Balkanski ratovi

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
1. Nakon Londonskog mirovnog ugovora 1913.
2. Nakon mirovnog ugovora iz Bukurešta 1913.

Balkanski ratovi su dva sukoba koja su se desila na Balkanskom poluostrvu u jugoistočnoj Europi 1912. i 1913. godine. Četiri Balkanske države porazile su Osmansko carstvo u prvom ratu; a jedna od četiri države, Bugarska, poražena je u drugom ratu. Osmansko carstvo izgubilo je gotovo sve svoje teritorije u Europi. Austro-Ugarska, iako nije bila u ratu, bila je oslabljena jer je dozvolila Srbiji proširenje teritorija i ujedinjenje južnoslavenskih naroda. Rat je postavio teren za Balkansku krizu 1914. godine i na taj način bio "uvod u Prvi svjetski rat".

Do početka 20. stoljeća, Bugarska, Grčka, Crna Gora i Srbija su ostvarile nezavisnost od Osmanskog carstva, ali je veliki broj njihove etničke populacije ostao pod Osmanskom vlašću. 1912. godine ove zemlje su formirale Balkansku ligu. Postojala su tri glavna uzroka izbijanja Prvog Balkanskog rata. Osmansko carstvo nije bilo u stanju da se reformiše, ili da se bavi rastom etničkog nacionalizma svog raznolikog naroda. Drugo, Velike sile su bile posvađane među sobom i nisu pomogle Osmanskom carstvu da sprovede neophodne reforme. To je navelo balkanske države da nametnu svoje rješenje. Stvorena je Balkanska liga, a njeni članovi su bili uvjereni da mogu pobijediti Osmanlije.

Osmansko carstvo je izgubilo gotovo sve svoje europske teritorije zapadno od rijeke Marice. Veliki broj Osmanlija iz Europe počelo je da bježi u Osmansku unutrašnjost. 1914. godine, preostale ključne regije Osmanskog carstva doživjele su povećanje broja stanovnika od oko 2,5 miliona zbog poplava imigracije sa Balkana.

U Turskoj, ovaj događaj se smatra katastrofom (Balkan Harbi faciasi) u historiji nacije. Neočekivani pad i iznenadno prepuštanje turske dominacije nad ovim europskim teritorijem stvorilo je psiho-traumatski događaj među Turcima koji je izazvao konačni kolaps samog carstva u roku od pet godina. Nazim-paša, načelnik štaba osmanske vojske, se smatrao odgovornim za neuspjeh i bio je ubijen 1913. godine od strane Mladih Turaka.

Prvi Balkanski rat izbio je kada je Liga napala Osmansko carstvo 8. oktobra 1912. godine i okončan je sedam mjeseci kasnije Ugovorom iz Londona. Nakon pet stoljeća, Osmansko carstvo je izgubilo gotovo svu svoju imovinu na Balkanu.

Drugi Balkanski rat izbio je 16. juna 1913. godine. I Srbija i Grčka su koristile argument da je rat bio prolongiran kako bi se odrekli važnih podataka iz predratnog ugovora i zadržali sve osvojene okruge u svome posjedu koje su trebale biti podijeljene prema specifično unaprijed definisanoj granici. Vidjevši da je sporazum prekršen, Bugarska je bila nezadovoljna zbog podjele plijena u Makedoniji, i započela je u tajnosti vojnu akciju protiv svojih bivših saveznika, Srbije i Grčke. vidjevši da su srpske i grčke vojske su odbile Bugarski kontranapad, Rumunija, koja nije imala nikakvu ulogu u sukobu, napala je Bugarsku sa sjevera zbog kršenja mirovnog sporazuma. Osmansko carstvo je napalo Bugarsku i napadalo prema Trakiji kako bi povratili Adrianopolje. Rezultat je bio Ugovor u Bukureštu, gdje je Bugarska izgubila većinu teritorija koje je stekla u Prvom Balkanskom ratu, te je bila prisiljena da ustupi rodnu Bugarsku pokrajinu Dobruđu Rumuniji.

Prvi balkanski rat (8. oktobar 1912. – 30. maj 1913. godine)[uredi | uredi izvor]

Glavna stranica: Prvi balkanski rat

Prvi balkanski rat je vođen između balkanskih saveznika (Bugarska, Srbija, Crna Gora i Grčka) i Turske. Osmanlijsko carstvo, koje je već 1908. godine bilo uzdrmano Mladoturskom revolucijom, u 1912. je bilo još više oslabljeno i ratom protiv Italije. Tu slabost Turske koriste balkanske zemlje i započinju rat protiv Turske s ciljem osvajanja teritorija Balkana koje se nalaze pod turskom vlasti. Rat je otpočeo 8. oktobra 1912. kada je Crna Gora objavila rat Turskoj.

U manje od dva mjeseca, Turska je izgubila teritorije na skoro cijelom području evropskog kontinenta, pa je uspostavljeno primirje 4. decembra 1912. godine sa svim protivnicima, osim Grčke. Nakon odbijanja ispunjavanja zahtijeva od strane Turske u januaru 1913. godine, rat je nastavljen, gdje je Turska izgubila i utvrde Jedrene, Janina i Skadar, kao i prevlast na moru od grčke mornarice, pa je 30. maja 1913. godine, pod posredstvom Velikih sila (Austro-Ugarska, Njemačka, Francuska, Velika Britanija i Italija) uspostavljen mir Londonskim mirovnim ugovorom, po kojem je Turska predala sve svoje teritorije zapadno od linije Enos (obala Egejskog mora) – Midija (obala Crnog mora), kao i ostrva u Egejskom moru, uključujući i Kretu balkanskim saveznicima.

Kao rezultat Prvog balkanskog rata je uspostava Albanije kao nezavisne države, na čemu je insistirala Austro-Ugarska, na štetu zemalja pobjednica, Grčke, Srbije i Crne Gore.

Drugi balkanski rat (29. juni10. august 1913. godine)[uredi | uredi izvor]

Glavna stranica: Drugi balkanski rat

Nezadovoljstvo podjelom osvojenih turskih područja, posebno Makedonije, dovelo je do Drugog balkanskog rata. Jedna bugarska formacija je 29. juna 1913. godine po naređenju generala S. Kočeva napala srpske snage na rijeci Bregalnici, a 30. juna i grčke snage na području Soluna. Iako je Bugarska vlada pokušala da ospori ratne operacije protiv Srbije i Grčke, Srbija i Grčka su 8. jula 1913. godine objavile rat Bugarskoj. Ubrzo su im se pridružile i Crna Gora i Rumunija, kao i Turska s željom da povrati neka područja koja je tokom prvog balkanskog rata izgubila.

Zbog premoći saveznika, Bugarska je ubrzo bila poražena i prinuđena na mir u Bukureštu 10. augusta 1913. godine, po kojem je Bugarska morala predati područja osvojena u Prvom balkanskom ratu. Veliki dio teritorije dobila je i Rumunija, a Makedonija je bila podijeljena između Grčke i Srbije.

Balkanski ratovi su bili uvod u godinu kasnije Prvi svjetski rat. Naime, od ovih mirovnih ugovora, Srbija je najviše izvukla korist i bila je najmoćnija država na Balkanu, što je dovelo do zategnutosti između Austro-Ugarske i Srbije. Austro-Ugarskoj nije odgovarala moć Srbije na Balkanu, koja je važila kao ruski satelit, u njenim namjerama daljnjeg širenja na istok ka Solunu (Drang nach Osten), a Srbiji prisutnost Austro-Ugarske na Balkanu. Tako je ubistvom cara Franza Ferdinanda 28. juna 1914. godine u Sarajevu i nađen povod za početak Prvog svjetskog rata.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: