Idi na sadržaj

Emir Spahić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Emir Spahić
Lični podaci
Datum rođenja (1980-08-18) 18. august 1980 (44 godine)
Mjesto rođenjaDubrovnik, SFRJ
Visina1,86 m[1]
PozicijaOdbrana
Informacija o klubu
Trenutni klubBosna i Hercegovina (tehnički direktor)
Omladinski pogoni
Čelik
Profesionalni klubovi*
Godine Klub Nastupi (golovi)
1998–1999. Čelik 19 (1)
1999–2001. GOŠK 22 (0)
2001–2004. Zagreb 38 (2)
2004–2005. Šinik 26 (6)
2005–2006. Torpedo 15 (0)
2006–2009. Lokomotiv 63 (3)
2009–2011. Montpellier 57 (3)
2011–2013. Sevilla 44 (1)
2013. Anži 7 (1)
2013–2015. Bayer Leverkusen 49 (3)
2015–2017. Hamburger SV 37(0)
Nacionalna reprezentacija**
Godine Reprezentacija Nastupi (golovi)
2000–2002. BiH U-21 15 (0)
2003–2016.  Bosna i Hercegovina 94 (6)

Emir Spahić (rođen 18. augusta 1980) jest bivši bosanskohercegovački nogometaš i nekadašnji kapiten bosanskohercegovačke nogometne reprezentacije.[2] Trenutno je tehnički direktor bosanskohercegovačke nogometne reprezentacije.

Klupska karijera

[uredi | uredi izvor]

Početak karijere

[uredi | uredi izvor]

Na klupskom nivou, Spahić je igrao za NK Čelik iz Zenice, odakle je prešao u GOŠK Dubrovnik. Nakon toga prelazi u NK Zagreb u kojem je proveo 3 godine. 2004. godine prelazi u ruski klub FC Shinnik koji se tada takmičio u Premijer ligi Rusije. Nakon samo jedne sezone provedene u Shinniku, prelazi u Torpedo Moskvu. 2006. godine prelazi u Lokomotiv Moskvu gdje je odličnim igrama privukao pažnju velikih evropskih klubova na sebe.

Montpellier

[uredi | uredi izvor]

Godine 2009. prelazi u francuski Montpellier nakon tri godine provedene u ruskoj Lokomotivi.[3] U svom debiju za Montpellier protiv PSG-a postigao je gol glavom u 94. minuti za konačnih 1-1, čime je odmah osvojio simpatije domaćih navijača. Svoj drugi pogodak za Montpellier postiže u utakmici protiv Lorienta koja je završila remijem 2-2. U augustu 2010. godine Spahić je sa menadžerom, Arsen Wengerom, dogovorio transfer u engleski klub Arsenal F.C., međutim velika odšteta od 25 miliona eura koju su tražili iz uprave Montpelliera spriječila je realizaciju transfera.[4]

Sevilla

[uredi | uredi izvor]

U ljeto 2011. godine, Spahić za €2 miliona prelazi u špansku Sevillu, sa kojom potpisuje trogodišnji ugovor.[5] U klubu mu se također pridružuje sunarodnjak, Miroslav Stevanović, u januaru 2013. godine. Prvi pogodak za Sevillu, Spahić postiže u utakmici protiv Osasune koja je okončana rezultatom 1-0 za Sevillu.

Anzhi Makhachkala

[uredi | uredi izvor]

Nakon neslaganja sa upravom Seville, Spahić biva posuđen ruskoj ekipi Anzhija u februaru 2013. godine.[6] Prvi pogodak za klub je postigao u aprilu 2013. godine u utakmici protiv Volga Nizhny Novgorod u sklopu Premijer lige Rusije.

Bayer Leverkusen

[uredi | uredi izvor]

U junu 2013. potpisao je dvogodišnji ugovor za njemački Bayer 04 Leverkusen.[7] U aprilu 2014, Spahić postiže svoj prvi pogodak za Bayer u utakmici protiv Nurnberga koja završava rezultatom 4–1. U martu 2015, Spahić je proglašen za najboljeg odbrambenog fudbalera u Evropi u izboru Međunarodnog centra za sportske studije (engleski: International Centre for Sports Studies).[8] U aprilu 2015, Bayer raskida ugovor sa Spahićem nakon incidenta u kojem je Spahić nasrnuo na pripadnika klupskog osiguranja koji navodno nije dozvolio Spahićevom prijatelju da pristupi klupskim svlačionicama.[9]

Hamburger SV

[uredi | uredi izvor]

U julu 2015. godine, njemački klub Hamburger SV potvrđuje da je postigao dogovor sa Spahićem o anagažmanu u periodu od jedne godine, odnosno do juna 2016. godine.[2] Glavni inicijator Spahićevog dolaska u Hamburger bio je Sergej Barbarez, bivši fudbaler Hamburgera i reprezentacije BIH, a inače dobar prijatelj Spahića. Nakon dolaska u Hamburger, Spahić postaje standardni provtimac ekipe u sezoni 2015/16. i pomaže ekipi da sačuva prvoligaški status.

Reprezentacija

[uredi | uredi izvor]

Debitovao je 7. juna 2003. protiv reprezentacije Rumunije u Craiovi,[10] kada je ušao s klupe. Svoj prvi gol za reprezentaciju postigao je u prijateljskoj utakmici protiv reprezentacije Japana 28. februara 2006. na stadionu Signal Iduna Park u Dortmundu (Njemačka). Spahić je bio kapiten bosanskohercegovačke fudbalske reprezentacije. Nakon Svjetskog prvenstvu u Brazilu Spahić se oprostio od reprezentacije.[11] Za reprezentaciju je odigrao ukupno 77 utakmica prije umirovljenja. Selektor reprezentacije BiH Safet Sušić je izjavio kako će pozvati Spahića za utakmicu protiv reprezentacije Izraela koja je odigrana 15. novembra 2014.[12] Emir Spahić se oprostio od reprezentativne karijere 7. augusta 2014. ali se brzo nakon toga i vratio u reprezentaciju. Zadnju utakmicu u dresu reprezentacije Bosne i Hercegovine odigrao je 28. maja 2018. u prijateljskom susretu protiv nogometne reprezentacija Crne Gore.[13]

Statistika

[uredi | uredi izvor]

Reprezentacija

[uredi | uredi izvor]

Izvor:[14]

Golovi za reprezentaciju BIH

[uredi | uredi izvor]
Datum Mjesto odigravanja Protivnik Pogodak Rezultat Takmičenje
1. 28. februar 2006. Westfalenstadion, Dortmund, Japan  Japan 1–2 2–2 Prijateljska utakmica
2. 15. oktobar 2008. Bilino polje, Zenica, Armenija  Armenija 1–0 4–1 Kvalifikacije za SP 2010.
3. 15. novembar 2011. Estádio da Luz, Lisabon, Portugal  Portugal 3–2 6–2 Baraž za EP 2012.
4. 29. maj 2016. AFG Arena, St. Gallen, Švicarska  Španija 2–1 3–1 Prijateljska utakmica
5. 6. septembar 2016. Bilino polje, Zenica, Bosna i Hercegovina  Estonija
1–0
5–0
Kvalifikacije za SP 2018.
6.
5–0

Nastupi za reprezentaciju po godinama

Emir Spahić u dresu reprezentacije Bosne i Hercegovine (31. mart 2015)
Nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine
Godina Nastupi Golovi
2003. 4 0
2004. 4 0
2005. 8 0
2006. 5 1
2007. 0 0
2008. 6 1
2009. 10 0
2010. 8 0
2011. 10 1
2012. 7 0
2013. 9 0
2014. 7 0
2015. 9 0
2016. 6 3
2017. 0 0
2018. 1 0
Ukupno 94 6

Porodica

[uredi | uredi izvor]

Emirov otac Ramiz je iz crnogorskog djela Sandžaka, a majka Fatima iz Gacka. Oboje su radili u Dubrovniku, gdje su se i upoznali i formirali porodicu. Emir ima 2 brata, starijeg Nermina te mlađeg Alena koji je također nogometaš.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ http://www.bayer04.de/B04-ENG/en/1618.aspx?guid=1618-209509C3-077A-4C78-B718-818FD32CA880
  2. ^ a b "Emir Spahić potpisao za HSV". 5. 7. 2015. Pristupljeno 15. 8. 2016.
  3. ^ "Emir Spahić potpisao za Montpellier". Index.hr (jezik: hrvatski). 3. 7. 2009. Pristupljeno 8. 6. 2021.
  4. ^ www.scsport.ba, Sport Centar -. "Sport Centar - Emir Spahić otkrio kako mu je propao transfer u londonski Arsenal". Arhivirano s originala, 4. 8. 2016. Pristupljeno 15. 8. 2016.
  5. ^ "Sevilla finalise transfer of Emir Spahic to Bayer Leverkusen" (jezik: engleski). 28. 6. 2013. Arhivirano s originala, 2. 7. 2013. Pristupljeno 15. 8. 2016.
  6. ^ "SKY Sports". Pristupljeno 15. 8. 2016.
  7. ^ I. M. (28. 6. 2013). "Kapetan BiH reprezentacije napustio Sevillu!". Gol.hr (jezik: hrvatski). Pristupljeno 8. 6. 2021.
  8. ^ Y.Z (31. 3. 2015). "Great Acknowledgement: Emir Spahić Best Stopper in the World in 2015". Sarajevo Times. Pristupljeno 8. 6. 2021.
  9. ^ Associated Press (12. 4. 2015). "Spahic contract terminated after head-butt". ESPN.com (jezik: engleski).
  10. ^ Emir SPAHIC, FIFA.com Arhivirano 18. 6. 2014. na Wayback Machine; pristupljeno: 28. juni 2014.
  11. ^ "Emir Spahić se oprostio od igranja za reprezentaciju BiH". Reprezentacija.ba. 7. 8. 2014. Pristupljeno 8. 6. 2021.
  12. ^ "Spahic set for Bosnia-Herzegovina return again". ESPN.com (jezik: engleski). 11. 11. 2014. Pristupljeno 8. 6. 2021.
  13. ^ "Spaha, Miske, Vedo, hvala vam!". www.nfsbih.ba. Pristupljeno 7. 6. 2018.
  14. ^ "Emir Spahic - National team". Transfermarkt. Pristupljeno 15. 8. 2016.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]