o svijetu u kojem se tajno smišlja pobuna protiv Tirana.

Bježeći s Artemizijom i Hinriadom, kćerkom direktora Rodije, i njenim ujakom Gillbretom u svemirskom brodu Tirani, putuju na planetu Lingane, koja nije dio tiranskih osvajanja, ali održava "mirne" odnose s njima.

Tamo susreću autarha iz Linganea, za kojeg se otkriva da je Sander Jonti, čovjek koji je sa Zemlje poslao Farrilla u Rodiju, za kojeg se čini da posjeduje znanje o svijetu pobunjenika. Sa njim i njegovim sljedbenicima, grupa putuje u srce Nebule Konjska glava jer vjeruju da ukoliko bilo koji pobunjenički svijet postoji, a Tiranima nije poznat, on mora biti smješten na mjestu poput Nebule Konjska glava.

Tiranski svemirski brod koji je ukrao Farrill prati flota tiranskih brodova koju predvodi Simok Aratap, tiranski komesar. Sa njim je i direktor, koji je prikazan da je nervozan zbog dobrobiti svoje ćerke i brata. Drže se podalje iz straha od otkrića sve dok Farrill ne sleti na jednu planetu u srcu Nebule.

Autarh veruje da je ta planeta pobunjenička. Međutim, nigdje nema znakova života. Kada Autarh i Farril napuste svemirski brod, očigledno da bi postavili radio predajnik, Farrill se suočava sa Autarhom i optužuje ga da je njegov otac ubijen od strane Tirana. Autarh potvrđuje optužbu, a Farrill dodaje da se Autarh plašio rastuće reputacije svog oca i tako izazvao smrt Farrillovog oca.

U borbi, Farrill pobjeđuje Autarha uz pomoć Autarhovog pomoćnika, Tedora Rizzeta, koji otkriva da se stidi Autarha jer je ubio velikog čovjeka poput Farrilovog oca. Kasnije, dok Farrill i Rizzet pokušavaju sve objasniti ostatku posade koju su pokupili iz Linganea, flota Tirana stiže i uzima ih zarobljenike. Aratap ispituje Farilla, Artemisiju, Gillbreta i Rizzeta kako bi utvrdio koordinate planete pobunjenika, ali oni ne znaju gdje se nalazi. Međutim, Autarh otkriva informaciju Aratapu. Rizzet ubije Autarha blasterom u bijesu.

Dok Aratap ispituje Farrilla, Gillbret uspijeva pobjeći u strojarnicu svemirskog broda i onesposobljava hiperatomski pogon. Farrill, shvativši opasnost, uspijeva kontaktirati Aratapa. Motori su popravljeni, ali Gillbret je povrijeđen i kasnije umire.

Skok u svemir je napravljen sa koordinatama koje im je dao pokojni Autarh. Međutim, oni pronalaze sistem bez planeta sa samo zvijezdom bijelog patuljka. Aratap pušta Farilla i ostale, vjerujući da na svijetu nema pobunjenika. Aratap jasno daje do znanja da nikada neće biti izabran za direktora. Bironu i Artemisiji je dozvoljeno da se vjenčaju.

Na kraju se otkriva da se zaista sprema pobuna, na samoj Rodiji, sa direktorom kao vođom; namjerno je preuzeo ličnost nervoznog i plašljivog starca kako bi odagnao sumnju sa sebe i svoje planete.

Nadalje se otkriva da je direktor, koji posjeduje zbirku drevnih dokumenata, tražio i pronašao dokument koji će pomoći budućem carstvu, vjerovatno Trantoru, da upravlja galaksijom. Na kraju se ispostavilo da je dokument Ustav Sjedinjenih Američkih Država.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Publication: The Stars, Like Dust".
  2. ^ "Books Published Today". The New York Times: 27. February 15, 1951.
  3. ^ Asimov, Prof. Isaac, (2. 1. 1920–6. 4. 1992), Professor of Biochemistry, University of Boston, since 1979; author, Oxford University Press, 1. 12. 2007, pristupljeno 27. 10. 2022
  4. ^ a b Joseph D. Olander, Martin Harry Greenberg, (1977.) Isaac Asimov, str . 231–2. Taplinger Publishing Company.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]