UH-1 Iroquois

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
UH-1 Iroquois
Bosnian Airofrce Bell UH-1H.jpg
UH-1RV i PVO BIH
Model višenamjenski helikopter
Proizvođač Bell Helicopter
Prvi let 22. oktobar 1956. godine
Status u upotrebi
Glavni korisnik SAD
Proizveden 1956. - 1986.
Broj napravljenih 16.000

Bell UH-1 Iroquois, poznatiji kao "Huey" je američki jednomotorni višenamjenski helikopter. Helikopter je razvijen za potrebe američke vojske kao helikopter koji će obavljati različite zadaće od evakuvacije ranjenika, transport vojnika i municije , do pružanja vatrene podrške kopnenim snagama. Uveden je u operativnu upotrebu 1956.[1]

Razvoj[uredi | uredi izvor]

1952. godine američka vojska je postavila uvjet za razvoj novog helikoptera koji će služiti za medicinsku evakuvaciju (MEDEVAC), te za obavljanje raznih zadaća. Dvadeset kompanija je dostavilo idejna rješenja za koncept novog helikotera uključujući i Bell s Modelom 204 i Kaman s modelom HH-43 Huskie. 23. februara kopnena vojska je odabrala Bell-ovo idejno rješenje Model 204 pod oznakom XH-40.[2]

Model 204[uredi | uredi izvor]

Prototip Bell XH-40.

Pokretan je prototipnim modelom motora Lycoming YT53-L-1 (LTC1B-1) snage 700 KS, prvi prototip je poletio 20 oktobra 1956.godine. 1957. godine proizvedena su još dva prototipa, vojska je naručila 6 testnih helikoptera. U martu 1960. vojska je sklopila ugovor s firmom Bell o kupnji 100 helikoptera pod oznakom HU-1A.

Helikopter je dobio kasnije oznaku HU-1 zbog čega je nazivan "Huey". U septembru 1962. helikoter je dobio jedinstvenu oznaku UH-1 ali je do danas ostao nadimak Huey. Kasnije je uveden motor T53-L-1A snage 770 KS. 1961. godine je uvedena u upotrebu nova verzija pod oznakom UH-1B.[3]

Bell je započeo razvoj verzije UH-1C koja je imala bolje aerodinamičke perfomanse od UH-1B verzije. UH-1C verzija je pogonjena motorom T53-L-11 od 1100 KS koji je osiguravao snagu za nošenje asortimana oružja helikoptera. UH-1C je imao veću brzinu o UH-1B verzije.

Model 205[uredi | uredi izvor]

Poznata pod nadimkom Glatki (engl. Slick)[4], pošto je bila predviđena da izdrži čak i do petnaest lica,[95] imala je drugačiji motor (T53-L-11), koji je težio 1,1 tonu.[5] Također, ono što je čini još posebnijom jeste oružani sistem XM-21. Uvedena je u upotrebu 1963. godine, a počev od 1967. je u službi je američkih oružanih snaga, s primarnim zadatkom da skuplja ranjenike i odnosi ih sa bojišta.[ Također, korišten je i prilikom obavljanja zadataka tipa „pronađi i uništi“ (engl. Search and destroy). Uspješno je sletjela i uzletela jula 1967. godine sa tada eksperimentalne platforme ATC(R) najmanje u ono vrijeme kojom je raspolagala američka mornarica.

Mornarički korpus[uredi | uredi izvor]

Standardno naoružanje UH-1 helikoptera.

1962. godine marinci su zahtjevali novi helikopter koji će izvršavati zadaće jurišnika i izviđača. Pobjednik na konkursu je bio helikopter UH-1B kojeg je koristila kopnena vojska. Izgrađen je novi helikopter pod oznakom UH-1E. Verzija E je izvedena iz verzije B uvedena joj je rotorna kočnica, specijalna avijaciona elektronika, kao i spasilačka dizalica. Razoružan, UH-1E je bio odlična izviđačka letjelica, ali je češće preusmjeravan na zadatke drugačije prirode, kao što je npr. oskrbljavanje udaljenih baza.

Ratno vazduhoplovstvo[uredi | uredi izvor]

Zračne snage SAD-a su zahtjevale novi helikopter s motorom Т58-GE-3 od 820 kW, s prečnikom rotora od 14,63 m, da izdrži 10 lica, odnosno teret od 1814 kg u vidu bočnih raketa.

Dvomotorne verzije[uredi | uredi izvor]

Ugradnjom još jednog motora razvijene su verzije UH-1N Twin Huey i kasnije UH-1Y Venom. UH-1N verzija je razvijena 1968. godine za potrebe kanadskog ratnog vazduhoplovstva, ali je u američkoj vojsci uvedena u upotrebu 1971. godine.

1996. američki mornarički korpus je započeo program H-1 modernizacije postojećih UH-1 i AH-1 helikoptera na standard UH-1Y i AH-1Z.

Operativna upotreba[uredi | uredi izvor]

UH-1 Huey u Vijetnamu.

HU-1А (kasnije preimenovan u UH-1А) je ušao u službu 101. iz Fort Kempbela (Kentaki) i 82. vazdušno-desantne divizije, kao i 57. medicinskog odreda iz Fort Blisa (Teksas), čiji primjerci su bili prvi koji su marta 1962. godine otišli za Vijetnam,[6] gdje su stigli mjesec dana kasnije. Ubrzo nakon dolaska 57. medicinskog odreda u Vijetnam (gde su smješteni u blizini 8. poljske bolnice u Nja Trangu), vijetnamski pobunjenici pojačali su znatno svoje djelatnosti u delti rijeke Mekong.[7] Do kraja jeseni oni su uspješno potisnuti sa svih sletališta od strane petnaest UH-1A-ova.

Prilikom jednog drugog okršaja koji se desio u Ap Baku 2-3. januara 1963. godine, takođe nevelikih razmera, od ukupno četrnaest helikoptera jedanaest je pretrpjelo ozbiljnja oštećenja od kojih je pet oboreno. Američki izvori taj gubitak objašnjavaju odsustvom većeg ratnog iskustva, ali i prevelike samouvjerenosti koja je vladala među pilotima. S druge strane, vijetnamski historičari ocjenjuju ovaj okršaj presudnim u ratu, jer po njima pobunjenici su konačno savladali kako da obaraju američke helikoptere. Zbog velikog broja južnovijetnamskih vojnika koji su uzeli učešća, a posebno zbog broja oborenih američkih helikoptera, bitka kod Ap Baka skrenula je pažnju javnosti. Do sredine 1966. godine vodovi jurišnih helikoptera, od kojih se svaki sačinjavao od osam UH-1 Hjuija, bili su opterećeni zadacima širom celog Južnog Vijetnama.[8]

Korisnici[uredi | uredi izvor]

Korisnici UH-1 helikoptera u svijetu.
UH-1A u letu.
Japanski UH-1J.


Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ http://www.bellhelicopter.com/en_US/Military/Military.html
  2. ^ http://www.airforcemag.com/MagazineArchive/Documents/KittyHawkChronology/kitty1954-63.pdf
  3. ^ Weinert 1991, p. 203.
  4. ^ Apostolo 1984, pp. 47–48.
  5. ^ Dobson, G. "Helicopter powerplants: The world scene". Flight, 7 January 1965. Izdano: 10 August 2009.
  6. ^ de Chaunac, Jacques François (2003.). „Chapter VIII“ (на ((en))). The American Cavalry in Vietnam: "First Cav". Lyman C. Duryea. Turner Publishing Company. стр. 100. ISBN 978-1-56311-890-6 Приступљено 22. септембар 2010. „They (UH-1As) were destined for the 82d and 101st Airborne Divisions, as well as the 57th Medical Detachment. The UH-1s of the 57th were the first to leave for Vietnam in March of 1962.“
  7. ^ A Doctor's Vietnam Journal, Carl E. Bartecchi
  8. ^ http://books.google.ba/books?id=lQlkhI2xBfAC&pg=PA118&dq=Huey&hl=sr&source=gbs_selected_pages&redir_esc=y#v=onepage&q=UH-1&f=false
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: