Ableizam
Ableizam (eng. ableism ili disablism, disability = invalidnost ili nesposobnost) jest termin koji označava diskriminaciju i socijalne predrasude prema invalidnim osobama ili za koje se smatra da imaju neki oblik invalidnosti. Po ableizmu, osobe definiraju njihove sposobnosti i invalidi sa smatraju općenito manje vrijednima od neinvalida.[1] Ljude se na toj osnovi osuđuje i određene prilike im se uskraćuju.
Postoje stereotipi koji su ili povezani s invalidnošću općenito ili sa specifičnim oštećenjima ili hroničnim zdravstvenim stanjima (naprimjer, pretpostavka da se svi invalidi žele izliječiti, da korisnici invalidskih kolica također imaju intelektualne teškoće ili da slijepi imaju neki poseban oblik uvida).[2] Ovi stereotipi, zauzvrat, služe kao opravdanje za diskriminatorne prakse i jačaju diskriminacijskih stavova i ponašanja prema osobama s invalidnošću.[3] Označavanje utiče na ljude kada im ograničava mogućnosti djelovanja ili mijenja njihov identitet.[4]
U ableističkim društvima se na invalidne ljude gleda kao na manje vrijedne od drugih. Pokret eugenike s početka 20. stoljeća smatra se primjerom rasprostranjenog ableizma. Masovna ubojstva invalida u nacističkoj Njemačkoj, Aktion T4, primjer su ekstremnog ableizma.
Ableizam se može bolje razumjeti čitanjem literature koju su objavili oni koji žive s invalidnošću, koji imaju iskustva iz prve ruke. Studij invalidnosti je akademska disciplina koju je također korisno istražiti kako bi stekli bolje razumijevanje problema u društvu povezanih s inkluzijom, pristupačnošću i diskriminacijom.
Tipovi ableizma[uredi | uredi izvor]
- Fizički ableizam je mržnja ili diskriminacija zasnovana na fizičkom izgledu osobe.
- Mentalni ableizam je diskriminacija zasnovana na stanju mentalnog zdravlja i kognitivnim razlikama.
- Medicinski ableizam postoji i interpersonalno (kako zdravstveni radnici mogu biti sposobni) i sistemski, jer odluke koje donose zdravstvene ustanove i njegovatelji mogu spriječiti ostvarivanje prava pacijenata sa invalidnošću kao što su autonomija i donošenje odluka. Medicinski model invalidnosti se može koristiti za opravdanje medicinskog nesposobnosti.
- Strukturni ableizam ne uspijeva da obezbijedi alate za pristupačnost kao što su rampa, invalidska kolica, oprema za specijalno obrazovanje, itd.[5]
- Kulturni ableizam su obrasci ponašanja, kulture, stavova i društveni obrasci koji mogu diskriminirati dostojanstvo simptoma invalidnosti, negirati, nevidljivi, odbaciti posebne potrebe ili mogu učiniti invalidska prava i pristupačnost nedostižnim.
- Internalizovani ableiizam je kada osoba sa invaliditetom diskriminiše sebe i druge osobe sa invaliditetom držeći stav da je invalidnost nešto čega se treba stidjeti, ili nešto što treba sakriti, ili odbijanjem pristupa ili podrške. Internalizirani ableizam može biti rezultat maltretiranja osoba s invalidnošću.[6] To je oblik signalizacije društva.
- Neprijateljski ableizam je kulturna ili društvena vrsta sposobnog kad su ljudi neprijateljski raspoloženi prema simptomima invalidnosti ili fenotipovima osobe sa invaliditetom.
- Benevolentni ableizam: Ableizam često ima dobronamjeran izgled. Ljudi se prema osobi s invaliditetom odnose dobro, ali isto tako kao prema djetetu („infantilizacija“), umjesto da ih smatraju odraslim odraslim osobama. Primjeri uključuju ignoriranje invalidnosti, nepoštivanje životnih iskustava osobe s invaliditetom, mikroagresiju, neuvažavanje mišljenja osobe s invaliditetom pri donošenju važnih odluka, zadiranje u privatnost ili lične granice, prisilne korektivne mjere, neželjenu pomoć, neslušanje za posebne potrebe itd.[7]
- Ambivalentni ableizam može se okarakterisati kao negdje između neprijateljskog i dobronamjernog ableizma.
Historija[uredi | uredi izvor]
Kanada[uredi | uredi izvor]
Ableizam u Kanadi uključuje određene tipovee razgovora i ponašanja koje izražavaju osjećaj tjeskobe, straha, neprijateljstva i antipatije prema osobama s invalidnošću.
Tipovi diskriminacije koje su se pojavile ili koje se još uvijek javljuju u Kanadi uključuju mogućnost pristupa važnim objektima poput infrastrukture prometne mreže, restriktivne imigracijske politike, prisilna sterilizacija radi onemogućavanja potomstva, prepreke pri zapošljavanju, dovoljno visoke plaće za održavanje minimalnog životnog standarda i institucionalizacija invalida u nehumanim uvjetima.[8]
Mjere štednje koje kanadska vlada provodi ponekad se nazivaju ableističkim, poput ukidanja programa koji spašavaju osobe s invalidnošću od života u siromaštvu i opasnim okruženjima.[9]
Nacistička Njemačka[uredi | uredi izvor]
Hitler je 1939. potpisao tajnu uredbu o programu eutanazije, Eutanazijski program T-4 (Aktion T4), kojom je odobreno ubijanje odabranih pacijenata s roničnim neurološkim poremećajima. Kao posljedica ovog programa ubijeno je oko 70.000 invalidnih osoba. Pod pritiskom javnosti, program je 1941. službeno zaustavljen, ali je rad nastavljen izvan nadzora javnosti. Ubijeno je ukupno 200.000 ili više ljudi do 1945. godine, tj. do kraja Hitlerove vladavine.[10]
Ujedinjeno Kraljevstvo[uredi | uredi izvor]

U Velikoj Britaniji diskriminacija na bazi invalidnosti proglašena je nezakonitom, Zakonima o diskriminaciji invalidnosti iz 1995. i 2005. godine. Oni su kasnije zamijenjeni Zakonom o ravnopravnosti iz 2010. godine, kojim je ujedinjeno više zaštitnih mjera protiv diskriminatornog ponašanja na bazi invalidnosti, rase, religije i vjerskog uvjerenja, spola, seksualne orijentacije, rodnog identiteta, dobi i trudnoće, tzv. "zaštićenih karakteristika".
Pravna definicija invalidnosti koja se koristi u zakonu je: Osoba ima invaliditet ako ima tjelesno ili mentalno oštećenje, a spomenuto oštećenje ima značajan i dugoročni štetni učinak na njenu sposobnost da provede uobičajene, svakodnevne aktivnosti.[11] (Članak 6. stavak 1. Zakona o ravnopravnosti iz 2010. )
Neki slučajevi (poput sljepoće, AIDS-a i raka) su izravno spomenuti, dok je nekolicina (poput ovisnosti o drogama i alkoholu) posebno isključena.
Sjedinjene Američke Države[uredi | uredi izvor]
Do 1800-ih, su osobe s invalidnošću često smatrane zlim ili opsjednutima zbog kršćanskog obrazovanja.[12] Kao i mnoge druge manjine, većinu američke povijesti su osobe s invalidinošču bile segregirane i ostajale bez prava.[13] U 1800-im se dogodio pomak s vjerskog na znanstveno gledište, zbog čega su započela istraživanja na osobama s invaliditetom.[14] Javna stigma počela se mijenjati tek nakon Drugog svjetskog rata, kada su se mnogi Amerikanci vratili kući mentalno ili fizički hendikepirani. Šezdesetih godina 20. stoljeća, nakon pokreta za građanska prava, svijet je započeo pokret za prava osoba s invalidnošću. Cilj je bio da se svim invalidnim osobama s pruže jednaka prava i mogućnosti. Do 1970-ih, zakoni su u Sjedinjenim Državama često bili ableistički. Naprimjer, u mnogim su jurisdikcijama takozvani "zakoni o ružnoći " zabranjivali ljudima da se pojavljuju u javnosti ako imaju bolesti koje ih čine ružnima.[15]
Zakon o obrazovanju osoba s invaliditetom (Individuals with Disabilities Education Act) američki je zakon koji studentima s invalidnošču osigurava besplatnu javnu edukaciju, prilagođenu njihovim individualnim potrebama. Cilj IDEA je pružiti djeci s invaliditetom jednaku priliku za obrazovanje kao i onima koji nemaju invaliditet.
Ableizam u medijima[uredi | uredi izvor]
Invalidnosti su u medijima često podzastupljene, prikazujući osobe na dehumanizirajući način umjesto da se na nj gleda iz njihove perspektive. Iako otprilike 20% ljudske populacije ima neki oblik invalidnosti, samo 2% likova na televiziji i filmu imaju invaliditet. Te likove gotovo uvijek igraju glumci/ice koji sami nemaju dati oblik invalidnosti.[16]
Negativci s invalidnošću[uredi | uredi izvor]
Jedan od najčešćih prikaza invalida u medijima zu zlikovci. Lindsey Row-Heyveld primjećuje: "da su zli gusari nezbrinuti, ostarjeli i uvijek opremljeni umjetnom nogom, pokrivalom za oči ili kukom, dok junački gusari izgledaju poput Johnny Deppovog Jack Sparrowa."[17] Invaliditetom se zlikovca nastoji odvojiti od prosječnog gledatelja i dehumanizirati ga, stvarajući negativnu stigmu s kojom osobe moraju živjeti u stvarnom svijetu.
Inspiracija za pornografiju[uredi | uredi izvor]
Inspiracija za pornografiju, fenomen je u kojemu se osobe s invaliditetom prikazuje kao nadahnjujuće, makar izvodili najbanalniji svakodnevni zadatak. Argumenti protiv takvih videa su da invalidnost predstavljaju kao prepreku za prevazilaženje ili rehabilitaciju, umjesto nešto čemu bi se društvo i javni prostor trebali prilagoditi, te da stvara veći razmak između invalida i neinvalida.[18][19]
Sportovi[uredi | uredi izvor]
Ableizam je često najjasniji kad se radi o sportu. U sportskim medijima se spori seist invalidnošću često prikazuju inferiornim, naglašavajući rehabilitaciju, što je samo po sebi negativan pogled na invalidnost. Oscar Pistorius je južnoafrički trkač koji se natjecao na Paraolimpijadama 2004., 2008. i 2012. te Olimpijskim igrama 2012. u Londonu. Pistorius je bio prvi dvostruko amputirani sportaš na Olimpijskim igrama. Dok se medijsko izvještavanje tokom njegovog natjecanja na Paraolimpijskim igrama fokusiralo na inspiraciju, ono na Olimpijskim igrama preusmjerilo se na pitanje jesu li mu umjetne noge davale prednost u natjecanju.
Također pogledajte[uredi | uredi izvor]
- Pristupačnost
- Inkluzija
- Invalidnost
- Invalidnost i siromaštvo
- Pokret za prava osoba s invalidnošću
- Nevidljivi oblici invalidnosti
- Mentalno zdravlje
- Diskriminacija
- Stereotip
- Zločin iz mržnje
- Prisilna sterilizacija
- Predrasuda
- Paraolimpijske igre
- Specijalne olimpijske igre
- Festival jednakih mogućnosti
- Studij invalidnosti
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Linton, Simi (1998). Claiming Disability Knowledge and Identity. New York: New York University Press. p. 9.
- ^ "Sutherland, A.T. 'Disabled We Stand', Chapter 6 'Stereotypes of Disability', Souvenir Press, 1982" (PDF).
- ^ Wüllenweber, Ernst; Theunissen, Georg; Mühl, Heinz (2006). Pädagogik bei geistigen Behinderungen: ein Handbuch für Studium und Praxis (Education for intellectual disabilities: A manual for study and practice) (in German). Kohlhammer Verlag. str. 149. ISBN 3-17-018437-7. Retrieved January 17, 2012.
- ^ "Geistige Behinderung – Normtheorien nach Speck und Goffman". Heilpaedagogik-info.de. Retrieved 2014-05-12.
- ^ "Ableism 101 Part One: What is Ableism? What is Disability? | Disability Resources". University of Arizona. Arhivirano s originala, 12. 1. 2021. Pristupljeno 10. 1. 2021.
- ^ Campbell, Fiona Kumari (2009). "Internalised Ableism: The Tyranny Within". Contours of Ableism. Palgrave Macmillan UK. str. 16–29. doi:10.1057/9780230245181_2. ISBN 978-1-349-36790-0. Pristupljeno 10. 1. 2021 – preko Springer-Link.
- ^ Nario‐Redmond, Michelle R.; Kemerling, Alexia A.; Silverman, Arielle (10. 6. 2019). "Hostile, Benevolent, and Ambivalent Ableism: Contemporary Manifestations". Journal of Social Issues. 75 (3): 726–756. doi:10.1111/josi.12337. S2CID 197736429. Arhivirano s originala, 11. 1. 2021. Pristupljeno 10. 1. 2021 – preko Wiley Online Library.
- ^ "Policy on ableism and discrimination based on disability". Ontario Human Rights Commission. Pristupljeno 26. 8. 2018. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć) - ^ Tutton, Michael. "'Ableist' bias left people with disabilities without housing, N.S. inquiry told". National Post. Pristupljeno 26. 8. 2018.
- ^ "T4 Program – Definition and History". Encyclopedia Britannica. Pristupljeno 1. 4. 2019.
- ^ "A person (P) has a disability if P has a physical or mental impairment, and the impairment has a substantial and long-term adverse effect on his ability to carry out normal day-to-day activities". (Section 6(1)
- ^ "History Perspective of Ableism in America".
- ^ Faville, Andrea. "A Civil Rights History: Americans with Disabilities". Knight Chair in Political Reporting.
- ^ "Ableism". NCCJ.
- ^ "The Ugly Laws: Disability In Public". rootedinrights.org. 6. 9. 2011. Arhivirano s originala, 1. 4. 2019. Pristupljeno 1. 4. 2019.
- ^ Woodburn, Danny. "The Ruderman White Paper on Employment of Actors with Disabilities in Television" (PDF). journal zahtijeva
|journal=
(pomoć) - ^ Row-Heyveld, Lindsey (2015).
- ^ Rakowitz Rebecca |title=Inspiration porn: A look at the objectification of the disabled community |work=The Crimson White |publisher=University of Alabama |archive-url=https://web.archive.org/web/20161202121955/https://cw.ua.edu/article/2016/12/inspiration-porn-a-look-at-the-objectification-of-the-disabled-community |archive-date=December 2, 2016|url=https://cw.ua.edu/article/2016/12/inspiration-porn-a-look-at-the-objectification-of-the-disabled-community |url-status=dead}}
- ^ Mitchell, Kate (17 July 2017).
Dopunska literatura[uredi | uredi izvor]
- Adams, Rachel; Reiss, Benjamin; Serlin, David (2015). Keywords for Disability Studies. NYU Press. ISBN 978-1-4798-4115-8.
- Amundson, Ron; Taira, Gayle (2005). "Our Lives and Ideologies: The Effects of Life Experience on the Perceived Morality of the Policy of Physician-Assisted Suicide" (PDF). Journal of Policy Studies. 16 (1): 53–57. doi:10.1177/10442073050160010801. S2CID 143674103. Arhivirano s originala (PDF), 28. 12. 2010.
- Campbell, Fiona A. Kumari (2001). "Inciting Legal Fictions: Disability Date with Ontology and the Ableist Body of the Law". Griffith Law Review. 10 (1): 42–62.
- Campbell, Fiona A. Kumari (2008). "Refusing Able(ness): A Preliminary Conversation about Ableism". M/C Journal. 11 (3). doi:10.5204/mcj.46. Arhivirano s originala, 26. 7. 2020. Pristupljeno 19. 8. 2022.
- Campbell, Fiona A. Kumari (2009). Contours of Ableism: The Production of Disability and Abledness. Palgrave Macmillan. ISBN 978-0-230-57928-6.
- Chouinard, Vera (1997). "Making Space for Disabling Difference: Challenges Ableist Geographies". Environment and Planning D: Society and Space. 15: 379–387. doi:10.1068/d150379. S2CID 220082865.
- Clear, Mike (1999). "The "Normal" and the Monstrous in Disability Research". Disability & Society. Taylor & Francis. 14 (4): 435–448. doi:10.1080/09687599926055. ISSN 0968-7599. LCCN 2007233711. OCLC 808984972.
- Fandrey, Walter: Krüppel, Idioten, Irre: zur Sozialgeschichte behinderter Menschen in Deutschland (Cripples, idiots, madmen: the social history of disabled people in Germany) (in njemački) ISBN 978-3-925344-71-8
- Griffin, Pat; Peters, Madelaine L.; Smith, Robin M. (2007). "Ableism Curriculum Design". u Adams, Maurianne; Bell, Lee Anne; Griffin, Pat (ured.). Teaching for diversity and social justice. 1 (2nd izd.). New York: Taylor & Francis. str. 335. ISBN 978-0-415-95199-9. OCLC 982668098.
- Hehir, Thomas (2005). "Eliminating Ableism in Education". u Katzman, Lauren I. (ured.). Special education for a new century. Harvard educational review. 41. Harvard Educational Review. str. 10. ISBN 978-0-916690-44-1. OCLC 59553489.
- Iwasaki, Yoshitaka; Mactavish, Jennifer (2005). "Ubiquitous Yet Unique: Perspectives of People with Disabilities on Stress". Rehabilitation Counseling Bulletin. 48 (4): 194–208. doi:10.1177/00343552050480040101. S2CID 144891563.
- Marshak, Laura E.; Dandeneau, Claire J.; Prezant, Fran P.; L'Amoreaux, Nadene A. (2009). The School Counselor's Guide to Helping Students with Disabilities. Jossey-Bass teacher. John Wiley and Sons. ISBN 978-0-470-17579-8.
- Schweik, Susan. (2009). The Ugly Laws: Disability in Public (History of Disability). NYU Press.Šablon:Oclc Šablon:Jstor ISBN 9780814740576
- Shaver, James P. (1981). Handicapism and Equal Opportunity: Teaching About the Disabled in Social Studies. Library of Congress Card Catalog Number 80-70737 ERIC Number: ED202185 ISBN 978-0-939068-01-2
- Lua error in Modul:Cite_Q at line 355: attempt to call upvalue 'getPropOfProp' (a nil value).
Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]
Potražite ableism na Wikirječniku, slobodnom rječniku. |
Potražite Wikisaurus:ableism na Wikirječniku, slobodnom rječniku. |
- Disablism: How to tackle the last prejudice by Demos (UK think tank) (2004)
- Voters with disabilities face discrimination nationwide (2000)