Crkva sv. Mihovila u Varešu

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Crkva sv. Mihovila (nova crkva)
Osnovne informacije
Lokacija Vareš
Religija Katoličanstvo
Država Bosna i Hercegovina
Status Župna crkva
Oznaka baštine Nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine
Arhitektonski opis
Arhitekt(i) Josip Vancaš
Arhitektonski tip Crkva
Smjer fasade sjever-jug
Kamen temeljac 1854 (prvi put)
Dovršeno 1869. (prvi put) - 1906. (drugi put)
Specifikacije
Dužina 40,5 m.
Širina 18 m.
Toranj/-evi 2
Visina tornja 40 m.

Crkva sv. Mihovila u Varešu je katolička crkva u Varešu, Vrhbosanska nadbiskupija. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj 7. do 11. oktobra 2003. godine, donijela je odluku da se crkva proglasi za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[1] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća), Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo Tina Wik. Nacionalni spomenik čini Stara crkva sv. Mihovila i Nova crkva sv. Mihovila Arkanđela, sa pokretnom imovinom koju sačinjavaju:

  • u staroj crkvi sv. Mihovila: glavni oltar posvećen sv. Mihovilu, dva diptiha sa predstavama sv. Petra, sv. Grgura Velikog, sv. Franje i sv. Nikole, pobočni oltar posvećen Blaženoj Djevici Mariji, te 6 kandila;
  • u novoj crkvi sv. Mihovila: glavni oltar posvećen sv. Mihovilu i dva sporedna oltara posvećena Blaženoj Djevici Mariji i sv. Anti, te reljefno izrađene postaje Križnog puta.

U godinama bosanske samostalnosti kršćanske vjernike ovoga kraja opsluživali su franjevci samostana Kraljeva Sutjeska. Postupalo se tada po sistemu tzv. kapelanija: iz svog sjedišta u samostanu dolazio bi za to zaduženi svećenik na neko vrijeme da održi službu, pa bi se nakon toga ponovno vraćao u samostan. Mjesta na koje su u prvo vrijeme dolazili svećenici bila su Duboštica i zaravan Oglavić, kao i selo Diknić.

U vremenu kada su se uz rijeku Stavnju izgradili mnogobrojni majdani, a nakon toga i stambeni objekti za rudare, bilo je neophodno da se u samoj kotlini izradi svećenikovo sjedište, crkva i da naselje postane župom. Iako se tačno ne zna kada se to dogodilo, čini se prihvatljivim da je to bilo početkom 16. vijeka.

Stara crkva[uredi | uredi izvor]

Ovaj objekat predstavlja najstariju očuvanu katoličku crkvu iz perioda prije Omer-paše Latasa, odnosno prije 1850. godine. Tačnih podataka o vremenu njene izgradnje nema. Neki je stavljaju u vrijeme bosanske samostalnosti, ali za to nema nikakvih čvrstih dokaza. Njena prva gradnja pada u prva desetljeća 16. vijeka, svakako prije 1516. godine. Arhivski dokument iz osmanskog perioda navodi da je crkva sagrađena na mjestu još starije crkve.

Crkva je nekoliko puta gorjela u požarima. Ostala su zapisana dva najveća – prvi iz vremena Bečkog rata oko 1679. godine i drugi sa početka 19. vijeka, odnosno oko 1819. godine. Nakon požara sa početka 19. vijeka ona je bila ponovno sagrađena, a po pretpostavkama fratara crkve, izgrađena je u istom obliku i istim mjerama kakva je i ranije bila (o obnovi crkve svjedoči natpis na kamenoj ploči na zidu lijevo od južnih vrata). Zidove crkve radili su hercegovački zidari, dok su svod objekta najvjerovatnije uradili domaći majstori.

Nova crkva[uredi | uredi izvor]

Sagrađena je 1854. - 1869. godine. Početkom 20. vijeka, postojeća crkva nije zadovoljavala potrebe građana jer se broj vjernika udvostručio. Godine 1864. župa je imala 1879 vjernika, dok je 1905. godine taj broj porastao na 3412. Iz tog razloga, radovi na proširenju crkve počeli su 1903. godine i trajali su do 1906. godine. Rađeni su pod vođstvom arhitekte Josipa Vancaša. Tim radovima crkva je u potpunosti izmijenjena.

Crkva je trobrodna sa bočnim lađama koje imaju po pet jednostrukih, pri vrhu zaobljenih, prozora. uz apsidu, koja služi kao svetište, je manja sakristija veličine oko 12 m2.

U prizemnom dijelu je smješten portal, postupno, na romanički način, smanjivan prema unutra. Nije ukrašen nikakvim likovima niti dekoracijama. Završen je malim zabatom. U središnjem dijelu pročelja nalazi se kružna rozeta od osam polukružno zaobljenih latica i sa središnjim krugom. Lijevo i desno od nje nalazi se po jedan polukružno završen prozor. Iznad rozete na zabatu nalazi se trifora u kojoj je srednji prozor nešto viši. Pročelje uokviruju tornjevi kvadratične osnove dimenzija 5,5 x 5,5 m, visine oko 40,00 m. Tornjevi su također podijeljeni po horizontali na šest spratova sa otvorima koji se postepeno povećavaju od tla prema gore. Stara i nova crkva sv. Mihovila u Varešu su u dobrom građevinskom stanju.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Crkva sv. Mihovila". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika. Pristupljeno 24. 9. 2017. [mrtav link]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]