Braunit
| Braunit | |
|---|---|
 Braunit, pronađen u San Marcelu, Piedmont, izložen u mineraloškom muzeju u Bonnu | |
| Općenito | |
| Kategorija | Silikatni minerali |
| Hemijska formula | Mn2+Mn3+6[O8|SiO4] |
| Identifikacija | |
| Boja | smeđe-crna, čelično siva |
| Kristalni sistem | tetragonalni |
| Kristalno srastanje | na {112} |
| Kalavost | savršena na {112} |
| Lomljivost | subkonhoidalna, nepravilna do nejednaka |
| Tvrdoća | 6-6,5 |
| Sjaj | submetalni |
| Pleohroizam | slab |
| Ogreb | crn |
| Gustoća | 4,72 - 4,83 g/cm3 |
| Ostale karakteristike | slabo magnetičan |
| Reference | [1] |
Braunit (heteroklas, heteroklin ili pesilit) jeste veoma rijetki mineral mangana iz mineralne klase "silikata i germanata". Kristalizira se u tetragonalnom kristalnom sistemu a po hemijskom sastavu je Mn2+Mn3+6[O8|SiO4].[2] Razvija se bilo kao dipiramidalni, prema {001} i {201} prošarani, kristali ili zrnasti do masivni agregati smeđe-crne boje. Najčešće nečistoće u njemu su željezo, kalcij, bor, barij, titanij, aluminij i magnezij.
Historija[uredi | uredi izvor]
Braunit je prvi put pronađen 1826. kod Friedrichroda u Tiringiškoj šumi, a opisao ga je Wilhelm Ritter von Haidinger, koji je mineral nazvao u čast člana vijeća dvorske komore Gothe, Wilhelma von Brauna.
Klasifikacija[uredi | uredi izvor]
U, danas već zastarijeloj, sistematici minerala po Strunzu (8. izdanje) braunit je spadao još u općenito poglavlje "nezosilikata sa tetraedarno-stranim anionima (subsilikati)", gdje je zajedno sa mineralima poput abswurmbahita, franciskanita, katoptrita, långbanita, neltnerita, örebroita, welinita i yeatmanita, sačinjavao zasebnu grupu.
Nakon prerađivanja Strunzove sistematike minerala, u 9. izdanju sistematike, ovaj odjeljak je dosta tačnije podijeljen prema koordinacijskim brojevima prisutnih kationa te danas braunit stoji, zajedno sa abswurmbahitom, neltneritom i trakvilitiitom u zasebnoj grupi, u pododjeljku "nezosilikati sa dodatnim anionima i kationima sa većinskim [6] i > [6] koordinacijskim brojevima".
U engleskom govornom području, gdje se koristi sistematika po Danau, braunit (po Danau: braunit-I[3]) ne spada u silikatne minerale nego u okside. Tamo on, zajedno sa mineralima neltneritom, braunitom-II i abswurmbahitom sačinjava "humit grupu (tetragonalni: I41/acd) sa silicijem" u sklopu pododjeljka "višestruki oksidi sa općom formulom ABX2".
Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]
Dosad je braunit pronađen na preko 300 mjesta (stanje: 2009) u svijetu, između ostalog u Australiji, Austriji, Belgiji, Čileu, Kini, Njemačkoj, Francuskoj, Grčkoj, Indiji, Indoneziji, Irskoj, Italiji, Japanu, Kanadi, Maroku, Makedoniji, Meksiku, Norveškoj, Omanu, Rusiji, Švicarskoj, Španiji, Turskoj, Ukrajini i SAD-u[4]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Braunite, Mindat.org
- ^ Stefan Weiß (2008). Das große Lapis Mineralienverzeichnis (5. izd.). München: Christian Weise Verlag. ISBN 3-921656-17-6.
- ^ Webmineral - Braunite-I (engl.)
- ^ Mindat - Localities for Braunite (engl.)