Newtonovi zakoni kretanja
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Newtonovi zakoni kretanja su zakoni klasične mehanike objavljeni 1687. godine u djelu Philosophiae naturalis principia mathematica Isaaca Newtona koji predstavljaju temelje današnje moderne mehanike
Sadržaj |
[uredi] Prvi zakon: Zakon inercije
U originalu, na latinskom, ga je Njutn zapisao:
Svako tijelo ostaje u stanju mirovanja ili jednolikog pravolinijskog kretanja sve dok neka sila dovede do promjene tog stanja. Taj zakon se zove još i zakon inercije.
[uredi] Drugi zakon: Zakon sile
Ovaj zakon je Njutn napisao ovim riječima, na latinskom:
Sila je jednaka izvodu impulsa po vremenu:
, gdje je
impuls i važi
.
Iz te formule slijedi da je u slučaju konstantne mase (masa se može i mijenjati - npr. kod rakete) intenzitet sile jednak proizvodu mase tijela i ubrzanja koje tijelo dobije djelovanjem te sile:
.
Za slučaj konstantne mase važi
te stoga:
ili u skalarnom obliku:
gdje je F sila, m (konstantna) masa tijela, a a ubrzanje koje to tijelo dobiva djelovanjem sile. Sila od 1 Njutna je sila koja tijelu mase 1 kilograma daje ubrzanje od 1
.
[uredi] Treći zakon: Zakon akcije i reakcije
Tekst zakona kako je Njutn zapisao na latinskom je:
Svakom djelovanju (akciji) suprostavlja se po intenzitetu jednako i suprotno usmjereno djelovanje (reakcija). Djelovanje dva tijela jednog na drugo jednako je i suprotno usmjereno.
[uredi] Četvrti zakon
Ponekad se u literaturi spominje i tzv. Četvrti zakon mehanike (iako ga Newton u Pricipia Mathematica ne navodi), koji se odnosi na slaganje sila: ukoliko na neko tijelo djeluje n sila, onda je ukupna sila (o kojoj je riječ u 2. zakonu):
.
| Odjeljak isključivo posvećen fizici |





