BTR-80

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
BTR-80
BTR-80A (3).jpg
Svojstva
Posada 3+7
Dužina 7.7 m
Širina 2.90 m
Visina 2.41 m
Težina 13.6 tona
Osnovno naoružanje mitraljez 14.5 mm KPVT
Sekundarno naoružanje mitraljez 7.62 mm PKT
Pokretljivost
Pogon diesel KamAZ-7403
260 KS (190 kW)
Suspenzija 8X8
Brzina na cesti 90 km/h
Snaga/težina 19 KS/tona
Domet 600 km

BTR-80 je sovjetski oklopni transporter konfiguracije 8x8 uveden u operativnu upotrebu 1986. godine.

Opis[uredi | uredi izvor]

Tijelo borbenog vozila je zavarene čelične konstrukcije uz manje dizajnerske zahvate na spoljnjem dijelu u odnosu na prethodni model BTR-70. Veći zahvati su rađeni u motornom odeljku gdje su dva benzinska motora po 120 KS zamenjena jednim dizelskim motorom V-8 snage 260 KS, što je na masu od 13.800 kilograma dalo odnos snage 19,1 KS/t.

Motorni odeljak je opskrbljen automatskim sistemom nadzora od požara, predgrijačima goriva, izmjenjivačem toplote i drugim uslužnim uređajima. Oklopna zaštita je tipično ruska, s prednje strane obezbeđuje zaštitu od dejstva teških mitraljeza 12,7 mm s udaljenosti od 100 metara, te fragmenata artiljerijskih projektila. Gornji dio oklopa tijela osigurava zaštitu od pancirnog zrna 7,62 mm na udaljenosti od 100 metara, dok donji dio tijela ima zaštitu od iste municije s udaljenosti 750 metara. Na gornjem prednjem dijelu je ugrađena ručno pokretana kupola s jednim članom posade opremljena teškim mitraljezom 14,5 mm KPV kojoj je u odnosu na ranije modele povećano područje djelovanja na +60°, čime postaje efikasnija za djelovanje po niskoletećim avionima i helikopterima. U kupoli je smešten i koaksijalno spojen puškomitraljez kalibra 7,62 mm.

Na zadnjem dijelu kupole je postolje sa šest bacača dimnih kutija 81 mm, model 902 V čime se može napraviti dimna zavjesa širine 30 metara i visine 10 metara, zavisno od smjera vjetra. Između drugog i trećeg pogonskog mosta ugrađena su vrata za brzo napuštanje vozila, od kojih se gornji dio otvara prema naprijed, dok se donji dio spušta na tlo i ujedno služi kao rampa za izlazak iz vozila.

Posadu čine tri člana i to: vozač, strijelac i komandir, a u prostoru se može smjestiti odjeljenje od sedam potpuno opremljenih vojnika. Na bočnim stranama gornjeg dijela tijela su ugrađene po tri puškarnice usmjerene prema naprijed, čime je omogućeno praćenje smjera kretanja vozila. Jedna puškarnica je ugrađena i na prednjem dijelu vozila na mjestu komandira. Komandir i vozač su opremljeni sa po 4 vizira dok je strijelac u svojoj kupoli opremljen s tri.

U zadnjem dijelu vozila smještena je vodena turbina za pokretanje vozila na vodi s kojom se upravlja preko upravljača vozila. Prije ulaska u vodu na prednjem delu vozila podiže se odgovarajuća ploča, takozvani valobran za odbijanje talasa koji bi ometali vidljivost vozača i komandira.

Šasija vozila BTR-80 poslužila je za razvoj više vozila različite namjene. Jedan je BTR-80 s kupolom Kliver u kojoj je top 30 mm 2A72, i četiri protivoklopne vođene rakete Hornet. Zatim je tu i samohodni minobacač 120 mm 2S23 Nona. Zanimljivo je da su Rusi obavili ispitivanja BTR-a sa zapadnim motorom Kamins 6CTA od 250 KS u kombinaciji s njemačkom transmisijom ZF 9S-75. Nije poznato je li riječ o mogućem izvoznom poslu ili je projekat pokrenut za potrebe ruskih snaga. BTR-80 kao bazni model koristio se u različitim varijantama u funkciji policijskih, sanitetskih, vatrogasnih i drugih specijalnih vozila, pa čak i u civilne svrhe.[1]

Korisnici[uredi | uredi izvor]

Ruski BTR-80 u vodi.
Ukrajinski BTR-80.
Rumunski TAB B-33.

Reference[uredi | uredi izvor]