9K31 Strela-1

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
9K31 Strela-1
Soviet SA-9 Gaskin.jpg
Historija oružja
Upotreba
U službi 1968 - do danas
Korišten od Sovjetski savez
Ratovi Bliskoistočni sukob, Iransko-irački rat,Rat u SFRJ, Rat u Iraku 2003.
Proizvodnja
Varijante 9K31, CA-95
Opis oružja
Težina 7.000 kg
Dužina 5.8 m
Visina 2.3 m
Posada 3
Domet 4.2 km
Maks. domet 2 km
Spremnik municije 4 rakete
Brzina zrna 1.8 Mach

9K31 Strela-1 je sovjetski mobilni protivavionski sistem kratkog dometa i visine s IC navođenjem. GRAU oznaka je 9K31, dok mu je NATO oznaka SA-9 "Gaskin". Sistem se sastoji iz lansirnog vozila BRDM-2 i 4 rakete 9M31 raspređene u dva para.

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Sistem je razvijan uporedo sa prijenosnim sistemom 9K32 Strela-2 (NATO oznaka SA-7 "Grail") tokom 1960tih. Zbog istih karakteristika raketa ovih sistema bilo je sasvim očito da će Strela-2 biti kompaktibilnija, zbog toga je sistem Strela-1 bio u sklopu sa samohodnim protivavionskim topom ZSU-23-4.

Zbog promjena uloge sistema, nije se obaziralo na težinu cjelokupnog sistema, raketa je bila uveliko teža, prečnik rakete je povećan, a glava rakete zaobljena. Zbog tih promjena dobivena je znatno veća raketa boljih perfomansi za gađanje nadolazećih letjelica.

Opis[uredi | uredi izvor]

Lansirno vozilo je BRDM-2 na kojem su postavljene 4 rakete bez dodatnih raketa za ispaljivanje. Postavljanje raketa na lanser obično traje 5 minuta, rakete se skidaju prilikom transporta zbog smanjenja visine vozila.

Novije verzije imaju promjene kupole, točkova, zatim sistem IC navođenja. 9M31 raketa dijeli mnoge sličnosti s Strela-2M raketom, ali osnovna je razlika u odnosnu na sistem Strela-2M, je ta, što je ovaj sistem razvijan za gađanje letjelica u dolasku, a Strela-2M u odlasku. Metod navođenja je "paralelno približavanje" - "pasja putanja", a kod Strela-2M, je "gonjenje". Zato je putanja leta rakete, stabilna, gotovo pravolinijska, kod odlično uvežbanog poslužioca-operatora. Osnovni nedostatak je nepostojanje sistema za hlađenje IC GSN, ali je i to rješavano foto-otpornikom, koji je progresivno smanjivao "pojačani" toplotni signal, koji se fokusirao sa prijemnog ogledala. Konkretnije, otkriveni signal letjelice (cilja) na 8 km, morao je da se pojača, radi obrade, ali kad bi raketa došla na 2 km, od cilja, pojačanje bi bilo toliko jako, da bi senzori izgorjeli, pa je vršeno smanjenje jačine. Nedostatak ovog sistema je također bio ručno upravljanje raketama na lanseru. Sistem nije namijenjen za noćna gađanja izuzev svijtelećih avio-bombi.[1]

9M31M predstavlja moderniju verziju prvobitne rakete, novija verzija ima nešto težu glavu, precizniji sistem navođenja, povećanje vjerojatnost izravnog utjecaja, i prošireni spektar.[2]

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Strela-1 u sovjetskoj armiji je korištena u sklopu s SPAT-ovima ZSU-23-4, nakon raspada SSS-r ovi sistemi su u Rusiji izbačeni iz upotrebe, te zamijenjeni modernijim 9K35 Strela-10. Sistem je korišten tokom Libanonskog rata 1982. bez ikakvog uspjeha, korišten je tokom Kosovskog rata od strane VSCG protiv NATO aviona i krstarećih raketa.

Korisnici[uredi | uredi izvor]

Pogled na rakete.
Rumunski CA-95 prilikom ispaljivanja.

Bivši korisnici[uredi | uredi izvor]

Hrvatska 9K31 Strela-1.

Reference[uredi | uredi izvor]